Redakcija
Velika je stvar informacija da je Međunarodna astronomska unija imenovala asteroid 182730 koji oribitira u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera po Muhamedu Muminoviću, jednom od najvažnijih i najvećih astronoma u Bosni i Hercegovini. Dakle, asteroid Muminović. Muminović je utemeljitelj prve astronomske opservatorije u našoj zemlji koja je bila jedna od tri najveće opservatorije u nekadašnjoj Jugoslaviji. Opservatorija na Trebeviću je devastirana tokom agresije na BiH.
Nemjerljiv je njegov doprinos u oblasti Astronomije u BiH, ali i mnogo šire. Muhamed Muminović je objavio više od 20 knjiga iz astronomije, te desetine naučnih radova.
Astronom Muminović u razgovoru za “Slobodnu Bosnu” objašnjava da se imena nebeskih tijela, toponima i vansolarnih planeta ne dodjeljuje tek onako.
“Velika je to vijest. Imena nebeskih tijela, toponima, vansolarnih planeta, ne dodjeljuju se tek tako. Posebna komisija Međunarodne astronomske unije (IAU) proučava svaki prijedlog. A i prijedlozi mogu doći samo od relevantnih osoba. U mom slučaju od hrvatsko-američkog astronoma, prof.dr.sc. Željka Ivezića koji je inače rođen u Sarajevu. Povremeno se na internetu pojavljuju “kompanije” koje vam nude da imenujete zvijezdu po sebi ili nekome svome, da kupite parcelu na Mjesecu ili Marsu. To je sve uzalud. IAU kao svjetska asocijacija profesionalnih astronoma ima isključivo pravo da imenuje, odnosno odobri prijedloge za imenovanja”, pojašnjava Muminović.
Muhamed Muminović (Foto: N1)
Nema sumnje da je počastovan ovim izuzetnim priznanjem, a njegov višedecenijski rad i trud u jednoj od najstarijih prirodnih nauka astronomiji je odavno prepoznat. Muminović je nedavno izjavio da je za njega kao Bosanca ovo priznanje poput Nobelove nagrade.
“Mene je vijest o imenovanju dirnula duboko. Svjestan sam šta sam sve učinio za razvoj astronomije u BiH i bivšoj Jugoslaviji. Međutim, kao i u drugim oblastima života, nagrade nekada ne dobiju oni koji su zaslužili. Divno je kad neko prepozna vaš rad i višedecenijski trud. Gospodin Ivezić je trenutno tehnički direktor najvećeg astronomskog projekta na Zemlji, izgradnje opservatorije “Vera Rubin” u Čileu gdje je, zbog izuzetno povoljnih uslova, smještena većina najvećih teleskopa”, dodaje naš sagovornik.
Kako je sve počelo
Vratimo se u vrijeme odrastanja Muhameda Muminovića. On je rođen 1948. godine u Banjaluci, tri godine kasnije njegova porodica se seli u Sarajevo. Šta je to prevagnulo da se jedan dječak u Bosni i Hercegovini 60-ih godina prošlog vijeka zainteresira za ovu granu nauke koja, tako reći nije ni postojala u našoj zemlji. Njemu je astronomija bila jedina ljubav i cilj, otkriva nam da su ga djeca zvala “Marsovcem” i prije polaska u školu.
“Kada su u pitanju životna opredjeljenja, po mojim saznanjima, veoma malo ljudi se odluči u najranijoj mladosti. To većinom ide kasnije, u srednjoj školi pa čak i nakon studija. Mislim da I danas mnogi roditelji pitaju svoje dijete: “šta ćeš biti kad odrasteš”. Ti odgovori većinom ne budu realizirani u kasnijem životu. Poznajem ljude koji su, kad je astronomija u pitanju, bukvalno “zalutali” u tu oblast. Poznavao sam jednog vrsnog astronoma iz regije koji je na studij astronomije otišao jer su mu kazali da je tu najlakše položiti prijemni. Dakle, astronomija ga prije toga uopšte nije zanimala. U mom slučaju, od najranijeg djetinjstva, meni je astronomija bila jedina ljubav i jedini cilj. Zašto je tako, ne mogu kazati. Ja sam se tako vezao za to da su me djeca u dvorištu zvala Marsovac još prije nego što sam krenuo u školu. To bi nekome možda zvučalo kao ismijavanje, međutim, meni je to bio kompliment”, kaže astronom Muminović.
On se 1965. godine priključuje Akademskom astronomsko-astronautičkom klubu u Sarajevu. Astronomsko društvo “Orion” koje danas egzistira je pravni sljedbenik Univerzitetskog astronomskog društva Sarajevo koje je djelovalo do 1992. godine.
“Nekada u šali kažem, ja sam sebi napravio opservatoriju”
U nastavku razgovora za “SB”Muminović nam priča kada i kako je krenula izgradnja Opservatorija na Trebeviću u kojoj je, naravno, i sam učestvovao.
“Prava astronomija u BiH, da tako kažem, započela je 1967. godine kada je Klubu data na korištenje austro-ugarska tvrđava na Trebeviću. Od prvog dana sam bio gore i sa malom grupom istomišljenika u narednih dvadesetak godina napravio Astronomsku opservatoriju. Tada je to bila jedna od tri najveće opservatorije u Jugoslaviji. Druge dvije, u Beogradu i na Hvaru su bile proizvod državnih struktura. Mi smo svoju napravili kao NGO uz silne napore i većinom dobrovoljnim radom”, objašnjava naš sagovornik, te dodaje:
“Da me se ne shvati krivo, moj osnovni motiv je bio da se bavim astronomijom. A jedini način je bio da se napravi Opservatorija. Pa, nekada u šali kažem, ja sam sebi napravio opservatoriju. Radio sam fizički na izgradnji čak i kada sam se zaposlio (1973. godine) kao Upravnik Opservatorije. Nisam morao, ali nisam mogao gledati da amateri rade, a ja da sjedim. Istovremeno sam se bavio popularizacijom astronomije, pisanjem knjiga, snimanjem zvjezdanog atlasa, fotoelektričnim mjerenjima sjaja zvijezda, menadžmentom itd.”
