Travnik, otvoreni muzej sa hiljadu vrela

Uobičajeno polazište gostiju Travnika je Plava voda, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine smješten u srcu grada

Na području Travnika sačuvano je 17 džamija iz osmanskog perioda, od kojih su najčuvenije Jeni i Šarena džamija.

U prvih 11 mjeseci 2022. godine u travničkim turističkim atrakcijama uživalo je 21.403 turista, od čega 12.551 domaćih i 8.852 stranih

“Nikad niko u Travniku nije ni pomislio da je to varoš stvorena za običan život i svagdašnje događaje. To osnovno osjećanje da su oni odnekud drukčiji nego ostali svijet, stvoreni i pozvani za nešto bolje i više, ulazilo je u svako ljudsko stvorenje, sa hladnim vjetrom sa Vlašića, sa reskom vodom iz Šumeća, sa ‘slatkim’ žitom prisojnih njiva oko Travnika, i nije ih nikad napuštalo, ni u snu ni u bijedi ni na samrtnom času”,  pisao je o svom rodnom gradu i njegovim stanovnicima nobelovac Ivo Andrić. No, da Travnik nije obična varoš, već svojevrstan muzej pod otvorenim nebom, prepoznali su i turisti iz svih krajeva svijeta, kojih se na desetine hiljada svake godine slije u Grad sa hiljadu vrela, kako ga je još u 17. stoljeću oduševljeno opisao slavni putopisac Evlija Čelebija.

Historijsko naslijeđe

Podaci da je Travnik duže od 150 godina bio sjedište Bosanskog pašaluka, da jedini u Bosni i Hercegovini ima dvije sahat kule te da je grad sa čak sedam očuvanih turbeta, samo su neke od činjenica koje već “na prvu“ zaintrigiraju maštu njegovih potencijalnih gostiju, posebno ljubitelja kulturno-historijskih znamenitosti.

Kada je riječ o konkretnim turističkim atrakcijama te vrste, uobičajeno polazište gostiju Travnika je Plava voda, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine smješten u srcu grada, kojeg čine mezarje na Derventi sa turbetom travničkog muftije Mehmed efendije i njegove supruge Ajiša hanume, te Lutvina (Rudolfova) kahva, koja je još krajem 19. stoljeća ljepotom ambijenta toliko očarala austrougarskog princa Rudolfa Habsburškog da je platio njeno renoviranje i time se trajno upisao u historiju grada i u ime njegove najpoznatije kafane, čiju je slavu svijetom pronijela Andićeva Travnička hronika, koja počinje i završava upravo na tom mjestu.

Iznad Plave vode je Stari grad, u narodu poznat kao Kaštel ili Garbun, a u blizini su i Kuća Ive Andrića, Zavičajni muzej te sahat kule na Musali i u Gornjoj čaršiji.

Stari grad izgrađen je krajem 14. ili početkom 15. stoljeća, a kao jedan od najočuvanijih i najljepših srednjovjekovnih građevina u BiH, proglašen je nacionalnim spomenikom, s kojeg se pruža izuzetan panoramski pogled na Travnik i Lašvansku dolinu.

Memorijalni muzej Rodna kuća Ive Andrića jedinstvena je poslastica za ljubitelje književnosti, ali i nezaobilazna stanica za većinu ostalih gostiju Travnika, jer osim o životu i radu bh. nobelovca svjedoči i o cijeloj jednoj davno prohulajoj epohi. Kuća je ustvari depadans Zavičajnog muzeja, osnovanog 1950. godine, koji sa fundusom od oko 80 hiljada eksponata predstavlja jednu od najznačajnijih muzejskih institucija u našoj zemlji, čija se stalna izložbena postavka sastoji se od porirodoslovne, arheološke, kulturno-historijske i postavke fotografija Život i običaji ljudi travničkog kraja.

Sahat kula na Musali jedna je od brojnih travničkih nacionalnih spomenika, koja je pretrpjela različita razaranja i požare, ali i dalje prkosi vremenu, baš kao i ona u Gornjoj čaršiji, pored Hadži Ali-begove džamije, s kojom također čini nacionalni spomenik BiH.

Osim Hadži Ali-begove, na području Travnika sačuvano je još 16 džamija iz osmanskog perioda, od kojih su najčuvenije Jeni i Šarena džamija.

Jeni džamija (na turskom Nova džamija), izgrađena 1549. godine, najstarija je u Travniku, a uz nju je dozidana tekija koja pripada kadirijskom tarikatu.

