Vlasti RS za sada šute o upisu državne imovine

Iz uprave nadležne za primjenu spornog zakona kojim entitet Republika Srpska (RS) želi na sebe upisati imovinu države Bosne i Hercegovine (BiH) nemaju konkretan odgovor jesu li počeli sa primjenom zakona koji je visoki predstavnik u BiH stavio van snage.

“Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP) nastavlja sa obavljanjem redovnih poslova i zadataka u okviru svojih nadležnosti, a u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Srpske (RS)”, navodi se u odgovoru Republičke uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP) na upit RSE.

To je i zaključak usvojen na zasjedanju stručnog kolegijuma RUGIP-a, navode. Na sastanku je, kažu bilo riječi o “novonastaloj situaciji povodom rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na društvenoj, odnosno državnoj svojini”.

To je odgovor iz ove uprave koja je nadležna za poslove knjiženja imovine u tom bh. entitetu u kojem se nalaze 404 objekta sa zvaničnog popisa državne imovine u BiH. Takvih je objekata ukupno u BiH, u dva bh. entiteta i Distriktu Brčko, blizu 1.000.

Radi se o objektima koji su predmetom Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, kojeg je 2005. godine nametnuo tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown.

Među takvim objektima na listi državne imovine BiH u RS su i zgrada Narodne skupštine RS, te Palata RS u kojoj je sjedište entitetske predsjednice Željke Cvijanović. No, mogli bi biti knjiženi kao vlasništvo RS ukoliko se počne primjenjivati Zakon o nepokretnoj imovini, uprkos tome što ga je suspendovao visoki predstavnik u BiH.

Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funksionisanje javne vlasti (kako glasi puni naziv zakona koji se najčešće naziva Zakon o imovini RS), prema izjavama zvaničnika RS, je stupio na snagu.

Njegovu primjenu u međuvremenu je suspendovao visoki predstavnik Christian Schmidt, do konačne odluke Ustavnog suda o tom pitanju.

Apelaciju za ocjenu ustavnosti ovog zakona, 13. aprila, podnijelo je šest delegata Doma naroda BiH (pet delegata bošnjačkog naroda i delegat iz reda hrvatskog naroda Zlatko Miletić).

Zakon o imovini RS usvojen je u februaru, a objavljen u Službenom glasniku RS 5. aprila. Na snagu, prema njegovim odredbama, stupa osam dana od objave.

Zakonom se predviđa da će nepokretna imovina “koja se smatra vlasništvom subjekata javne vlasti Republike Srpske, a koju oni koriste za obavljanje njihove osnovne djelatnosti, po sili zakona postati svojina tih subjekata”.

Stranke vladajuće koalicije u RS na čelu sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) čiji je lider Milorad Dodik, pozvale su institucije tog entiteta da primjenjuju Zakon o imovini RS, nakon sastanka u Banjaluci, 14. aprila.

Alija Tabaković, delegat u Vijeću naroda RS, za RSE je ustvrdio kako se u RS već provodi upis imovine u vlasništvo tog entiteta.

“Upisuju u javnim izlaganjima i službenim evidencijama katastra da je to imovina RS. Ovo je šesti put da oni pokušavaju izvrdati i zaobići presude Ustavnog suda BiH”, rekao je Tabaković.

On navodi da je visoki predstavnik u svoju Odluku uvrstio i nabrojao sve presude Ustavnog suda BiH, te precizno definisao šta je državna imovina i da se to pitanje može riješiti samo u Parlamentu BiH.

Zašto je Schmidt poništio Zakon o nepokretnostima RS?

Schmidt je obrazložio da je suspendovao primjenu Zakona o imovini RS navodeći da je država BiH nadležna za državnu imovinu.

Istovremeno je i zaprijetio, tokom saopštavanja odluke 12. aprila, da će oni koji budu prekršili njegovu odluku snositi “pravne posljedice, i kada je riječ o ličnoj odgovornosti i kada je riječ o transakcijama”.

“Obustavio sam primjenu zakona do ocjene Ustavnog suda BiH. Danas proširujem i zabranu raspolaganja državnom imovinom kako bih je uskladio s tumačenjem Ustavnog suda BiH. Samo država BiH može raspolagati državnom imovinom”, rekao je Schmidt, nakon što je prvi put kao visoki predstavnik upotrijebio Bonske ovlasti.

Radi se o ovlastima koje predviđaju da Kancelarija visokog predstavnika (OHR) može nametati ili mijenjati zakone, smjenjivati izabrane i imenovane političke i druge zvaničnike.

Odluka o obustavi Zakona RS-a je objavljena na web-stranici OHR-a, čime je stupila na snagu.

Koje su posljedice kršenja odluke visokog predstavnika?

Onog momenta kada započne prvi proces knjiženja bilo koje državne imovine u RS na ime tog entiteta u vlasničkim knjigama, to će automatski značiti kršenje odluke visokog predstavnika. Time se krši i Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, a krše se i posljednje izmjene koje je nametnuo Schmidt.

Knjiženje vlasništva državne imovine na entitet, u direktnoj je suprotnosti i sa nekoliko odluka Ustavnog suda BiH. Ova pravosudna institucija je definisala da je država, odnosno Bosna i Hercegovina, vlasnik državne imovine, u šta spada naslijeđena imovina BiH, šume, rijeke, te poljoprivredno zemljište.

U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, nisu odgovorili na upit RSE o tome kako će postupati u slučaju kršenja odluka visokog predstavnika i primjene Zakona o nepokretnostima RS.

