Bh. pioniri osvojili drugo mjesto na turniru “Vlatko Marković”

Razgovarao:Abdulah Haznadarević

Posjetu Istanbulu iskoristili smo za ugodan razgovor sa povremenim bh. reprezentativcem, Harisom Hajradinovićem, članom turskog prvoligaša Kasimpase. Iza Harisa je relativno uspješna sezona, obzirom da se njegov klub nalazi na sredini tabele te su klupska očekivanja za ovu sezonu ispunjena. Iako se na polusezoni Kasimpasa nalazila i blizu zone ispadanja, sjajnim rezulatima u proljetnom dijelu sezone, ovaj tim je ipak dokazao da im je mjesto u elitnom razredu turskog fudbala.

Haris Hajradinović već treću sezonu sa dosta uspjeha nosi dres Kasimpase u koju je stigao iz ekipe Osijeka. Kako nam je otkrio, na život u glavnom gradu Turske se brzo navikao.

– Što se tiče turskog fudbala, mogu reći da sam tu kao domaćin, već sam tri godine ovdje i osjećam se kao da sam kod kuće. Navikao sam na život ovdje, ligu, ali i saobraćaj, što je ovdje najbitnije, – sa osmijehom za Sportske.ba priča Hajradinović te nastavlja.

– Moraš se navići na novu sredinu, to je tako u fudbalu, ako se ti ne privikneš na novi život i uslove, teško će oni tebi. Ako se ne privikavaš, onda možeš biti samo u minusu. Što se toga tiče, ja sam se brzo ovdje uklopio i zaista, kao da mi je ovo dom.

O samom Istanbulu ali njegovom klubu, Kasimpasi, Haris ima samo riječi hvale.

– Grad je čudo, riječ je o svjetskoj metropoli gdje živi preko 15 miliona stanovnika i nikada vam ne može biti dosadno. Istanbul je takav grad gdje uvijek imate negdje prošetati, otići na ručak, na kafu, mogu reći zaista samo sve najbolje o gradu. Kada je riječ o klubu za koji igram, to je slobodno mogu reći najkompletniji klub u Turskoj kada govorimo o finansijama. Zaista je sve bez greške, nikada nikome ovdje nije zakasnila plata, sve se zna i sve je tačno određeno, uvijek je sve na vrijeme. Osim toga, imamo sjajne uslove za treniranje, imamo najbolji trening kompleks u cijeloj Turskoj, možda malo stariji stadion u odnosu na druge klubove, ali što se tiče samih uslova, mogu reći da je sve potpuno savršeno. To je općenito tako što se tiče cijele Turske, svaki klub je na najvećem mogućem nivou kada govorimo o stadionu i infrastrukturi, gdje god da odete na gostovanje, ostanete zatečeni.

Na pitanje kako vidi sezonu koja je na izmaku, Haris kaže:

– Zadovoljan sam, posebno sam zadovoljan zbog činjenice da nije bilo povreda i to je najbitnije, a golovi i asistencije dolaze sami po sebi. Meni je sada najbitnije da je klub uspio ostvariti cilj u ovoj sezoni i drago mi je da sam učestvovao u tom ostvarenju cilja ove sezone.

Obzirom da su fudbaleri uvijek često traženi, zanimalo nas je razmišlja li Haris o eventualnoj promjeni sredine, te da li već ima ponuda…

– Još uvijek je rano da pričamo o ponudama, jer prelazni rok kreće tek u junu, tako da se za sada zaista time previše i ne zamaram. Trudim se uvijek biti na visokom nivou, da vrijedno radim, pa šta bude. Kažem, trenutno ne razmišljam o tome, član sam Kasimpase i zaista sam opušten kada je u pitanju neko razmišljanje o promjeni sredine.

Harisov Osijek ove sezone je „puhao za vratom“ zagrebačkom Dinamu te sve do prošlog kola bio u utrci za titulu prvaka Hrvatske. Iako je sada daleko od grada na Dravi, Hajradinović ističe da redovno prati Osijek.