Šarena džamija, pak, prvobitno je bila od drveta, a nakon što je izgorjela u požaru, rekonstruirao ju je bosanski vezir Sulejman-paša Skopljak, po kojem je nazvana Sulejmanija. Popularni naziv Šarena, džamija je dobila zbog neobičnih likovnih dekoracija na unutrašnjim i vanjskim zidovima. Njene specifičnosti čine i bezistan u prizemlju džamije, što predstavlja jedinstven primjer u osmanlijskoj arhitekturi da se ista građevina koristi u sakralne i svjetovne svrhe, kao i minaret podignut na lijevoj, umjesto na desnoj strani džamije.

Među prepoznatljivim travničkim vjerskim objektima je i crkva Uspenja Presvete Bogorodice, prva pravoslavna bogomolja izgrađena u gradskoj zoni Travnika. Podignuta je 1854. godine, na zemljištu koje je poklonio veleposjednik Šemsibeg Ibrahimpašić Kukavčić. Godine 1911. crkva je nadograđena, a 1923. u njen zvonik je postavljeno crkveno zvono izliveno u Splitu. U toj crkvi, nacionalnom spomeniku BiH, čiju  unutrašnjost je oslikao Roman Petrović, čuvaju se vrijedne ikone i rukopisi iz 17. i 18. stoljeća.

Crkva Svetog Ivana Krstitelja, pak, spominje se još 1623. godine, a pod tim imenom je i obnovljena 1879. godine. Ispred crkve nalazi se bista Ive Andrića, koji je u njoj kršten…

U Travniku je i najveći broj očuvanih turbeta na području BiH, od kojih su Turbeta pod Lipom (turbeta Abdulah-paše, Dželal-paše i turbe Perišan Mustafa-paše) proglašena  nacionalnim spomenikom, ali je turistima ubjedljivo najatraktivnije Ilhamijino turbe. Naime, Abdulvehhab Ilhamija Žepčak bio je pjesnik čiji su stihovi uvrijedili Dželaludin pašu, koji je naredio da se Ilhamija pogubi ako se ne odrekne svojih pjesama. No, Ilhamija je ostao odan svojim stihovima i platio to životom, a turbe podignuto u njegovu čast vremenom je postalo svojevrsno svetište na kojem se ljudi mole za ozdravljenje, jer su uvjereni da ono ima iscjeljiteljska svojstva.

Prema podacima Turističke zajednice Srednjobosanskog kantona, u prvih 11 mjeseci 2022. godine u navednim, ali i brojnim drugim travničkim turističkim atrakcijama, uživalo je 21.403 turista, od čega 12.551 domaćih i 8.852 stranih, koji su pritom ostvarili  44.418 noćenja (24.931 domaćih i 19.487 stranih gostiju).

“Upoređujući rezultate sa ciijelom 2021. godinom, u kojoj je ostvareno 24.319 dolazaka (17.752 domaćih i 6.567 stranih gostiju), sa 45.798 noćenja (32.606 domaćih i 13.192 stranih gostiju), može se zaključiti da će rezultati biti nešto bolji kada kompletiramo sve podatke za 2022. godinu. Naime, decembar je mjesec kada počinje zimska turistička sezona na Vlašiću, a period od sredine decembra do Nove godine bio je prilično popunjen gostima.

Bitan je i podatak da je privatni smještaj, koji čini veliku većinu u ukupnom broju raspoloživih smještajnih kapaciteta, u procesu uvodenja u sistem prijave i odjave, te uzimajući u obzir tu informaciju broj ostvarenih dolazaka i noćenja je daleko veći“, napominju iz Općine Travnik u izjavi za Business Magazine.

Jačanje kapaciteta

Uz opasku da je travnički turizam u organizacionoj transformaciji, odnosno u procesu osnivanja općinske turističke zajednice, iz Općine Travnik naglašavaju da su u prošloj godini kroz više aspekata radili na privlačenju turista, pri čemu potenciraju “učešće u organizaciji ili podršci nizu kvalitetnih događaja tokom čitave godine što je kulminiralo i posebno bilo izraženo u Ijetnim mjesecima“.

“Što se tiče turizma na planini Vlašić, posebno je izražena ekspanzija sportskog i avanturističkog turizma“, ističu iz Općine.

Kada je, pak, riječ o smjeru djelovanja u smislu dodatnog jačanja kapaciteta Vlašića i drugih aduta travničkog turizma, uz konstataciju da je “turistički potencijal Travnika neiscrpan izvor, utemeljenna prirodnim, kulturno-historijskim i drugim resursima“, ali i da “turistički rezultati svakako mogu biti daleko bolji“, iz Općine kao prioritet apostrofiraju osnažavanje vlastite turističke zajednice.

