Petnaest godina Dodikovog ‘potkopavanja’ BiH

Generalni sekretar Sjevernoatlantskog saveza (NATO) Jens Stoltenberg ponovio je da je ova zapadna političko-vojna alijansa zabrinuta zbog tenzija u Bosni i Hercegovini (BiH).

Posebno je naglasio “zapaljivu retoriku” člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) koji je vladajuća stranka u entitetu Republika Srpska (RS).

“Naša briga u BiH je naravno svaki pokušaj potkopavanja multietničkih institucija, a posebno Oružanih snaga, koje su jedna od najuspješnijih multietničkih institucija u BiH. NATO je bio važan u pomaganju izgradnje Oružanih snaga BiH kao jake multietničke institucije. Stoga smo zabrinuti zbog zapaljive retorike gospodina Dodika i RS-a”, naglasio je Stoltenberg uoči sastanka ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO-a u Rigi 30. novembra.

Slično je izjavio i tokom ranije posjete Crnoj Gori 23. novembra rekavši da “saveznici snažno podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH”.

O Dodiku širom svijeta

Dodik je svojim istupima o mogućem odcjepljenju entiteta RS i osnivanju posebne vojske pokrenuo raspravu i na plenarnoj sjednici Evropskog parlamenta 24. novembra.

Prozvan je kao “glavni akter krize u BiH” koju su neki eurozastupnici nazvali “najgorom od rata” i zatražili sankcije protiv njega. Portugalski eurozastupnik Pedro Marques iz kluba socijalista je ustvrdio da je “BiH ponovo na rubu kolapsa”.

“Ne možemo dopustiti ludilu nacionalizma da opet prevagne. Treba razmotriti mogućnost sankcija”, kazao je Slovenac Klemen Grošelj (Renew).

Angel Džambazki, bugarski zastupnik iz redova Evropskih konzervativaca i reformista ocijenio je da “stvaran problem dolazi iz Moskve ili Beograda”.

Hrvatski zastupnik u Evropskom parlamentu Tonino Picula iz redova socijalista na taj je popis dodao i Budimpeštu.

Potpredsjednik Europske komisije Valdis Dombrovskis pozvao je tom prilikom političke čelnike u BiH na “deeskalaciju” i na dijalog.

“EU duboko žali zbog političke krize u BiH i osuđuje blokadu državnih institucija”, rekao je slovenski šef diplomacije Anže Logar u ime Vijeća EU i pozvao sve političke čelnike BiH da se odreknu “provokativne i dijeleće retorike” i da “rade na tome da se očuva integritet BiH”.

Raspravu o situaciji u BiH, na kojoj je glavna tema bio Dodik održao je mjesec ranije, 28. oktobra i Pododbor za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa SAD-a.

Odgovarajući na pitanje kongresnice Ann Wagner “šta SAD radi po pitanju secesionističkih izjava Milorada Dodika i opstrukcije rada institucija”, Gabriel Escobar, zamjenik pomoćnika sekretara u Uredu za evropska i evroazijska pitanja State Departmenta je kazao da je “jednostrano povlačenje iz središnjih institucija je opasno i bezobzirno”.

“Radimo sa našim evropskim partnerima, NATO-om, EUFOR-om i Uredom visokog predstavnika (OHR) u BiH da se to ne dogodi. Radimo s našim evropskim partnerima na tome da budu izrečene konsekvence za sve ilegalne i destabilizirajuće akcije”, kazao je tom prigodom Escobar.

Britanski parlamentarci su 9. novembra, također, raspravljali o BiH. Konzervativka Alicia Kearns je to prigodom ocijenila da “Dodik ima jedan cilj: uništenje bosanske države”.

“BiH je trenutno suočena s najvećom egzistencijalnom prijetnjom poslije rata, a izgledi za daljnje podjele i sukobe su vrlo realni”, kazao je tom prilikom Anthony Mangnall iz Konzervativne stranke.

