NAKON SASLUŠANJA PRED ODBOROM SENATA: Zbog Holbrookeovog ‘rješenja’ ispašta BiH, zbog Cholletovih ‘rješenja’ ispaštat će cijeli Zapadni Balkan

Jučerašnje saslušanje Dereka Cholleta, posebnog savjetnika državnog sekretara SAD i njegovog potčinjenog Gabriela Escobara, zamjenika pomoćnika državnog sekretara i specijalnog izaslanika State Departmenta za Zapadni Balkan, pred Vanjsko-političkim odborom Senata SAD-a, kako bi, kako je naglašeno, senatori procijenili politiku SAD na Zapadnom Balkanu, pokazalo je da građani Zapadnog Balkana, bar oni koji teže zapadnim, demokratskim vrijednostima i protiv su (daljih) etno-nacionalnih podjela, kao i novih interesno-ekonomskih podjela regiona, te autokratskih lidera i uticaja Ruske Federacije koji postaje sve jači i dominantniji, itekako imaju razloga za zabrinutost.

Piše Dženana Karup Druško za Slobodnu Bosnu

Obraćanje predsjedavajućeg Odbora, Boba Menedeza pokazalo je da on dobro zna koji su problemi na Balkanu: zemlje su sve dalje od članstva od Evropske unije iako su ih dvije trećine u NATO-u, vlast se zasniva na nacionalizmu, problem odnosa Srbije i Kosova se ne rješava, Aleksandar Vučić provodi autoritarnu vlast i projekat “srpski svet“, blizak je sa Rusijom i Vladimirom Putinom, Beograd odbija da uvede sankcije Rusiji… Menedez je pitao i za Vučićeve veze s kriminalom pozivajući se na tekst The New York Timesa.

Podsjetimo, u tom tekstu se navodi da je nakon hapšenja Veljko Belivuk, jedan od najopasnijih kriminalaca Srbije, tvrdio da je njegova kriminalna organizacija državni projekat i da su radili za Aleksandra Vučića. Oni koji su pratili ovu aferu, koja je digla popriličnu prašinu u Srbiji, sjetit će se da su se pojedinci koji su je i pokrenuli pravdali kako su prve informacije dobili od FBI. Sve i da nije tako, nema sumnje da je neka od brojnih američkih agencija pratila ova dešavanja na Balkanu, a s obzirom da Senat ima opću kontrolu nad vladinim agencijama i odjelima, nije jasno zašto se senatori pozivaju na medije, kad nesumnjivo agencije imaju puno bolje informacije a i mnoge indicije upućuju da je sve i krenulo od njih. Čini se da nešto ozbiljno ne funkcionira u američkoj administraciji – ne samo izvjestioci Chollet i Esobar koji očito je daju senatorima oprečne i netačne informacije u odnosu na one koje oni imaju.

Šta sad rade?

Govoreći o Bosni i Hercegovini Menedez je rekao da “zabrinjava da je Ured visokog predstavnika posljednjim izmjenama Izbornog zakona osnažio a ne oslabio etničke tenzije, moramo da osiguramo zaštitu prava Jevreja i Roma i drugih manjina”. I James Risch, zamjenik predsjedavajućeg Odbora, naglašavajući da Zapadni Balkan treba u cjelosti biti dio euro-atlantske porodice, i da se te države moraju odmaknuti od Rusije, smatra da nametanje odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta u izbornom procesu i formiranju Federalne vlade nije bilo dobro, a Menedez je bio zabrinut i zbog daljeg nametanja etno-nacionalističkih principa u BiH, uz konstataciju: “Bojim se da su i SAD pomogle u tome”, te s obzirom da Srbija uporno odbija da uvede sankcije Rusiji i pokazuje da ne želi biti dio EU, pitao je Sholleta i Escobara: šta sad rade?