“Ciljevi Općine za razvoj turizma su razvijanje i jačanje kapaciteta turističke zajednice Travnik, pozicioniranje turizma u ekonomskim politikama razvoja na nivou lokalne zajednice i SBK, razvoj turističke i druge potrebne infrastrukture, zaštita resursa,

razvoj i jačanje turističkih proizvoda (marketing), pozicioniranje travničke turističke ponude u BiH i šire, jačanje  ljudskih resursa u turizmu…

Vizija rada turističke zajednice koja je u procesu organizovanja temelji se na modelu DMO (destinacijske menadžment organizacije), držeći se principa odrżivog turizma. S obzirom da se radi o širokom spektru djelovanja, od procesa osnivanja i njenog jačanja, uporedo će se uvezivati turistički akteri na destinaciji te zajedno sa drugim institucijama od značaja za turizam unapređivati općenito turizam na općini Travnik“, potctavaju iz Općine.

S druge strane, kao najveću dosadašnju manjkavost turističke ponude Travnika iz Općine navode “tačku odgovornosti, lidera i upravitelja turizma, što je uzrokovalo do sada prilično izražen nesređen i stihijski razvoj“

“Zato je naš temeljni cilj i jeste organizovanost na lokalnom nivou, a tim utemeljenjem će se i rješavati već identifikovani problemi. Kada se ne zna titular, tačka odgovornosti i kompentencije, onda ta činjenica daje prostor da se turizam tretira na razne načine, često i izvan okvira javnog i zajedničkog interesa. Potrebe i interesi turizma općine Travnik nisu bili zaštićeni, niti su dominirali. Zapravo, bili su više predmet ‘kozmetike’. Takva situacija je prouzrokovala i sudar ekonomskih razvojnih poltika i niz kontraproduktivnih aktivnosti koje se manifestiju na terenu i samom prostoru od javnog interesa za turizam“, konstatiraju iz Općine, u kojoj se nadaju da će ustroj općinske turističke zajednice rezultirati i jačom podrškom travničkom turizmu s viših niova vlasti.

“Prije nekoliko godina donesen je Zakon o turističkim zajednicama na nivou našeg kantona, koji je prepoznao značaj i mogućnost osnivanja turističkih zajednica općina i gradova.To je bio svakako veliki iskorak. Prema informacijama kojima raspolažemo, nisu doneseni svi podzakonski akti, čijim usvajanjem bi se zaokružila osnovna regulativa organizacije turizma.

S obzirom da se turizam dotiče više različitih zakona, na turističkoj zajednici Travnika će biti zadatak da kroz saradnju sa Općinom i drugim resorima identifikuje eventualne nedostatke i inicira zakonske dopune i izmjene.

Viši nivoi vlasti su imali manje direktnu vezu, osim podrške pravnim licima kroz svoje mjere poticaja, što svakako posredno ima značaj za turizam Općine. Kantonalno Ministarstvo privrede je 2022. podržalo određene projekte za turizam Općine, a u budućnosti, kroz našu turističku zajednicu, očekujemo unapređenje te saradnje, što direktno, što i putem Turističke zajednice SBK. Navedeno se odnosi i na više nivoe vlasti –  posredno i neposredno“, zaključuju iz Općine Travnik.

Sunčani sat

Travnik je jedini grad u BiH sa sunčanim satom, koji se nalazi u plitkom udubljenju na jugozapadnom zidu Hadži Ali-begove džamije.

Tačna godina izgradnje sata nije poznata, niti ime njegovog konstruktora. Smatra se mogućim da je sat postojao već na prethodnoj džamiji koja je izgorjela u požaru. Pošto su pojedini dijelovi prvobitne džamije tom prilikom ostali sačuvani, moguće je da je i sat ostao na svom izvornom mjestu.

U prošlosti su se prema sunčanom satu podešavali su mehanički satovi na travničkim sahat-kulama, kao i ručni satovi imućnijih Travničana.

Ćevapi i sir

U bogatoj gastronomskoj ponudi Travnika, posebno mjesto svakako pripada travničkim ćevapima, koji uz sarajevske i banjalučke čine trio uz koji se veže vječita dilema o tome koji grad ima najbolje ćevape u BiH.

U najmanju ruku jednako važan gastronomski brend je Travnički, odnosno  Vlašićki sir, nezaobilazna delicija za sve posjetioce Travnika, ali i odavno udomaćena na gurmanskim trpezama širom svijeta.

Voz Ćiro

Pažnju gostiju Travnika plijeni i parni voz Ćiro, postavljen uz zgradu Zavičajnog muzeja.

Da bi se sačuvala uspomena na nekadašnji željeznički promet, nakon ukidanja uskotračne pruge 1975. godine, kompozicija koja se sastoji od lokomotive i dva vagona data je na brigu Općini Travnik, koja ju je pretvorila u jedinstvenu turističku atrakciju.