– Gledao sam skoro svaku utakmicu Osijeka, trudim se pratiti ih kada imam slobodnog vremena. Upravo sam gledao i posljednju utakmicu sa Dinamom kada su izgubili 3-0 i tako se oprostili od titule, zaista mi je žao. Svake godine im nedostaje nešto malo, nadam se da će Osijek sljedeće sezone osvojiti titulu koju željno iščekuju. Osijek je lijep grad i odličan klub za mladog igrača i njegov napredak. Za taj klub mogu reći sve najbolje, sa svima sam ostao u dobrim odnosima i to mi je najbitnije, bili su pošteni prema meni kao i ja prema njima.

Ne ljuti se na Peteva ali reprezentaciji se uvijek nada

Od kada je Ivaylo Petev došao na klupu reprezentacije BiH, Hajradinović je dobio tek jedan poziv u nacionalni tim, ali ipak nije ljut na selektora i kako kaže, dresu sa državnim grbom uvijek stoji na raspolaganju.

– Ako me pitate da li imam razlog da se obraćam selektoru, zaista nemam, jednom sam dobio poziv i to je to. Na meni je da pružam dobre igre i da budem zdrav, a da li će doći novi poziv u reprezentaciju, to ipak ostavljam selektoru. Najbitnije je da pružam dobre partije a ostalo će samo doći. Svakako mogu reći da ako dobijem poziv za naredne utakmice Lige nacija, tu sam i uvijek sam na raspolaganju za moju domovinu i dres sa nacionalnim grbom, tu nema dileme.

Osvojio je titulu sa Željezničarom, ali ipak ostaje žal zbog jedne stvari…

Haris je svoju profesionalnu karijeru počeo na Grbavici u dresu Željezničara sa kojim je u debitantskoj sezoni osvojio titulu prvaka BiH. Za Grbavicu i Željezničar ga vežu posebna sjećanja, a zbog jedne stvari pomalo i žali…

– Kao dječak sam fudbal počeo trenirati u sarajevskoj Bosni koja je imala školu fudbala u mojoj osnovnoj školi, tada smo igrali dosta utakmica i turnira protiv Željezničara i tu me je primjetio tadašnji trener u Željezničaru, Munib Agović Munja i želio je da dođem u Želju, to je naravno bila i moja velika želja, jer je Željezničar najveći klub BiH. Mogu reći da je to najbolji potez koji sam tada mogao uraditi. Nakon devet godina provedenih u Želji, sa 17 godina sam debitovao za prvi tim. Sada iz ove perspektive mogu reći da mi je žao što nisam odigrao više utakmica za Želju, to je ipak moja prva ljubav. Želju danas pratim koliko god stignem, zanimam se o svemu, pomagao sam i nedavno sa članarinama kada je organizovana sjajna akcija.

Debi za prvi tim Željezničara kao i igrače sa kojima je igrao kako kaže nikada ne može zaboraviti, tim prije što je taj momenat došao u posebnom trenutku za Željezničar.

– Bilo je tada dosta dobrih imena u Želji poput Zajka Zebe, Mirsada Bešlije, Samira Bekrića, tu je bio i moj kum i najbolji prijatelj, Nermin Zolotić. Kada je riječ o debiju, tada sam ispunio svoj san, baš u toj utakmici smo slavili titulu prvaka Bosne i Hercegovine a ja sam dobio priliku da pola sata uđem u igru, taj osjećaj neću zaboraviti nikada. Kada smo osvojili titulu, svi navijači su bili na terenu, ja nisam znao gdje se nalazim u tom momentu, teško je to opisati riječima. Mogu da kažem hvala Bogu pa sam odigrao utakmicu na punoj Grbavici, sa druge strane ne mogu da kažem da sam dovoljno igrao u Želji ali takva je sudbina. Za Želju sam uvijek davao svoj maksimum, to je moj karakter.

Na pitanje da li bi nekada u bliskoj budućnosti ponovo mogao zaigrati za Željezničar, Haris kaže:

– Trenutno je rano o tome razmišljati, za sada sam fokusiran na svoj klub. U ovom momentu imam još uvijek velike ciljeve, osim toga, svi dobro znamo kakvi su uslovi u Evropi a kakvi u BiH, ali nakon određenog vremena ćemo vidjeti, ko zna šta vrijeme nosi. Za sada je rano o tome govoriti.