S obzirom na američku politiku i dešavanja u Evropi, pogotovo zapadnu energetsku politiku i “skidanje“ s ruskog plina, nema sumnje da je senatore posebno zanimao ruski uticaj i ovisnost regije o ruskom plinu, no Derek Chollet, arhitekt američke politike prema Balkanu kao ni Esobar nisu imali odgovor na to pitanje. Niti ih očito zabrinjava što su (nakon ruske agresije na Ukrajinu) Putin i Aleksandar Vučić potpisali novi plinski sporazum, kao ni to što je Beograd sklopio sporazum s Rusijom o “konzultacijama” o vanjskopolitičkim pitanjima, ili što je još ranije (2020. godine) Ministarstvo odbrane Srbije saopštilo da je Ministarstva odbrane Rusije u Srbiji otvorilo predstavništvo s ciljem “pružanja podrške i bržeg rešavanja pitanja u vezi sa vojnotehničkom pomoći, vojnom i vojno-tehničkom saradnjom, a u skladu sa sporazumom između Vlade Srbije i Vlade Rusije o vojno-tehničkoj saradnji.“

Chollet je rekao da SAD “svakodnevno rade na promjenama u Srbiji”, jer ”naš je strateški interes da sebi približimo Srbiju“, ističući dalje, valjda kao potvrdu svojim tvrdnjama: “Srbija se verbalno približila nama“. Da se ne radi o ozbiljnoj svjetskoj sili i da ne traje agresija Ruske Federacije na Ukrajinu, izjave ovog američkog zvaničnika bi zvučale kao groteska i bile pokazatelj njegovog raskošnog nepoznavanja geostrateških prilika na Zapadnom Balkanu, ovako njegove izjave zvuče vrlo zabrinjavajuće, jer za sobom povlače i neka ozbiljna sigurnosna pitanja, a pobornici teorija zavjera bi čak mogli zaključiti da obmanjuje senatore i da sa Escobarom provodi neku ličnu politiku na Zapadnom Balkanu, jer Cholletovim rješenjima koje smo dosad vidjeli na Zapadnom Balkanu aplaudira – Rusija.

Jedno od tih rješenja je i Otvoreni Balkan, koji od početka mnogi analitičari povezuju s Vučićevim projektom “srpskog sveta“. No, na pitanje Menedeza, koji je također Otvoreni Balkan usporedio sa “srpskim svetom“, da mu objasne šta se dešava, Escobar je odgovorio da SAD to podržavaju, nonšalantno komentirajući: “Ako ‘Otvoreni Balkan' bude korišten za nešto drugo, nećemo ga podržavati“?! Kad? Kad budu nanesene nesagledive posljedice za Kosovo, Crnu Goru i BiH, a Ruska Federacija i definitivno preuzme kontrolu nad Zapadnim Balkanom?

Površnost, populizam, dezinformacije

Nažalost, i nastavak saslušanja i rasprava u Odboru, obilovala je površnošću, populizmom, pa i dezinformacijama Cholleta i Escobara što e pokazalo i bahatost i aroganciju ovog dvojca koji “rješavaju“ probleme na Zapadnom Balkanu, jer je cijela sjednica bila otvorena i online dostupna svima, dakle i onima koji odlično znaju kakva je situacija na Zapadnom Balkanu, koji su ključni problemi i zašto, za razliku od Cholleta i Escobara koji o tome ne žele da znaju. Jer upravo njihova “rješenja“ kojima se potkopava krhka demokratija Zapadnog Balkana ozbiljno narušavaju stabilnost regiona koji nakon Ukrajine zahvaljujući i njima može biti novo mjesto sukoba. Ono što posebno zabrinjava je to što Chollet i Escobar nisu ni krili šta rade, a na šta su dosad upozoravali samo pojedini analitičari: potpuna nemoć prema ruskom uticaju, osim dodvoravanja SAD-a Srbiji kako bi ih okrenuli na svoju stranu po cijenu ugrožavanja svih drugih zemalja u regionu.