Wayne David iz Laburističke partije je ocijenio da je “Daytonski sporazum pod ozbiljnim pritiskom, s vrlo realnim rizikom da se zemlja raspadne i sukob ponovno izbije”.

“Suočeni smo s katastrofom u Bosni i uopće nije dobro samo reći ‘razmislit ćemo o tome'”, nadovezao se konzervativac James Gray.

Visoki predstavnik Christian Schmidt, kojeg Dodik, ali i opozicijske stranke iz RS-a, te Kina i Rusija ne priznaju za šefa OHR-a, u izvještaju za Vijeće sigurnosti UM-a je kao i njegovi prethodnici kao “glavnog krivca” naveo Dodika.

On je naglasio da Dodikovi postupci “ugrožavaju ne samo mir i stabilnost zemlje i regije, već, ako na njih ne odgovori međunarodna zajednica, mogu dovesti do poništavanja samog Daytonskoga mirovnog sporazuma”.

U izvještaju je, između ostalog, napisao da “ako separatisti iz bh. entiteta RS ispune svoju prijetnju da će ponovo napraviti entitetsku vojsku, međunarodne mirovne snage bi trebalo da budu vraćene u većem broju da zaustave mogućnost klizanja ka novom ratu”.

Linda Thomas-Greenfield, američka ambasadorica pri UN-u, prilikom rasprave na Vijeću sigurnosti 3. novembra je naglasila da su “suverenitet i teritorijalni integritet BiH ugroženi”.

“Milorad Dodik je pozvao na povlačenje iz zajedničke vojske i povlačenje iz državnih institucija. To je opasan put i za BiH i širu regiju Zapadnog Balkana. Zabrinuti smo njegovim najavama. Pozivamo na smirivanje situacije i deeskalaciju”, naglasila je Thomas-Greenfield.

Povratak u 2009. godinu

Joe Biden, tada potpredsjednik SAD-a u prvom mandatu Baracka Obame, posjetio je BiH, Srbiju i Kosovo u proljeće 2009. u pratnji tadašnjeg visokog predstavnika EU za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javiera Solane, inače bivšega generalnog sekretara NATO-a. Biden je u govoru u Parlamentarnoj skupštini BiH 19. maja 2009. upozorio da bi se “Bosna mogla ponovno suočiti s nasiljem”.

“Tri godine smo svjedoci oštrog i opasnog porasta nacionalističke retorike osmišljene da igra na strahove ljudi, da izazove bijes i ogorčenost. Vidimo da se državne institucije, koje se moraju ojačati kako bi BiH mogla odgovoriti na izazove 21. stoljeća i napredovati prema članstvu u EU i NATO-u, otvoreno osporavaju i namjerno potkopavaju. Svjedoci smo pokušaja unazađivanja reformi provedenih proteklih deset godina. To mora prestati”, upozorio je tad, između ostalog Biden.

Gotovo isto je deceniju kasnije, u jesen 2021. godine, ponovio Gabriel Escobar, zamjenik pomoćnika sekretara u Uredu za evropska i evroazijska pitanja američkog ministarstva vanjskih poslova koji je i posebni izaslanik za Balkan danas predsjednika SAD-a Joa Bidena.

“Alternativna poruka koju Dodik forsira je da bi on radije vidio da RS postane Pridnjestrovlje (separatistička regija u Moldaviji koji podržava Rusija) ili Južna Osetija (separatistička regija u Gruziji) samo da bi zaštitio svoje bogatstvo”, dodao je, između ostalog, Escobar.

Traženje neprijatelja

Dodik je trenutno sam ili preko zastupnika i ministara svoje stranke blokirao rad institucija na nivou BiH, nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH i zabranio negiranje genocida i ratnih zločina. U tome ga je donekle podržala i opozicija iz RS-a.