Foto: Muhamed Muminović/FB
Danas, 2023. godine svjedočimo i čudimo se ekspanziji izgradnje ugostiteljsko-turističkih i poslovnih objekata na Trebeviću iznad Sarajeva, dok Opservatorija odolijeva vremenu, stoji uspravno i ponosno zahvaljujući austro-ugarskoj gradnji (prvobitno je bila tvrđava). S tim u vezi, prisjetimo se da je 19. marta 1996. godine izvršena reintegracija sarajevskih naselja Grbavica i Vraca koja su bila pod okupacijom agresora pune četiri godine, tako da nismo iznenađeni da je ubrzo i astronom otišao do Trebevića da vidi šta je bilo sa zgradom Opservatorije.
“Opservatorija je devastirana i opljačkana tokom opsade Sarajeva. Kada sam nakon rata, u rano ljeto 1996. godine prvi put otišao na plato gdje su smještene dvije zgrade, nisam našao ništa. Austro-ugarska tvrđava je veoma malo oštećena. Konačno, građena je od kamena za vojne svrhe pa joj ni granate nisu nanijele neku veću štetu. Nova, četvorospratna kula na kojoj je bio smješten naš najveći teleskop prečnika 62 cm, više je oštećena ali, po mom mišljenju, lako bi se dala sanirati”, naglašava astronom Muminović.
Popularizacija astronomije i prirodnih nauka
Nedavno se Muminović sastao sa gradonačelnicom Sarajevo, odnosno Grad Sarajevo je potpisao ugovor o podršci Astronomskom društvu “Orion.”
“Gradska uprava je još prije više od godinu dana pokrenula incijativu da se krene u obnovu Opservatorije. To je bitan institucionalni korak. Na nedavnom prijemu kod gradonačelnice Sarajeva, gospođe Benjamine Karić Londrc, potpisao sam u ime Astronomskog društva Orion Ugovor o skromnoj, ali nama značajnoj finansijskoj podršci u našem radu. Također sam zamoljen da budem konsultant u astronomskom dijelu obnove nakon što se riješe pravni i administrativni problemi vezani za vlasničke odnose i slične stvari. Mislim da bi obnova, ako se odradi na pravi način, a pogotovo kasnija aktivnost Astronomske opservatorije trebala biti važan zamajac u razvoju ove nauke u BiH. Posebno je po meni važan aspekt popularizacije astronomije i prirodnih nauka među djecom i omladinom što mi kao Orion radimo već petnaestak godina. Potrebno je imati instituciju, da kažem sidro za koje se možete zakačiti. I onda stvari mogu da idu kako treba”, zaključio je Muminović.
Rad najvećeg bh. astronoma sada je “ZAPISAN U ZVIJEZDAMA”
2008. godine Muhamed Muminović i mlada studentica fizike Adela Subašić-Kopić pokrenuli su Astronomsko društvo Orion.
“Većina velikih ljudi ne dobiju priznanje za vrijeme svog života, a čovjeku koji je život posvetio nauci i širenju znanja priznanje ovog tipa je izuzetna čast. Većina Orionki i Orionaca su zaplakali kada su čuli, a među njima i ja jer mi ponajbolje znamo šta je taj čovjek uradio i koliko je toga putem žrtvovao. Hvala ti Muhamede na svemu dosadašnjem ali i na onom budućem, malo je i ovo koliko si zaslužio. Posebno hvala prof. dr. sc. Željku Iveziću prvenstveno na otkriću asteroida, a zatim i na prijedlogu da on nosi ime u čast lika i djela našeg Muhameda Muminovića”, napisala je Adela Subašić-Kopić na blogu AD Oriona.
O tome koliko je ponosna zbog ovog priznanja za “SB” Adela Subašić-Kopić kaže da se ponos ne može riječima opisati, posebno uzimajući u obzir koliko se malo odaje priznanje ljudima koji se bave naukom i popularizacijom nauke u Bosni i Hercegovini.
“Iako je priznanje došlo od struke svakako da mu ne umanjuje vrijednost, čak je i mnogo draže. Prema pričama starijih članova upravo je Muhamed bio glavni pokretač svih astro dešavanja u Bosni i Hercegovini. Sjećam se riječi pokojnog Branka Vuksanovića o prvim godinamauspostavljanja astronomskog opservatorija na Trebeviću i Muhamedove prve knjige davne 1972. godine. Govorio mi je kako su danju zidali, a noću posmatrali zvijezde. Tokom odmora Muhamed bi tada mladim momcima prepričavao nova astronomska otkrića. Obzirom da je morao po nekoliko puta pričati iste stvari predložili su mu da napiše knjigu da i sebi olakša. Tako se desila prva knjiga, a za njom niz drugih. Njegova prva knjiga je ujedno predstavljala i prvi text book iz astronomije u bivšoj Jugoslaviji. Sličnih priča bilo . Sličnih priča bilo je mnogo i velika su nam ispiracija danas kada mi pokušavamo održati taj astro plamen za buduće generacije. Od Muhameda smo mnogo naučili, ne samo na polju astronomije već općenito i o mnogim drugim životnim iskustvima. Mnogi u regiji ga zovu legendom, a samo nekoliko nas zna kako je i dan danas sarađivati i družiti se sa njim. Uvijek spreman pomoći, pun razumjevanja, ali i oštar kada to treba”.
(Sanela GOJAK)
GIPHY App Key not set. Please check settings