Teško je shvatiti da SAD kao bastion demokratije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava podržava kriminalno-mafijaške oligarhe u regionu, Vučića i pored (američkih) dokaza o njegovim kriminalnim vezama i autokratiji koju upostavlja u Srbiji, pušta Dodika da radi šta hoće pri tome ih neviđeno vrijeđajući, podržava dolazak prosrpskih i proruskih snaga na vlast u Crnoj Gori, podržava srpsku manjinu u zahtjevima za podjelu Kosova… No, Svhollet i Escobar su ovo potvrdili pred Odborom.
Escobar je vezano za BiH odgovorio da “redovno razgovaraju“, da će provesti preporuke Venecijanske komisije i EU, naglašavajući opet da je u BiH najveći problem korupcija. Chollet je priznajući kako je secesionistička i nacionalistička retorika duboko zabrinjavajuća, ustvrdio kako neće dozvoliti Dodiku da razbiju Bosnu i Hercegovinu. I očito s tim ciljem Dodiku u samo zadnja dva-tri mjeseca uz podršku svojih sarajevskih partnera “nisu dozvolili“ punu kontrolu nad Domom naroda Parlamenta BiH, mogućost blokada, da kontrolira najvažnija ministarstva finansijskog, ali i sigurnosnog sektora, istočnu gasnu interkonekciju (zbog koje Dodik najavljuje novu blokadu Vijeća ministara), gradnju hidrocentrala na Drini, aerodrom u Trebinju, Otvoreni Balkan, a Schmidt najavljuje i podjelu državne imovine BiH.

Većina ovih projekata se povezuje sa Srbijom i Rusijom. No, očito Escobar tim “sitnicama“ nije htio opterećivati senatore, a na njihovo pitanje o odnosima Bošnjaka i Hrvata (što je prije nekoliko mjeseci bilo zamišljeno kao američko rješavanje problema u BiH kao prilikom potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, a od čega je Escobar očito odustao zbog jake koalicije Dodik-Čović koja ide u korist triparititne podjele Balkana na veliku Hrvatsku, veliku Srbiju i Veliku Albaniju) Escobar je nonšalantno utvrdio da “nisu svi Bošnjaci nezadovoljni, nego je jedna etnonacionalistička stranka bila protiv“, svrstavajući ovim sve građane koji su nekoliko puta protestirali pred OHR-om zbog Schmidtovih odluka (u korist HDZ-a) u “jednu etnonacionalističku stranku“ i potpuno ignorirajući njihove zahtjeve da se u BiH provedu presude Evropskog suda u Strsabourgu i daju ista prava svima, pa i Jevrejima i Romima, što je potencirao i jedan od senatora. I amnestirajući SNSD i HDZ.

Na pitanje senatora o Kosovu i zajednici srpskih općina, uz tvrdnje da “nije neizbježno da Zajednica srpskih općina postane nova Republika Srpska“, Escobar je ustvrdio da je to evropska ideja, a Chollet je rekao da je to obećano prije 10 godina, jer je to “ideja da se Srbi Kosova sve manje oslanjaju na Srbiju“. Ovako nešto može izjaviti samo neko ko zaista nema pojma o dešavanjima u regionu i politici Srbije, ili neko ko je nešto istrgovao s Vučićem i ko zbog toga sad zatvara oči na sve probleme koje Srbija izaziva u regionu.

Po mjeri Vladimira Putina

Među prvima koji su reagirali na ovo saslušanje pred Odborom bio je profesor američkog Univerzitetu “John Hopkins“, Daniel Serwer, koji je napisao: “Naravno, savjetnik State Departmenta i zamjenik pomoćnika državnog tajnika odgovoran za Balkan znaju što reći. Oni su za članstvo u EU, demokratiju, suverenitet i teritorijalni integritet. Oni su protiv ruskih malverzacija, kineskog finansiranja, korupcije i etnonacionalizma.“ Sever dalje piše da je i pored svih pokušaja SAD-a da privuku Srbiju “Beograd posjednjih godina definitivno odlučio da krene ka Moskvi i Pekingu. Nema naznaka ničega osim retoričkog interesa za članstvo u EU. Napredak u procesu pristupanja EU je zaustavljen. Politički sistem u Srbiji je skrenuo ka autokratiji.

