Gandhijevo nasljeđe u modernom društvu

U zgradi u Mumbaiju danas pretvorenoj u muzej, Mahatma Gandhi proveo je 17 godina tijekom svoje političke borbe protiv britanske kolonijalne vlasti, između 1917. i 1934. Mjesto s kojega je inicirao nenasilne akcije i građanski neposluh, kao i pokrete za neovisnu Indiju, u prošlosti su posjetili i Martin Luther King i bivši američki predsjednik Barack Obama. Postav priča o buđenju indijskog nacionalizma i njegovu prelasku s onoga što se tada moglo definirati kao srednja klasa na široke narodne mase. Sam Gandhi prešao je simboličan put, od suradnika s britanskim vlastima do osobe koja je provela šest godina iza rešetaka kolonijalnog zatvora. Između ostaloga, pozivao je na bojkot britanskih proizvoda, jedan od temelja kolonijalne ekonomije. Čak je organizirao i spaljivanje 15 tisuća komada engleskih odjevnih predmeta 1921. Promovirao je samodostatnost lokalnih obrtnika kroz okretanje kolovrata, na kojemu se izrađivala tradicionalna odjeća.

– Ako ste kupili khadi koji stoji 1000 rupija, 990 išlo je onima koji su doista najsiromašniji. Ako ste nosili nešto od najlona ili sličnog materijala, 990 od 1000 rupija išlo je velikim trgovcima, rekao je Meghshyam T. Ajgaonkar, direktor Gandhijeva muzeja u Mumbaiju.

Kolovrat nije postao samo simbol revolucije i želje za neovisnom Indijom, već i simbol ustrajnosti i odlučnosti. Dostojanstva rada, jednakosti i jedinstva. Nakon što su centri za predenje osnovani diljem zemlje, milijuni Indijaca dobili su posao i postavili temelje gandijevske ekonomije. On sam nazvao ih je – borcima za slobodu. Kasnije je i prva indijska zastava imala u sredini kolovrat.

Gandhijevo nasljeđe – demokratsko društvo u Indiji

– Ponosno mogu reći da je Gandhijevo nasljeđe to što smo demokratska zemlja. I dalje izlazimo na birališta. I dalje imamo vrlo zdravu demokraciju, to nam najviše znači. Tu je i napredak žena, koje su posvuda. Jedna od naših premijerki bila je žena, Indira Gandhi. Žene su zastupljene u svim dijelovima društva, od biznisa i politike do obrazovanja. Napravile su korak naprijed, to je zazivao i Gandhi. Da žene završe svoje obveze kod kuće, izađu iz doma i učine nešto za društvo, rekao je Sandhya Mehta, istraživač i publicist.

– Mi smo vrlo patrijarhalna zemlja. U prošlosti je većina mislila da žene nisu sposobne za rad. Sada se to mijenja, djevojke su posvuda. Gotovo polovina stanovništva su žene, rekla je Pushpa Karapurkar Pai, umirovljena lingvistica.

U borbi za neovisnost Gandhijev pokret pozivao je i na uključivanje u društvo najnižeg sloja, onog dalita, tzv. nedodirljivih, koji smiju obavljati samo najprljavije i najteže poslove. Indijskim stjecanjem neovisnosti kastinski sustav zakonski je ukinut, ali neslužbeno i dalje postoji. Obrazovanje, koje je nekad bilo privilegij za one iz viših kasta, sada je ipak prodrlo do najnižih slojeva društva.

– Danas naša djeca ne znaju iz koje kaste dolazi školski kolega. Nekad je bilo sasvim drugačije. Čuli ste za dr. Ambedkara, koji je napisao indijski Ustav. Dok je pohađao osnovnu školu pripadao je sloju dalita. Oni su morali sjediti sastrane u učionici. Svi su učenici sjedili na podu, na prostirkama. Ali od dječaka dalita škole su tražile da donesu vlastitu prostirku i da sjede sastrane. Sada toga nema. Svi se smatraju jednakima, kazala je Pushpa Karapurkar Pai.

– Mlađe generacije, uglavnom u gradovima, doista se time ne opterećuju. Postoje međuvjerska vjenčanja, kao i ona između različitih zajednica ili različitih kasti, rekao je Sandhya Mehta.

– Kastinski sustav svakako postoji i određuje šanse ljudi i njihov život. Naravno, srest ćete Indijce koji će reći – Ne znam svoju kastu, nikad se nisam susreo s tom riječju. To su Indijci koji su dovoljno privilegirani da ne moraju znati za kaste. Njima one nisu bitne. Ali ako ste niža kasta, to određuje za koga ćete se vjenčati, koje su vaše životne šanse i gdje uopće živite, rekao je Naresh Fernandes, urednik internetskog portala Scroll.in.

Autor nekoliko nagrađivanih knjiga, koji je radio i za neke od prestižnih američkih novinskih redakcija, kaže kako je u 75 godina Indija dogurala do vlastitog svemirskog programa, ali da je i dalje dugoročni izazov vladajućih, primjerice, osigurati svim zaposlenima minimalnu plaću i socijalno osiguranje.

– Indija se izgradila u golemoj mjeri. Velik dio tih zasluga mora se pripisati prvoj generaciji indijskih lidera, oni su bili nevjerojatna skupina vizionara. Stvorili su i izgradili sve institucije. Naravno, učinili su i neke pogreške. Možda smo morali više uložiti u primarnu zdravstvenu zaštitu ili osnovno obrazovanje, rekao je Naresh Fernandes.

