Redakcija
Milka Drljo u ratnom zločinu koji se dogodio aprila 1993. godine u selu Trusina, desetak kilometara od Konjica, na jugu Bosne i Hercegovine (BiH), izgubila je sina koji je imao 14 godina.
U selu su pripadnici Armije Republike BiH (RBiH) 16. aprila iste godine ubili 22 mještana hrvatske nacionalnosti – 19 civila i tri pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Milka se prisjeća da je tog jutra bila u kući i pravila kafu. Nakon toga je pala granata i u selo su ušli pripadnici Armije RBiH tražeći od njenog muža da se preda.
Ona se sakrila sa jednim djetetom u podrum, poslije čega su, kako kaže, bačene tri bombe na njihovu porodičnu kuću.
“Nakon toga sam čula da me sin Dragan doziva da izađem i da se predam. Izašla sam iz podruma, a u mog sina su bile uperene tri puške. Vodila sam kćerku za ruku i postrojili su nas sa mojim bližim članovima porodice uz jednu kuću. Muž je krenuo prema groblju i zvali su ga da se preda, jer će u suprotnom ubiti mene i kćerku. Čula sam ‘Allahu ekber' i nakon toga je pala granata”, prisjeća se Milka, koja je u selu do ratnog sukoba živjela 22 godine.
Danas živi u Mostaru, gradu oko 70 kilometara od sela Trusina. Kako sama ističe, “oprostila jesam, ali zaboravila nisam”.
Vrijeme da počnemo da živimo normalno
Amer Delić je bivši pripadnik Armije RBiH. Kaže da mu je teško na mjestima gdje su pripadnici Armije kojoj je pripadao počinili zločin.
“Osjećam stid i odgovornost za nešto što nisam uradio i to doživljavam kao veliku sramotu koju su počinioci zločina nanijeli vojsci kojoj sam ja pripadao. Teško je čuti riječi porodica žrtava kako one to proživljavaju i taj se stres prenese”, kaže Amer.
On je sa ratnim veteranima HVO-a, Vojske Republike Srpske, te onima iz Srbije i Hrvatske, 24. maja u Trusini odalo počast stradalim civilima i vojnicima u tom selu.
Među njima je i Mirko Zečević, bivši pripadnik HVO-a. I za njega, kako kaže, su emocije na takvim mjestima veće zbog svega onoga što su proživjeli.
“Mi pokušavamo da našim dolascima ovdje pokažemo da među nama ima dovoljno normalnih ljudi koji mogu da odaju počast drugima koji su stradalim od ‘mojih'. Na ovaj način pokušavamo da pružimo ruku pomirenja svima i počnemo da živimo normalno”, poručuje Mirko.
I Ivo Anđelović, poput Mirka, je tokom rata bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane u Brčkom, na sjeveru BiH. Kaže kako već devet godina obilazi mjesta stradanja.
“Kad dođeš na ovakva mjesta ne znaš zašto su ti ljudi stradali, nije mi jasno kakav je bio strateški cilj. Teško mi je i pričati i kao vojniku mi je to teško prihvatiti. Ipak, mi pokušavano tražiti istinu koja se krije u BiH i regiji. Želimo pokazati pomirenje među ljudima, jer imam odgovornost kao roditelj za budućnost naše djece”, poručuje Ivo.
Treći put u Trusini je bio i Đoko Pupčević, ratni veteran Vojske Republike Srpske. Živi u Šamcu, na sjeveru BiH.
“Obilazimo mnoga mjesta stradanja i gdje god odem vidim nevine žrtve. Svi smo samo ljudi koji smo silom prilika bili na tim mjestima, i svi smo stradalnici tog rata. Mnogo je ružnih uspomena, mnogo je sličnosti na sve tri strane”, kaže Đoko.
Našim druženjima šaljemo poruku
Veroljub Smiljković u Trusinu je došao iz Kruševca, grada u Srbiji. Ratni vojni invalid je i bivši pripadnik Vojske Srbije tokom rata na Kosovu, krajem devedesetih godina prošlog vijeka.
U Kruševcu radi kao predsjednik organizacije “Graditelji mira”, koja sarađuje sa Centrom za nenasilnu akciju Sarajevo/Beograd.
“Dugi niz godina posećujemo stratišta i našu realnost koja se dešavala pre mnogo godina na ovim prostorima. Ovakvim mešovitim posetama i odavanjima počasti svim žrtvama, nebitno je kojem narodu i veri pripadaju, nadam se da šaljemo poruku da mi koji smo učestvovali u tim okršajima, da možemo da sednemo, popričamo, družimo se i odamo počast svim žrtvama koje su nedužno stradale, a nažalost mnogo ih ima”, navodi Veroljub.
Nikoga ne mrzim
Sud Bosne i Hercegovine je za zločine u Trusini pravosnažno osudio Edina Džeku na 13 godina zatvora i Rasemu Handanović na pet i po godina zatvora.
Na 15 godina osuđen je Nihad Bojadžić, a Nedžad Hodžić i Mensur Memić osuđeni su na 12, odnosno deset godina.
Za zločin u Trusini optužen je i Zulfikar Ališpago, kojem je suđenje u toku. On je bivši komandant Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar” Armije RBiH.
Sve kuće u selu su spaljene, a među njima i Dragicina. Nekadašnji stanovnici žive trenutno stotinjak kilometara od rodnog sela.
“Ja nemam mržnje prema Bošnjacima. Meni jedna žena kaže kako ja mogu piti kavu sa njima, jer da su njoj to uradili ona ne bi mogla. Ja kažem da mogu sa svakim, nikoga ne mrzim svak' će odgovarati pred Bogom šta je ko radio. Ja i moja djeca svakome možemo pogledati u oči”, ističe Dragica.
Organizator ratnih veterana i porodica žrtava Trusini je Mirovna organizacija Centar za nenasilnu akciju Sarajevo/Beograd. Nakon Trusine, 25. maja će posjetiti Stupni Dol, gdje će, također, odati počast stradalima.
U Stupnom Dolu, koji se nalazi pet kilometara od Vareša, u srednjoj BiH, 23. oktobra 1993. u napadu jedinica HVO-a ubijeno je, prema podacima Haškog tribunala, 32 civila, među kojima je bilo i petero djece.
Za ovaj ratni zločin osuđeno je više osoba.
Mjesta ratnih užasa u BiH prije 30 godina i danas
Navršava se trideset godina od početka rata u Bosni i Hercegovini, koji je trajao četiri godine i u kome je ubijeno oko stotinu hiljada osoba. Novinari Radija Slobodna Evropa posjetili su neke od najozloglašenijih mjesta stradanja širom BiH i evo kako ona danas izgledaju.
GIPHY App Key not set. Please check settings