Redakcija
Pjevačica Aleksandra Mladenović ispričala je svoju životnu priču! Kako je odrastala u Žitorađi, kakvi su joj bili školski dani, a prisjetila se i prvih ljubavi!
Kao beba sam bila jako mirna, tako mi je mama rekla, dok sam kao djevojčica, bila sam veoma nestašna, mada nisu imali neke veće probleme sa mnom. Ono što pamtim kao jednu od tih dječjih ludorija bilo je to da sam jela pijesak. Kada bi me tata pitao da li hoću da mi kupi čokoladu ili pijesak, ja sam uvijek govorila pijesak. Vjerovatno mi je to bilo intersantno jer smo se kao mali igrali u blatu i pijesku praveći torte. Bilo je puno djece u selu, svi smo se lijepo družili, voljeli smo da igramo fudbal. Kao djevojčurak od 12, 13 godina obožavala sam da vozim skuter.
Ne mogu da kažem da smo imali lak život. Radili smo porodično poljoprivredne poslove, brat i ja smo dosta pomagali roditeljima. Selo ko selo, ali se nikada nisam stidjela toga. Tata se zaposlio, a zatim i mama, a ja sam vrlo rano počela da pjevam, već sa nekih jedanaest godina. Brat je svirao, to i danas odlično radi, ali tada smo zajedno nastupali i mogu da kažem da nije bilo nimalo lako. Sve poljoprivredne poslove sam umijela da radim, i da berem bostan i sve druge radove na njivi, čak sam i traktor vozila. Imali smo i stoku, ali za to je bio zadužen isključivo tata. Postizala sam sve da uskladim. Školske obaveze nisam zapostavljala i bila sam dobar učenik. Poslovi na njivi se uglavnom rade ljeti, pa smo se na raspustu tome posvećivali. U osnovnoj školi sam bila nestašna, bilo je naporno, učila sam sve napamet, pa sam dobijala dobre ocjene, ali polaskom u srednju školu sam se smirila. Fokusirala sam se na pjevanje, na nastupe i takmičenje.
Moj prvi susret sa ozbiljnijim pjevanjem bio je kad sam se prijavila na audiciju Zvezde juga gdje sam osvojila prvo mjesto, zatim sam se prijavila na Zvezdice granda i ušla u top deset, ali su iz nekog razloga prekinuli takmičenje. Nakon toga smo moj rođeni brat, jedan pjevač, klavijaturista i ja osnovali bend. Imala sam jaku želju da se isprobam u tome, zapisivala sam tekstove pjesama u sveske, čitala na probama, vježbala, pa smo ubrzo počeli da nastupamo po svadbama. Bili smo tada velika atrakcija u okolini, svi smo bili klinci, a tata nas je uvijek pratio, svuda je išao sa nama. Bili smo presretni kada smo zaradili prvi honorar, zarada se vremenom povećavala, pa smo dijelili sa roditeljima. Ne mogu da se sjetim našeg prvog nastupa jer je bilo baš davno, ali u sjećanju mi je ostao prvi nastup sa audicije gdje sam pjevala pjesmu Trula višnja od Cece.
Kada sam 2012. ili 2013. ispala iz takmičenja Zvezde granda, pala sam u depresiju i jako loše sam se osjećala. Tri godine sam se takmičila, pokušavala, trudila se i ništa nisam napravila. Svaki put sam ispadala iz takmičenja na korak do finala. Tada sam odlučila da se preselim u Beograd i sama odlučujem o tome kako ću dalje i šta ću da pjevam. Do tada su se svi miješali, svi su znali bolje od mene kako treba i to mi je predstavljalo veliki teret. Nije mi bilo svejedno kada sam se preselila u Beograd, odjednom u velikom gradu… Bila sam jako uplašena i nesigurna. Mama je dosta vremena tada provodila sa mnom, a često su me posjećivali i brat i snajka koji tada nisu imali djecu, pa su stalno bili kod mene. Generalno sam bila u velikom strahu, ali sam odlučila da uspijem i eto… Uspijela sam.
U tom periodu sam nastupala sa jednim orkestrom, uglavnom svakog petka, subote i nedelje. Iako sam tada bila u takmičenju, morala sam da nastupam kako bih mogla da isfinansiram sve što mi je potrebno, počevši od hrane i osnovnih životnih potreba, pa do stajlinga za Zvezde granda. Nije to bila neka prevelika cifra, ali mi je u tom trenutku bilo neophodno. Uspijevala sam sebi da obezbijedim sve što mi je potrebno, ali dešavalo se da u nekom momentu moram da kalkulišem. Nisam uvijek mogla da priuštim nešto što mi se u tom momentu jede, jela sam ono što mi je mama donosila i spremala. Ne kažem da sada ne jedem tu hranu, ajvar na primjer… Ali bilo sam prinuđena da jedem ono što imam.
