Hiljade ljudi pristiže na granicu sa Poljskom, sve je manje nade za mir

Svakodnevno raste broj izbjeglih. Kolona duga 40 kilometara na ulazu je iz Ukrajine u Poljsku. Dok muškarci ostaju braniti zemlju, od rata većinom bježe majke s djecom.

Hiljade ljudi, hiljade priča, sve bolne i jedinstvene. Niko od ovih ljudi nije želio rat. Da će se uskoro desiti mir, sve je manje nade

“Ja sam iz grada Harkova. Ne znam gdje idem, nemamo ovdje nikoga. U Harkovu nema ništa, tamo gdje smo mi živjeli, sada je jednostavno polje. Cijelo naselje je uništeno. A gdje da dalje idemo, mi ne znamo. Ostali smo bez doma.

Do Poljske smo putovali 26 sati. U Lavovu su nas primili ljudi, dali smještaj. Sada u Poljskoj, ne znamo kuda”, kazala je Ina iz Harkova.

Velida je do poljske granice putovala dva dana. Iz Kijeva je vozom stigla u Lavov na samom početku invazije. Deset kilometara pješačila je do poljske granice s prijateljicom i svojim ljubimcem kojeg nije mogla ostaviti.

“Bilo je zaista teško, ljudi su jako pod stresom, umorni su. Djeca plaču, mnogi su se čak onesvijestili dok smo bili na putu, jer su jednostavno jako iscrpljeni i ljudi nemaju hrane, možda samo neke zalihe vode, kruha, neke osnovne stvari koje smo imali.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

Moja sestra je još u Kijevu, rekla je jasno “ne”. Rekla je da ne može da ode jer je njen muž sada u lokalnoj vojsci, u teritorijalnoj odbrani. Moja prijateljica, ona je pošla sa mnom, njeni su roditelji su ostali”, kazala je Velida iz Kijeva.

Za razliku od Ine iz Harkova, Velida ima rođake u Njemačkoj i tamo će se smjestiti. Što će biti sa Inom i njenom porodicom. Za početak prihvatni centar u kojima ce ostati nekoliko dana.

Tri takva su u samom gradu Pšemišelu, u zgradi osnovne škole. Centar nismo mogli snimiti iznutra, kapacitet oko 200 osoba i u njemu su smješteni isključivo žene i djeca.

“Ukoliko imaju bilo kakav plan, porodicu u nekoj od zemalja u Evropi, u Poljskoj, osiguravamo im prevoz. Ako ne znaju kamo ići, ima mnogo ljudi u Poljskoj koji nude smještaj, neki čak i posao. Kontaktiramo sa njima, pomažemo transport smještaj. Radi se ipak o velikom broju”, kazala je Jedra iz Krakova.

Da, i na žalost nastaviće rasti.

Poljska je primila najviše izbjeglica. Pitamo Jedru što Poljaci o svemu misle, kaže nam, kako oni koje ona poznaje pokušavaju na sve načine pomoći. Zapravo nemaju vremena razmišljati kako će sve uticati na Poljsku, u ovom trenutku solidarnost je glavna misao.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad