Sarajevski derbi između očaja i sjaja, slučaj Ramić, afera karte…

Piše: Tarik Šatara

Još jedan najveći derbi bosanskohercegovačkog fudbala između FK Sarajevo i FK Željezničar završen je bez pobjednika, po treći put ove sezone. Sarajevski rivali sinoć su na Koševu remizirali rezultatom 2:2.

Trauma za ljubitelje fudbala zvana “Sarajevo – Željo 0:0” je izbjegnuta. Četiri postignuta gola na utakmici, ustvari, garantuju da vjerovatno niko ovaj put neće govoriti o slabom fudbalu kakav je početkom proljetnog dijela prvenstva viđen u zeničkom Trening centru Nogometnog saveza BiH.

No, to ne znači da je sve bilo idealno.

Loše odluke prethodile utakmici

Umjesto reklama, poziva na utakmicu i promotivnih video-spotova, utakmica je najavljena prilično nepopularnom odlukom uprave Sarajeva da navijačima Željezničara prepusti minimalnih 5% kapaciteta koševskog stadiona. Nakon žalbe Plavih i reakcije Takmičarske komisije, Sarajevo je bilo prinuđeno omogućiti više ulaznica za Manijake. Ipak, ni tada navijače ekipe sa Grbavice nije zapalo ono čemu su se nadali – klub iz Titove 38b je za pristalice svog gradskog rivala osigurao tek dodatnih 375 ulaznica.

Uslijedila je nova reakcija iz Želje koja, zapravo, i najbolje pokazuje zašto su njihove kolege iz bordo tabora donijele lošu odluku. Željezničar je poručio da će u narednim derbijima (dakle, množina!) davati tek obaveznih 5% za gostujuće navijače.

Dakle, sinoćnji derbi je prošao, naredni na Grbavici će doći kad-tad, a već unaprijed možemo znati da će za njega navijači Sarajeva imati minimalan i nedovoljan broj ulaznica.

Svakako, treba napomenuti da cijela problematika oko ulaznica nije počela sa ovim derbijem. Ko je prvi počeo nije ni važno, a ni potrebno za analizirati, ali slučajevi nezadovoljstva oko karata i uslova za gostujuće navijače na derbijima svakako su stariji od maja 2023. godine. Više je derbija na Grbavici kojima Horde zla nisu nikako ni prisustvovale iz istih ili sličnih razloga.

Ko god da je počeo prvi – praksa je loša, i treba prestati. Sa obje strane. Jer navijači su ono što derbi čine velikim! Derbi bez navijača je… pa, otprilike ono što smo prije koji mjesec imali u Trening centru u Zenici – ništa!?

Slabo prvo poluvrijeme

Bez obzira na sve, možemo reći da je sinoć na Koševu vladala dobra atmosfera. Na našem najvećem stadionu se skupilo 13.000 navijača – što je za uslove bh. fudbala čak i zavidna brojka.

U takvoj atmosferi gdje se – ruku na srce – većim dijelom utakmice čula samo pjesma Manijaka, prvih 30 minuta fudbala nije ponudilo mnogo toga uzbudljivog. Daleko je to od nečeg nerazumljivog, imajući u vidu važnost utakmice – kako rezultatsku, tako i emotivnu.

Nakon greške Amoaha i lijepe akcije Sarajeva, domaći su poveli golom Dala Varešanovića u 35. minuti. Ni to nije momentalno donijelo bolji fudbal – kraj prvog i rana faza drugog poluvremena bili su prilično fudbalski neuzbudljivi – ali je kasniji period drugog poluvremena donio utakmicu vrijednu hvale.

Posljednjih 15 minuta: Slučaj Ramić i gol u 96. minuti kao sjaj

Posljednjih petnaestak minuta utakmice donijelo je pravu poslasticu.

Prvo je u 75. minuti Renan pogodio za vodstvo Sarajeva od 2:0, a već tri minute kasnije Sulejman Krpić je smanjio na 2:1. Željezničar je potom imao nekoliko prilika koje nije iskoristio.

Uslijedilo je ubacivanje lopte u teren od strane Tarika Ramića, a onda i zaslužen crveni karton za mladog veznjaka. I koliko god se njegov potez ispostavio pogrešnim – prije svakog komentara na društvenim mrežama na koji pritisnete enter, imajte na umu da se radi o momku koji je tek prošlog mjeseca napunio 20 godina, koji još čeka pravu priliku u seniorskom fudbalu i koji se tek treba navići da radi i dobre i loše poteze pod nekad okrutno blještavim reflektorima.

Ubrzo nakon što je Ramić napustio teren, Krpić je iskoristio centaršut Dženisa Beganovića i pogodio za 2:2 te pravo ludilo na južnoj tribini koševskog stadiona.

I doista – koliko god ti trenuci bili bolni za navijače Sarajeva – riječ je o momentima što u stvarnosti i jesu derbi. Jer šta je sjaj derbija ako ne 96. minut, navijači jednog kluba u transu i cijela ekipa koja zajedno sa trenerom trči pred navijače da bi proslavila gol!?

Jedan od kolega je, postavljajući pitanje Mirzi Varešanoviću na press-konferenciji nakon utakmice, kazao da “rezultat prekriva planinu nečeg lošeg”. Nekako slično je i sa sinoćnjim derbijem. Četiri gola i luda završnica prekrivaju sve ono što nije štimalo. To je tako – i tako treba i biti.

Jer sarajevski derbi je nešto što trebamo čuvati – i od nekad nepotrebnih kritika, ali i od “ma, stjeraj ih u ćošak sa 5%” postupaka.