Zanimalo nas je kako se pojavila Harisova ljubav prema fudbalu, te da li postoje treneri koji su posebno uticali na njegov razvoj u omladinskom fudbalu.

– S tim se jednostavno rodiš, kao dječak sam spavao sa loptom, baš sam volio fudbal. Vjerujte da kada dobijem nove kopačke, prvo sam po nekoliko dana znao spavati s njima prije nego što ih uopće počnem koristiti, a tako je isto bilo i sa loptom. Fudbal ne samo da mi je posao, to je moja ljubav, moj hobi i prema fudbalu osjećam posebnu strast i emociju. Prvi trener mi je bio Mehmed Hamzić u Bosni, a posebno pamtim i Muniba Agovića iz Želje. Bilo je dosta dobrih trenera, a mogao bih izdvojiti još i Žerića i Adžema koji je dosta uticao na moj napredak. Ovim putem ih pozdravljam i zahvaljujem im se na svemu.

Porodica je u Harisovom životu veoma bitan oslonac, a sam kaže da mu je upravo porodica u karijeri bila najveća podrška.

– Definitivno je najveća podrška moja porodica, mama i otac su odvajali od usta kako bi meni pružili sve što mogu i igrali su veoma bitnu ulogu u mojoj karijeri. Tu su još i moja dva starija brata, a ostali su vremenom dolazili.

Poput brojnih fudbalera i Haris ima nekog ko je njegov uzor i fudbalski idol.

– Messi je moj najdraži igrač, pratio sam ga još kao dijete dok je on već uveliko igrao za Barcelonu. Od naših igrača mogu izdvojiti Edina Džeku. Šta reći za njega, kapiten naše reprezentacije, na njega je suvišno trošiti riječi, svi znaju ko je Džeko, dovoljno je samo da se spomene to ime i prezime i ne morate ništa više reći.

Kada je riječ o današnjem fudbalu i igračima, Hajradinović kaže:

– Za mene je Messi uvijek broj 1, ali sada možemo vidjeti da dolaze i mlađi igrači koji su motivisani, sa dosta većom energijom, pa pogledajte samo Mbapea i Haalanda, zaista vrhunski igrači. Ipak, ako vodite računa o svom životu, ishrani, treninzima, tada su godine samo broj, dovoljno je da vidite Benzemu ove sezone i sve će vam biti jasno.

Obzirom da mu je Messi najdraži igrač, nije teško bilo pretpostaviti da Haris navija za Barcelonu.

– Željo je uvijek prvi naravno ali od evropskih klubova definitivno Barcelona. Ja sam tip igrača koji voli tip igre kakav gaji Barcelona, volim posjed lopte i ofanzivnu igru. Za Barcelonu sam počeo navijati još u vremenu kada su za taj klub igrali Rivaldo i Kluivert.

Iako je igrao mnogo teških utakmica protiv renomiranih protivnika, Haris nije mogao posebno izdvojiti nekog igrača protiv koga mu je bilo najteže igrati.

– Imao sam dosta teških protivnika u karijeri, ali sada da nekoga izdvojim, to je teško. U Turskoj sam igrao protiv ekipa kao što su Galtasaray, Bešiktaš, Trabzonspor…Sve su to klubovi koji imaju dosta vrhunskih igračai i ni sa kim nije lako igrati, pogotovo u Turskoj gdje su stadioni puni, publika nosi svoje ekipe. Teško mi je sada izdvojiti nekog defanzivca, a da nekog drugog izostavim.

Svoju sportsku želju je ostvario, zadovoljan je svojom karijerom, ali kako nam otkriva, nada se novim trofejima i ispunjenju još jedne sportske želje.

– Sportska želja mi se ostvarila nastupom za A reprezentaciju Bosne i Hercegovine, a osim toga za reprezentaciju sam postigao i pogodak. Osvojio sam duplu krunu u Slovačkoj, bio sam prvak Belgije sa Gentom, dosta toga sam ostvario ali ciljeva i trofeja u fudbalu nikad nije dosta. Najbitnije mi je da u karijeri ostanem zdrav a ostalo će doći. Karijeru sam počeo sa titulom, nadam se da ću je tako i završiti, – kazeo je Haris Hajradinović na kraju razgovora za Sportske.ba.