Nasilje nad ženama nije pojedinačni slučaj već strukturni problem

Blanka Čop sociologinja Pravnog fakulteta u Splitu smatra da je nasilje koje se svakodnevno događa strukturni društveni problem.

– Uzroke trebamo tražiti u odnosu prema ženama koji se temelji na stereotipima i predrasudama, diskriminaciji  u odnosu na spol, pa možemo govoriti o rodno uvjetovanom nasilju i mislim da mu tako trebamo i pristupati. Ako nasilju pristupamo kao pojedinačnim, izoliranim slučajevima, problem nećemo riješiti. Ono što sada imamo je to da se to nasilje sve više normalizira i tolerira zato jer mu ne pristupamo sa strukturne razine kao teškom društvenom i strukturnom problemu, kazala je Kučer. 

Psihologinja Marina Ajduković kazala je da je ovo prilika da se zapitamo što kao društvo možemo govoriti o nasilju općenito, ali i rodno utemeljenom nasilju. Naglašava da postoje bitne razlike između ta dva pojma, ali je velika i povezanost.

– Imamo dva konteksta – socijalizacijski koji se odnosi na rodno uvjetovano nasilje gdje je promjena spora, ali i moguća, te covid kontekst koji dugo traje i digao je na površinu puno problema. Možemo očekivati porast agresivnog ponašanja, ako se ozbiljnije ne pozabavimo tim problemom. Istraživanja su pokazala da raste ljutnja iz bespomoćnosti, iz osjećaja nepravde, nezadovoljstva vladom kako se vodi kriza, kazala je Ajduković.  

Što se događa između dva slučaja?

– Sustav se mijenja jako sporo jer malo razmišljamo što je iza nasilja i zbog toga ne rješavamo uzroke. Ne bavimo se zaštitnim mjerama, procesuiranjem. Trebamo apelirati kroz javnost i stavljati u fokus tu kulturu nasilja koju živimo jer poruke koje nam se šalju su poruke da je nasilje prihvatljivo, kazala je Mirjana Kučer iz splitske udruge Domine. 

Dodala je da odgovori postoje samo trebamo razumjeti kako ih implementirati i primjenivati, počevši od kulture nenasilja i odgoja u vrtićima pa do onih koji trenutačno djeluju u sustavu.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

Tko su ubojice?

Forenzički psihijatar Goran Arbanas reko je da kod blažih oblika nasilja pitanje je koliko ih ljudi prijavljuju.

– Kada govorimo o najtežim oblicima – ubojstvima, imamo pad ubojstava. Prije 50 godina broj ubojstava na milijun stanovnika bio je 25, danas je 11. Dodao je da smo mnogo učinili. 

– Sada se pitamo tko je učinio ova ubojstva, a ne pitamo se tko je učinio napredak. Ne slažem se ni da su ubojstva rodno uvjetovana jer su većina žrtava muškarci – preko 60%, rekao je Arbanas.

– Znamo da su ljudi s duševnim bolestima rijetko čine kaznena djela. Oko 4% počinitelja i u Europi i u Hrvatskoj su neubrojivi počinitelji kaznenih djela, a  96% su tzv. normalni ljudi, ali nama je lakše reći: pa to nije normalno da bi se to napravilo. Moramo razlikovati bolest od nemoralnog, zlog ponašanja, rekao je Arbanas.

Uskoro opširnije…