Predsjednik Vučić i njegovi poslušnici, koji obuhvataju gotovo čitav medijski pejzaž u Srbiji, govore o ambicijama da ponovo zauzmu Kosovo (ili njegov dio) i koriste najgore moguće etničke uvrede protiv Albanaca.“

Što se tiče BiH, Server je podsjetio na amneziju State Departmenta kad su u pitanju odluke Evropskog suda za ljudska prava donešene još prije 14 godina, dok pozdravljaju odluke Schmidta kojom je promijenjen način brojanja: “Samo je jedna etnonacionalistička stranka bila nezadovoljna ovim odlukama, tvrdi Eskobar. Zaboravio je da pomene da bi ta stranka i ostali neistomišljenici samo mogli predstavljati više od većine birača.“ Server ne misli da će i Makedonci biti sretni kad čuju od Escobara da će da bi se pridružili Evropi morati promijeniti svoj ustav i spomenuti svoju bugarsku manjinu, za koju je propustio reći da je ima nekoliko hiljada (sigurno manje od 1% stanovništvo). Kao ni da će Albancima u Srbiji biti drago “da čuju da njihov broj – skoro sigurno jednak ili veći od broja Srba na sjeveru Kosova (i daleko veći od Bugara u Makedoniji) – ne zaslužuje pominjanje većinskog udruženja Albanaca u opštine u Srbiji. Koga brige za albanska mjesta u parlamentu Srbije, koja bi odgovarala zagarantovanim srpskim mjestima u kosovskom parlamentu.

“Washingtonu je, čini se, ponestalo kredibilnih ideja za rješavanje nastalih sukoba u regionu. Umjesto da osujete partnerstvo i obuzdaju hrvatske i albanske ekvivalente, neki zvaničnici naivno vjeruju u neku vrstu regionalnog ‘multipolarizma' u kome su manje države podređene politici većih regionalnih sila“, izjavio je nedavno Janusz Bugajski, američki stručnjak za Jugositočnu Evropu i Zapadni Balkan, koji je ranije ukazao, prateći događaje, da postoji mogućnost da su Washington i Bruxelles osmislili “nacrt za novo regionalno rješenje – tripartitni plam čiji je cilj nagraditi Beograd, Zagreb i Tiranu političkim i ekonomskim uticajem nad slabijim susjednim državama.

Kako jedan profesor američkog univerziteta i jedan analitičar mogu imati bolje informacije od američke administracije, i specijalnog američkog izaslanika koji svako malo boravi u regionu? Iz prostog razloga što njihove informacije raskrinkavaju loša rješenja Cholleta koja na Balkanu (silom) provodi Escobar uz podršku američkih ambasadora, i ukazuju na pogubnost trenutne američke politike na Balkanu, koju nažalost podržava i Evropska unija. Politika, koja se može vrlo kratko sažeti: “Zapad je odustao od dosadašnje strategije demokratizacije Zapadnog Balkana koja je ključni preduvjet za ‘zajednicu vrijednosti' Evropske unije. U konačnici, demokratizacija društava, suočavanje s poviješću i provođenje ljudskih prava više ne igraju nikakvu ulogu”, kako je prije nekoliko dana pisao njemački Taz pozivajući se na američke analitičare.

Posljedice po Balkan mogu biti stravične, a od svega će profitirati samo trenutni američki partneri: balkanski autokrati duboko korumpirani i kriminalizirani, i njihove nacionalističke politike zbog kojih je Balkan ’90-tih bio krvav. I naravno Vladimir Putin. Sve ono za šta kritizira Rusku Federaciju, SAD trenutno provode na Balkanu. Možda s najboljim namjerama, ali put do pakla je popločan najboljim namjerama. Holbrooke je podijelio BiH da bi zaustavio rat, dajući zločincima Republiku Srpsku, zbog čega ni danas nema stabilnosti Bosne i Hercegovine i ne odustaje se od ratnih ideja jer nisu politički kažnjene. Holbrooke je kasnije priznao da je pogriješio. Bez ikakvih posljedica po njega, a sa velikim posljedicama za Bosnu i Hercegovinu i njene građane. Ovaj put bi moglo biti i gore, jer američka “rješenja“ obuhvataju Kosovo, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu.

Neka Bog čuva Zapadni Balkan. Do promjene američke politike.

Tekst je nastao u okviru SMART Balkan projekta čiji je pokrovitelj ambasada Norveške u BiH.