Znala sam da je to što sam uradila ispravno i da sam donijela dobru odluku kada sam se preselila u Beograd. Bilo mi je jako teško jer sam jako vezana za svoju porodicu, razmišljala sam o tome kako će oni da se nose sa cijelom situacijom, novinskim naslovima… Ali sam znala i da je dobro što sam se osamostalila i uzela stvari u svoje ruke. Odlučila sam da sama biram i pjesme koje ću pjevati i saradnike sa kojima ću da se spremam. Ozbiljno sam se pripremala, skoro u svakom krugu takmičenja sam dobijala po šest glasova žirija, pa sam shvatila da je to to. Vjerovala sam u sebe i na svaki nastup sam dolazila spremna. Jednom mi se desilo da sam imala visoku temperaturu i nisam bila zadovoljna jer nisam mogla da dam svoj maksimum. Taj cijeli dan sam preplakala iščekujući da dođem na red.
Na posljednjem takmičenju koje se održavalo u Sarajevu, osvojila sam peto mjesto. Jako sam bila zadovoljna! Tri godine prije toga ispadala sam iz takmičenja prije samog finala. Posebno mi je drago što sam jedina od ženskih takmičarki koja je ušla u to super, super, super finale. Pobijedu je odnio Ibro Bublin.
Velika promjena u životu mi se desila 2017. godine kada je moja pjesma Ljubav ili ludilo postala hit. Te godine sam, što se kaže, stala na noge i počela da uživam u plodovima svog rada i truda. Pjesma je jako dobro prošla, postala sam tražena i imala sam zakazane nastupe bukvalno svaki dan. Trudim se da ulažem u sebe i svoju porodicu, da pametno trošim novac, a ne da se glupiram, pravim budalu od sebe i bacam pare na alkohol ili neke nedozvoljene supstance.
Moja prva ljubav je jedan momak koji je od mene stariji pet, šest godina. Bila sam mnogo zaljubljena u njega, to je bio cirkus. Mi smo kao bili u vezi, ali se nismo ni poljubili. Prvi poljubac mi se desio sa nekih petnaest godina kada me je on nagovorio da se poljubimo, pa sam ja odmah nakon toga pobijegla. Prvog zvaničnog dečka imala sam sa sedamnaest godina. Sa njim sam bila u vezi tri godine, baš u vrijeme kada sam se takmičila. Preselila sam se, pa su počeli problemi, raskinuli smo jer mi je branio da se bavim pjevanjem. Jednostavno, nije me podržavao u tome, i kada je dolazio sa mnom na takmičenje, svaki put je bio nervozan, pa je i meni stvarao dodatnu tenziju.
Dešavale su mi se tokom nastupa neke neprijatne situacije, ali ja se trudim da takve stvari što prije zaboravim. Nađe se ponekad neki pijani gost koji voli da pravi probleme, lupa čaše, flaše ili priđe da smara mene i muzičare. Meni kao mladoj djevojci nije bilo lako da gledam takve gluposti, ali nikad se nisam plašila, tata je uvijek išao sa mnom na nastupe i pazio me. Nije bilo prijatno, ali vremenom sam navikla i ojačala, pa je sada sve lakše. Posao pjevača uopšte nije lak i mora da postoji velika ljubav prema muzici da bi se time bavio. Smatram da je pjevačicama posebno teško, to su uglavnom lijepe, zgodne devojke za koje se svi ljepe.
Ogromnu podršku sam uvijek imala od Andreane Čekić koju sam upoznala na takmičenju i koja je uvijek bila uz mene. I kada sam ispala, bila mi je velika podrška. Takođe je uz mene bila i Vanja Mijatović. Sa članovima žirija nisam imala nekih problema, mada me je često kritikovala Jelena Karleuša kojoj se često nije dopadao moj stajling i izbor pjesama. Nije imala zamjerke na moje pjevanje, ali je govorila da je to ruralno. U početku me je podržavala, ali je nakon petog kruga počela da me sabotira, ne znam iz kog razloga. Nazivala me je raznim imenima, pjevaljka… Nisam sigurna, mislim da smo se jednom prilikom poslije svega toga srele, javila se i to je to. Ja nemam razloga nju da mrzim. Imam pobjednički duh i sve što radim, radim zbog sebe. Kod mene je tako, i kada je kraj, ja kažem da nije. Uporna sam, trudim se i borim, sama sam sebi obećala da ću uspijeti i to mi je pošlo za rukom.
(express/scandal)
GIPHY App Key not set. Please check settings