Pandemija je produbila socijalni jaz

Pandemija je samo produbila socijalni jaz u indijskom društvu. Da, i dalje su ovdašnji multimilijarderi pozicionirani tik do deset najbogatijih ljudi svijeta, ali COVID je vratio u siromaštvo više od 75 milijuna Indijaca. Od toga trećinu toliko apostrofirane rastuće srednje klase, kažu procjene. Uz to, indijska demografska dividenda doista prijeti postati prokletstvom. Indija trenutačno ima oko 25 milijuna studenata, trostruko više od čitavog Zapada zajedno! Na tržište rada svake godine dolazi velik broj onih s diplomom, ali nemaju vještina. Pritom ekonomija stvara tek petinu od 20 milijuna potrebnih novih radnih mjesta godišnje. Većinu prošle godine stopa nezaposlenosti iznosila je 7 posto, u prosincu i 8. Neviđeno u Indiji u zadnja tri desetljeća.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

– Ako uđete u vlakove, nećete raspoznati tko zarađuje milijun rupija, a tko 100 ili 200. Svi su putnici pomiješani, istoga statusa. Kada posjetite njihovo radno mjesto, možete shvatiti da je netko od njih šef, a netko službenik. Tu jednakost od nas je tražio Mahatma Gandhi, rekao je Meghshyam T. Ajgaonkar.

– Aktualna vlada provodi kampanju pod nazivom Očistimo Indiju. Glavni simbol te kampanje je Gandhi. Na posterima i plakatima vidite njegove naočale. Iako vlast prezentira Gandhijeve naočale, zapravo je zaboravila na njegovu viziju, rekao je Naresh Fernandes.

Propovijedao je sklad između različitih skupina

A njegova vizija bila je slojevita i nijansirana. Propovijedao je sklad između različitih društvenih skupina, osobito vjerskih. Toga u suvremenoj Indiji ima sve manje. Mnogi će reći da se današnja vlast ne zna nositi s Gandhijevim nasljeđem.

– Trenutačno je u Indiji na vlasti skupina hinduističkih supremacista, koji bi željeli zaboraviti Gandhija, ali on je prevelika međunarodna referencija da bi im to uspjelo. Iako kod kuće ti supremacisti odaju počast Gandhijevim ubojicama i ljudima koji su bili uključeni u urotu, na inozemnim putovanjima Modi uvijek stoga otkriva Gandhijeve spomenike, koji su podignuti diljem svijeta, kazao je Naresh Fernandes.

Toliko drugačiji od Gandhija, Modi je populist, koji je od prodavača čaja izrastao u neprikosnovenog vladara indijske političke scene. Podupire ga jako puno indijskih millenialsa. Od dolaska na vlast nije nijednom održao konferenciju za novinare, intervjue daje rijetko. Freedom House navodi kako u osam godina njegova vladanja nije smanjena samo sloboda medija već i građanske slobode. Osobito u posljednje tri godine. Za mnoge je izmjena Zakona o državljanstvu iz 2019. ugrozila sekularnost koju je Gandhi promovirao. Jer taj zakon, kažu, diskriminira više od 200 milijuna indijskih muslimana, najbrojnije vjerske manjine u zemlji, koja je najčešće na udaru zločina iz mržnje. Modijeva stranka doista utjelovljuje hinduistički nacionalizam, koji se zasniva na ideji da je Indija hinduistička nacija i da manjine, osobito muslimani, moraju prihvatiti njihovu supremaciju. Za mnoge je stoga najveći milenijski izazov za Indiju očuvanje društvene kohezije.

– Sada zemljom vlada stranka većinske vjere, koja je i autoritarna. Kao da želi uništiti sve što je postignuto tijekom 75 godina neovisnosti i vratiti se nekoj mitskoj verziji prošlosti, staroj 5000 godina. Prošlosti koja nikad nije postojala i koja isključuje mnoge skupine u Indiji. Na 75. godišnjicu neovisnosti suočavamo se s borbom za indijsku dušu, rekao je Naresh Fernandes.

Usprkos dnevnoj politici, Gandhi je tu

– Mahatma Gandhi potrebniji je danas nego prije 50 ili 25 godina. Usprkos dnevnoj politici, koja se mijenja, Gandhi je tu. Bio je tu prije, tu je sada i bit će zauvijek, rekao je Meghshyam T. Ajgaonkar.

Nakon sprovoda, Gandhijev pepeo razdijeljen je na 20-tak dijelova i odnesen u različite dijelove Indije, ali i izvan nje. Onima koji su najviše obespravljeni i nalaze se najniže na društvenoj ljestvici, siromašni i nespremni uhvatiti se ukoštac s globalizacijom, Gandhi znači možda i najviše. Simbolično, po njemu je nazvan i nacionalni program zajamčenog zapošljavanja ruralnog stanovništva.

– Gandhi bi bio sretan zato što se do određene mjere Indijci međusobno izjednačavaju. Bio bi sretan i zbog toga što svatko ima nekakav posao. Ipak, potrebno je napraviti još mnogo toga. Bio bi nezadovoljan kopiranjem Zapada i zaboravljanjem indijskih kulturnih vrijednosti, kazala je Pushpa Karapurkar Pai.

I potkraj ovoga siječnja New Delhijem su odjekivali zvuci tradicionalne vojne parade, na dan kada Indija obilježava usvajanje prvog postkolonijalnog ustava. Nacija koja svaki mjesec ugrubo dobije milijun novih stanovnika, već za pet godina, kažu projekcije, mogla bi prestići Kinu i preuzeti primat najmnogoljudnije na svijetu. Na tom putu priča o kolovratu i gandijevskim idealima, nenasilju i suživotu sve više, nažalost, postaje tek crtica iz povijesti.