Najavio je, između ostalog i “povlačenje suglasnosti RS” za formiranje Oružanih snaga BiH, Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća (institucije koja kadrovira u pravosuđu BiH), Uprave za indirektno oporezivanje (koja prikuplja PDV i carine na nivou BiH) i Državne agencije za istrage i zaštitu (policija na nivou BiH zadužena za teški oblik kriminala).

Ranije je najavljivao nikad održani referendum o nezavisnosti RS-a ili o ulasku BiH u NATO, ali i proveo neustavni referendum o 9. januaru kao “danu RS”, zbog kojeg je stavljen i na “crnu listu SAD-a”.

Dodik je označio OHR kao “monstruma koji nam pokušava nametnuti odluke mimo Daytona”, uz Ustavni sud BiH, Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH čiji je član.

Više puta je ponovio da je “neprihvatljivo da o sudbini BiH odlučuju stranci iz OHR-a” ali i dvoje stranih sudaca u državnom ustavnom sudu koje imenuje Evropski sud za ljudska prava iz Strasbourga.

Što se tiče lokalnih aktera, uz “političke Bošnjake, mezimce međunarodnih predstavnika” koje zove i “muslimanima”, na internetskoj stranici njegovog SNSD-a objavljena je “crna lista” onih koji “rade na agendi ukidanja RS-a i uvođenja centralističkog uređenja BiH”. Na listi su opozicijski političari, te brojni mediji, nevladine organizacije i drugi pojedinci iz RS-a.

Nakon propasti ‘Aprilskog paketa ustavnih promjena'

“Oštri i opasni porast nacionalističke retorike” u BiH krenuo je nakon propasti tzv. Aprilskog paketa ustavnih promjena.

Riječ je o prvim razgovorima o izmjenama Ustava BiH, vođeni pod pokroviteljstvom SAD-a i EU-a. Finalni paket na kojem se mjesecima radilo pao je u državnom parlamentu 26. aprila 2006.

Podrazumijevao je, između ostalog, jednog predsjednika BiH i dva potpredsjednika koji bi se birali u Parlamentarnoj skupštini BiH i rotirali na poziciji, vladu umjesto sadašnjeg Vijeća ministara, smanjenje ovlasti Doma naroda PS BiH isključivo na pitanja “vitalnog nacionalnog interesa”, garantirana mjesta za ostale narode i građane koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati i Srbi.

Podržale su ga Stranka demokratske akcije (SDA) koju je tad predvodio Sulejman Tihić, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH na čelu s Draganom Čovićem, Socijaldemokratska partija (SDP) BiH čiji je lider bio Zlatko Lagumdžija, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika i Srpska demokratska stranka (SDS) koju je tad vodio Mladen Bosić.

Protiv je bila Stranka za BiH (SBiH) koju je osnovao Haris Silajdžić nakon odcjepljenja od SDA, te HDZ 1990 koju su formirali Božo Ljubić i Martin Raguž nakon raskola s HDZ-om BiH, uz zastupnike nekih manjih stranaka. Za dvotrećinsku većinu nužnu za izmjene Ustava BiH nedostajala su dva glasa.

Od priznanja do negiranja genocida

Dodik je 2007. godine izabran za premijera entiteta Republika Srpska. Zakrenuo je politički kurs. Te godine krenuo je s pričom kako “ima pripremljen scenarij po kojem bi suspendovao sve zakone BiH na području RS, te je poveo u nezavisnost”. Jedan od fokusa Dodikove retorike je “ukidanje Ureda visokog predstavnika (OHR) u BiH”.

O kakvoj promjeni retorike se radi pokazuje i primjer da je Dodik 2007., gostujući u jednoj emisiji više puta ponovio da je “u Srebrenici počinjen genocid”.

“Ja znam savršeno dobro što je bilo – bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica”, kazao je Dodik 2007. za komercijalnu Face TV.

Danas, 2021. godine kaže da “nikada neće prihvatiti navode da se u Srebrenici desio genocid”.