Istovremeno, advokat i stručnjak za ustavno pravo iz Sarajeva Nedim Ademović kazao je Radio Slobodna Evropa da će međunarodna zajednica vjerovatno donositi nove odluke koje će spriječiti blokade provedbe odluka visokog predstavnika, koje će možda uklučivati i smjenjivanje određenih zvaničnika.

Kao drugu opciju pomenuo je angažman domaćih institucija (Tužilaštva i Suda BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu – SIPA-e, i sl.) koje bi mogle procesuirati visoke zvaničnike RS zbog zloupotrebe javnih funkcija, a kao treću moguće sankcije ekonomske naravi.

“Nemojmo zaboraviti da je visoki predstavnik osoba oko koje se okupljaju i druge značajne međunarodne institucije, uključujući i one financijske, koje su već najavile, a mogu i intenzivirati mjere koje bi mogle pogoditi RS i ukinuti mogućnost kreditiranja važnih infrastrukturnih projekata”, kaže Ademović.

Šta kaže sporni zakon?

Prema objašnjenjima zvaničnika iz RS, donošenje Zakona o imovini RS rješava otvorena pitanja neometanog funkcionisanja subjekata javne vlasti i to Republike Srpske, gradova i opština, javnih preduzeća, javnih ustanova i drugih javnih službi čiji je osnivač RS, odnosno grad ili opština.

U Zakonu se navodi da se njime reguliše svojina na nepokretnoj imovini koja služi kao sredstvo vršenja i sprovođenja javne vlasti, a koju koriste subjekti koji vrše tu vlast od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Siniša Karan, generalni sekretar Vlade RS, za RSE ističe kako Zakon o imovini RS povezuje sve druge zakone koji definišu posjedovanje i gazdovanje šumama, poljoprivrednim zemljištem, šumskim gazdinstvima, prirodnim bogatstvima, te unutrašnjim u Republici Srpskoj.

Karan, koji je i profesor ustavnog prava, tvrdi da je Zakon o imovini RS u skladu sa dejtonskim Ustavom Bosne i Hercegovine, koji, po njegovim riječima, definište da BiH nema svoju imovinu.

“Ovo nije politički stav, ovo je ustavna odrednica dejtonskog Ustava, Aneksa 4. On nedvosmisleno u Aneksu 4, aneksima 8 i 9 govori o tome da je sva državna imovina BiH vlasništvo entiteta, odnosno svih onih koji imaju na upotrebi, gazdovanju i korištenju za funkciju, kako je to naš Zakon rekao, dakle, nepokretna imovina koja je u funkciji javne vlasti u RS. Tako je i u Federaciji BiH, tako je i u Brčko distriktu”, rekao je Karan.

Banjaluka je, na primjer grad, sa više od 40 objekata koji se nalaze na zvaničnom spisku državne imovine, čije je raspolaganje zabranjeno državnim zakonom.

Većinu koristi neka od javnih institucija RS ili Grada Banjaluka.

Osim već spomenutih zdanja Narodne skupštine RS i Palate RS, na popisu se, pored ostalih, nalazi i imovina u kojoj su smješteni Penzijski i zdravstveni fond RS, zgrada Saveza sindikata RS, banjalučki zatvor, te zgrada Okružnog suda u Banjaluci.

Među državnom imovinom je i nekadašnja vojna kasarna u banjalučkom naselju Zalužani.

U BiH nema dogovora o državnoj imovini osamnaest godina

Savjet za implementaciju mira (PIC) u BiH je još u septembru 2004. godine zatražio od Bosne i Hercegovine da nađe trajno rješenje za pitanje državne imovine.

Savjet čine predstavnici SAD, Rusije, Velika Britanije, Njemačke, Francuske, Italije, Kanade, Japana, Evropske unije, te Organizacije islamske konferencije (OIC) koju u PIC-u predstavlja Turska.

Raspolaganje državnom imovinom BiH je zabranjeno zakonom koji je 2005. nametnuo tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown.

Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH kao državna je definisana nepokretna imovina koja je pripala BiH na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije republika bivše socijalističke Jugoslavije iz 2001. godine.

Državnom je definisana i ona imovina kojom je BiH upravljala kao nekadašnja republika u sastavu SFRJ do 31. decembra 1991. godine, u vrijeme izbijanja ratnih sukoba na prostoru bivše SFRJ.

Zakon je na snazi, sve dok ne bude usvojen novi, “kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu BiH, Federacije BiH, RS i Brčko Distrikta”.

Takav zakon do danas nije usvojen.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 2012. godine stavio van snage zakon koji se bavio pitanjem državne imovine u Republici Srpskoj. Tim zakonom je bilo predviđeno da nepokretna imovina, kojom je zabranjeno raspolaganje, bude upisana kao vlasništvo RS.

Ustavni sud BiH je, u skladu sa ovom odlukom, kasnije osporavao i druge zakone koji državnu imovinu prepisuju na entitet.

U septembru 2021. neustavnim je proglašen entitetski Zakon o šumama, a godinu i po ranije, u februaru 2020. Zakon o poljoprivrednom zemljištu RS-a.

Ova pravosudna institucija je, također, u februaru 2020. godine ocijenila neustavnim i više članova Zakona o unutrašnjoj plovidbi RS.

U svim odlukama, navedeno je da se radi o isključivoj nadležnosti BiH u regulisanju pitanja državne imovine.