BENJAMIN KLIČIĆ OŽENIO SE HANOM: Uskoro otac dječaka

Na nedavnom gostovanju u Švicarskoj popularni mladi pjevač Benjamin Kličić dobio je poklon od organizatora. Bila je to prepuna korpa dobrih i kvalitetnih švicarskih čokolada i poslastica. Benjamin se tome obradovao kao malo dijete,pa smo ga upitali ako tako voli slatkiše, kako održava liniju?

-Prije svega da kažem da sam se oduševio što su i meni uručili poklon i na tome sam im beskrajno zahvalan. To je sam znak pažnje, ali za mene veoma bitan. Jer samo potvrđuje činjenicu, da ono što radim , radim dobro. Ustvari samo se čini da volim slatko, ali ustvari izbjegavam sve to, jer da nije tako ne bih ni imao ovakvu figuru kakvu imam.

Objavio si snimak iz džemata, stavio si tako pečat na sebe, da se zna ko si, šta si, odakle si i kojoj vjeri pripadaš. Da li se bojiš negativnih reakcija?

-Ne, apsolutno ne. Jer i ljudi drugih vjera i nacija su pokazali da im se jako sviđa to što sam objavio, prepoznali su tu moju iskrenost, ljubav, otvoreno srce i dušu. Nikada nisam imao namjeru da se od toga skrivam ili da lažem ljude. Uvijek ću se uključivati u sve aktivnosti kako po pitanju naše narodne estradne, tako isto i vjerske strane.

Ono što je posebno interesantno, oženio si se u vrijeme svjetske pandemije? Dugo si to skrivao?

-Bilo je to vjenčanje u užem krugu porodice, dosta njih je nedostajalo upravo zbog korone, ali nadoknadit ćemo. Ja nisam to namjerno skrivao, ali kako kažu, što više neke stvari zadržiš za sebe, onda si više sretan i imaš mirniji život. Tada je i manja mogućnost da se u ljudima probudi neka zavist ili ljubomora. Nikada ne bih poželio da mi se desi, da ljudi, na ovo što imam, što mi je dragi Bog dao, na familiju, a uskoro ću postati i otac, budu ljubomorni, zavidni. Želim da na sve to gledaju pozitivno, da sam oženjen, da ću postati otac, a to gdje živim, koliki imam stan, kakvo auto vozam, to je samo za mene.

Postat ćeš otac, što ti ovom prilikom iskreno čestitamo. Da li se već zna spol djetete?

-Hvala vama, moja supruga i ja postat ćemo ponosni roditelji jednog dječaka. Ime smo već odabrali, ali za sada to ne bih javno objavljivao.

Mlad si, zgodan, lijep, popularan, kako supruga reaguje na tvoja stalna odsustvovanja, na tvoj dio ženske publike. Da li je ljubomorna?

-Radim takav posao koji zahtjeva velika odricanja, meni će prije svega zbog nastupa nedostajati moja supruga i dijete koje će se roditi, ali ću uvijek gledati da se što više posvetim familiji. Moja supruga mi je velika, velika podrška. Tokom pandemije mnogo smo se vezali jedno za drugo, pa sada kada odem na nastupe bude teško i meni i njoj, pa svako od nas dvoje broji sate i minute kada ćemo opet da budemo zajedno. Moja supruga me podržava u svemu i uvijek je sa mnom i uz mene.

Da li ste se odvojili od tvojih i njenih roditelja ili je zajednica?

-Zajednica, a nadam se da će tako i ostati. Ja sam taj koji gradi zajednicu i insitira na zajednici.

Kakav si kao suprug, da li pomažeš u kućnim obavezama?

-Apsolutno, uvijek sam tu za nju, pomažem joj u svemu što treba. Kakav sam kao suprug, to bi vam najbolje mogla da odgovori moja supruga. Ja bih sebe mogao da opišem u jednoj riječi a to je strpljivost. Posebno sada u ovo vrijeme kako je trudna, pa hormoni uzimaju svoj danak, ali ja uvijek uspijem da to sve izbalansiram i stvorim zajednički predivan suživot.

