Žrtvama zločina u RS prijete oduzimanje imovine i prisilne naplate

Osman Džaferović iz Gradačca, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine (BiH), tužio je 2007. godine bosanskohercegovački entitet Republika Srpska (RS) zbog proživljenog ratnog zlostavljanja.

Sedam godina kasnije Osnovni sud u Banjaluci odbacio je njegovu tužbu, a Osman je dužan platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 2.400 maraka (oko 1.200 eura).

Uslijedilo je i rješenje o prisilnoj naplati, što u njegovom slučaju znači oduzimanje automobila kao jedine imovine.

„Auto mi nisu oduzeli, jer je moja advokatica uložila prigovor i žalbu. Prošle godine kad sam ga išao registrovati, u saobraćajnoj dozvoli su mi stavili pečat da ga ne mogu prodati. Dakle, sve su učinili da odugovlače s postupcima i tortura se i danas nastavlja“, ističe Osman.

Osman je tužio entitet Republika Srpska zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja tokom zarobljeništva u oktobru ratne 1992. godine.

Premlaćivanje i nehumani uslovi

Osman je imao 20 godina kada su ga kao vozača sanitetskog vozila i pripadnika Armije RBiH, u mjestu Liporašće kod Gradačca, na sjeveoroistoku Bosne i Hercegovine, zarobili pripadnici Vojske Republike Srpske.

Nakon toga je prebačen u logor u naselju Pelagićevo kod Brčko, na sjeveru BiH, gdje je bio zarobljen 23 dana.

„Tu sam bio podvrgnut raznim torturama. Non-stop premlaćivanje, ispitivanje i nehumani uslovi. Ležali smo na betonu. Hrane smo imali, ali sam bio toliko pretučen da nisam mogao da zinem, da otvorim usta da jedem“, prisjeća se ovaj 50-godišnjak.

U obrazloženju presude Osnovnog suda u Banjaluci iz 2014. godine navedeno je da je u tužbi Osmana Džaferovića protiv Republike Srpske došlo do zastare.

Umjesto očekivane odštete u iznosu od 15.000 maraka (oko 7.500 eura), Osman je dužan platiti troškove postupka.

Osobe koje su preživjele zločine i torturu tokom rata u BiH, od 1992. do 1995. godine, pokretale su proteklih godina parnične postupke protiv entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska) koje smatraju odgovornim za stradanja koja su pretrpjeli.

Postupke su ponekad dodatno pokretali protiv države BiH.

Prijeti oduzimanje imovine

Iz organizacije „TRIAL International“ u BiH, koja od 2010. godine pruža pravnu pomoć osobama koje su preživjele ratne zločine, ističu da su tužbeni zahtjevi odbijani primjenom zastarnih rokova.

Time su preživjele žrtve ratnih zločina dodatno obavezane da plate troškove postupka entitetima koje su tužili.

Iz ove organizacije ističu da se velikom broju žrtava ratnih zločina prijeti oduzimanjem imovine, ukoliko nemaju novac da plate troškove, što predstavlja prijetnju njihovoj egzistenciji, kao i dodatno poniženje.

„Nekim žrtvama koje nisu mogle platiti ove troškove već je oduzeta pokretna imovina, što uključuje vozila i kućanske aparate, dok se nekima svakog mjeseca oduzima dio primanja poput penzija ili invalidnina“, navode iz ove organizacije.

Bosna i Hercegovina nema podatke o broju predmeta u kojima žrtve ratnih zločina moraju platiti troškove postupka. Pomoć u stotinjak predmeta zatražena je od organizacije „TRIAL International“.

Adrijana Hanušić-Bećirović, viša pravna savjetnica u toj organizaciji, kaže za RSE da se naplaćivanjem troškova parničnih postupaka „krše prava žrtava koja se, ionako, nalaze u teškoj financijskoj situaciji“.

Kako ističe, ljudi koji su već traumatizirani i imaju brojne psihosomatske posljedice zbog preživljenih zločina, ovakve postupke percipiraju kao dodatni vid kazne.

„To dovodi do njihove reviktimizacije i retraumatizacije. Mnogi od njih već žive na ivici siromaštva. Zabrinjava i nedostatak saosjećanja i konstantni osjećaj bespomoćnosti tih ljudi pred neljudskim scenarijama. Ljudima koji nemaju primanja ulazi se u kuću, plijeni im se imovina i to dovodi do flagrantnih kršenja njihovih prava i razaranja psiho-fizičkog zdravlja“, kaže Hanušić-Bećirović za RSE.

Ustavni sud BiH protiv troškova parničnih postupaka

Ustavni sud BiH donio je u martu 2018. godine odluku kojom je utvrdio da je žrtvi ratnog silovanja u BiH troškovima parničnog postupka povrijeđeno pravo na imovinu, kao i pravo na pristup sudu.

Ustavni sud BiH ovom odlukom osporio je presudu Okružnog suda u Banjaluci, naloživši oslobađanje preživjele žrtve silovanja od troškova postupka.

Nakon ove odluke, Pravobranilaštvo BiH odustalo je od potraživanja ovih troškova, a na isti način postupilo je i Pravobranilaštvo entiteta Federacija BiH.

Iz organizacije „TRIAL International“ u BiH navode da se ovakva praksa i dalje primjenjuje, isključivo, u postupcima protiv entiteta Republika Srpska.

Pravobranilaštvo Republike Srpske nije odgovorilo na upit RSE kada će odustati od naplate troškova od preživjelih žrtava ratnih zločina.

Iz Ministarstva pravde Republike Srpske, pak, tvrde da nemaju nadležnosti za postupanje u ovim slučajevima.

„Ministarstvo pravde ne može uticati na rad suda u pogledu donošenja sudske odluke, niti može donijeti neku odluku – akt kojim bi bilo naloženo da Republika Srpska odustaje od troškova postupka u bilo kom postupku, pa tako ni u predmetnim postupcima“, saopćeno je iz entitetskog ministarstva.

Upozorenje Evropske komisije

Halil Lagumdžija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH kaže da tužbe protiv entiteta, žrtve ratnih zločina podnose od 2000. godine, odnosno nakon proteka općeg zastarnog roka za podnošenje tužbi.

„Subjektivni rok je tri godine, a objektivni pet godina. Smatrali su inicijalno da se radi o šteti nastaloj izvršnjem krivičnog djela, a kad je u pitanju pojedinac, tu nema zastare. No, s obzirom na to da su kao tuženu označili Republiku Srpsku, odnosno društveno-političku zajednicu, dakle pravno lice, sudovi su stali na stanovište da nema prostora za primjenu tog instituta. Stoga su našli da se iz tog razloga može ići samo na opšti zastarni rok od maskimalno pet godina. Kako je on protekao, oni su rekli da je to zastarjelo i da se tužba odbija“, kaže Lagumdžija.

On smatra da s formalno-pravnog stanovišta postoji pravo na naplatu troškova, ali da bi bilo humano razmisliti o odustajanju od naplate naknada od ljudi koji su prošli ratnu torturu.

„Formalno-pravno gledajući sve je ispravno i oni imaju pravo na to. Problem je u tome što su to ranjive kategorije, dakle ljudi koji su prošli razne torutre. Znam da danas primaju male penzije i egzistencija im je ugrožena. Dakle, bilo bi humano pokušati pronaći način da im se oprosti taj dug i da se na nivou Republike Srpske kaže da ih se neće teretiti za troškove parničnih postupaka“, ističe Lagumdžija.

U Izvještaju o napretku BiH za 2021. godinu, koji je objavila Evropska komisija u oktobru ove godine, ukazuje na potrebu hitnog rješavanja ovog problema.

Evropska komisija pozvala je entitetske vlade u BiH da odustanu od potraživanja troškova parničnog postupka od žrtava ratnih zločina.

Na ovu neprihvatljivu praksu upozorio je i Fabian Salvioli, ekspert Ujedinjenih naroda (UN) za tranzicijsku pravdu i specijalni izvjestitelj za promoviranje pravde, reparacija i garancije neponavljanja zločina.

Tokom nedavne posjete BiH, Salvioli je istaknuo kako je zabrinut zbog alarmantnog broja slučajeva u kojima su žrtve bile prisiljene platiti visoke sudske troškove.

„U nekim slučajevima naknade su, navodno, iznosile od 6.000 do 10.000 maraka (od 3.000 do 5.000 eura), a nekim žrtvama je oduzeta imovina“, rekao je Salvioli.

Salvioli je ocijenio kako je ova praksa neetična i protivna međunarodnim standardima o zaštiti žrtava kršenja ljudskih prava, a njegova zapažanja i preporuke biće predstavljeni Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda iduće godine.

Prema podacima Saveza logoraša BiH, više od 30.000 bh. državljana podnijelo je tužbe protiv entiteta i države BiH zbog ratne torture.

Ovim tužbama zatražena je naknada nematerijalne štete zbog neopravdanog lišavanja slobode, zatočeništva i mučenja u logorima.