Sada o novim pjesmama, konačno se počelo i po tom pitanju nešto dešavati?

-Sve ima svoj tok i sve ima svoju sudbinu. Ja sam već bio snimio neke pjesme, pa se sve malo zakompliciralo u studiju, produkciji, onda sam sve to ostavio producentu da riješi kako zna i umije. Ali, ja nisam tip koji želi da stoji u mjestu, pa sam se obratio Banetu Opačiću koji mi je u veoma kratkom roku napisao jednu predivnu pjesmu, koja me dirnula u dušu. Nemam riječi zahvale za njega, saradnja je odlična, mnogo se trudi, ali ustalom kao i svi moji saradnici. Pomalo me i stid što radim tri godine bez vlastite pjesme.

Da li si konačno uspio pobjeći od naziva“Mali Baja“ kojeg si dobio od svojih fanova?

-Da li sam pobjego ili nisam, to najbolje publika zna. Ja se mijenjao nisam, ostao sam takav kakav jesam. Pjesme koje dobivam bit će u budućnosti moja lična karta, a da li sam svoj ili nečiji drugi, to će ipak publika da ocijeni i procijeni. Ja nikada nikoga nisam namjerno kopirao ili imitirao.

Da li u odabiru novih pjesama ima udjela i tvoja supruga?

-Ima, ima i to konkretnog, i sve to odbrava. Ali, kada se počnu spotovi snimati, mislim da će tu malo više da se mješa, da vidi sa kim ja to snimam, koje su i kakve djevojke, da li je ruka trebalo malo više ili niže, ko su modeli, ne tako ili ovako. Hahaha, ma šalim se, ali njeno mišljenje mi jako bitno.

Da li je ljubomorna?

-Ne, nije, ali malo zdrave ljubomore ima. Svako od nas ima neku dozu ljubomore, ali sve treba da bude u nekim razumnim granicama. A, po meni ljubav nije ljubomora.

Koliko sam informisan jednu pjesmu dao ti je, ili bolje reći poklonio, Saša Popović. On to baš ne radi često?

-To me je tako iznenadilo, da sam bio u momentu šokiran. Zahvalan sam mu, a Tašketu sam neizmjerno zahvalan što je pjesmi dao jedno sasvim drugačije muzičko ruho. Naime, radi se o pjesmi koju je Saša početkom devedesetih godina objavio na njegovom albumu. On mi je poklonio tu pjesmu, da se uradi drugačiji aranžman i da je predstavim kao moju. Izuzetno mi je drago što sam pod ovim nebom, što sam rođen pod sretnom zvijezdom, što se nekako u mom životu sve slaže, od ljubavi do karijere. Ljudi koje imam oko sebe karakterno se poklapaju sa mnom i to je neopisiva sreća.

Uskoro objavljuješ nove pjesme, kažu da će biti veliki regionalni hitovi, postat ćeš još poznatiji, još traženiji, već do sada. Ako ti neki menadžer ponudi saradnju, želi u tebe da uloži veliki novac, da li bi ostavio svg dosadašnjeg menadžera Hilmu Peljtu?

-Mislim da se to može jednom rečenicom odgovoriti, a ona glasi: „Gdje ja, tu i moj Hilmo“.

Postio si cijeli mjesec ramazana?

-Da jesam i to je tako svake godine. Ove godine sam se malo aktivnije uključio u sami rad našeg džemata u Sloveniji, jer je na tome i naš imam insistirao. Dao mi je priliku da budem dio tih nekih velikih vjerskih i ramazanskih događaja, posebno uoči kadra, kada sam proučio ilahije i kaside. Bio je to neopisiv osjećaj, kompletna porodica je bila tu. Moja supruga Hana je bila presretna, plakala je, a imao sam osjećaj da se i naše još nerođeno dijete u njoj rasplakalo i razigralo.

Razgovarao: Bato Šišić