Bašić: Ne žalim zbog izjave o bušenju lopti! Klupu sam premjestio zbog psovki, moj status ne ovisi od Evrope

RAZGOVARAO: Tarik Šatara

Nermin Bašić je u aprilu preuzeo FK Željezničar. Nešto više od mjesec dana poslije, Bašić je na pragu da Plave vrati u evropska takmičenja.

U velikom razgovoru za Sportske.ba Bašić je otvoreno govorio o stanju u bh. fudbalu, o svojoj izjavi o bušenju lopti, o tome kada bi se Plavi mogli vratiti u borbu za titulu, o najvećem problemu Premijer lige, o svom statusu u klubu, o Amaru Osimu, ali i drugim zanimljivim temama.

Po dolasku u FK Željezničar, izjavili ste da je Vaše srce plavo. Jeste li navijali za Želju u djetinjstvu?

– Generalno, nisam odrastao u BiH. Ja sam navijač Bayerna jer sam odrastao u Njemačkoj. U tom momentu sam rekao da mi je srce plavo zato što moja familija i moj karakter pripadaju Želji, radničkoj i borbenoj porodici. To je bio smisao.

Posljednji put ste u BiH radili u sezoni 2020/21, kao pomoćni trener Dragana Jovića. Možete li uporediti stanje u bh. fudbalu tada i sada? Je li bolje, ili gore?

– Bio sam devet utakmica u Tuzla Cityju. Generalno, prave se tereni, dosta nekih boljih stvari ima, ali toliko negative ima među kolegama, navijačima, savezom, da je to nevjerovatno. Toliko jedna nekultura. Toliko su dignute te tenzije. Da li je to zbog toga što je završnica prvenstva, pa svima nešto treba… Toga ne bi smjelo biti. Pogotovo kolega kolegi. Počeli smo neke stvari izvrtati i mi treneri. Jedno je kada sudija sudi tendenciozno, a drugo kada čovjek napravi grešku. Sada smo mi počeli vrtiti to sve u isto. Ni mi sada nismo korektni. Negativa se oko svega diže. Moramo svi malo početi raditi na sebi.

Šta je najveći problem Premijer lige BiH?

– Sada terene rješavamo, ali generalno – infrastruktura i za treninga. Imamo teren za igru, ali treba ti isti takav i za trening. Generalno, problem BiH je omladinski fudbal, rad sa djecom. Ako to ne dignemo na viši nivo, nećemo imati gotove proizvode sa 18-19 godina, pa da prodajemo igrače po 5-10 miliona, već ćemo prodavati igrače sa 50-100 hiljada i biti sretni s time. Moraju se planovi napraviti i sprovoditi kroz Nogometni savez i klubove. To mora donijeti savez. Slovenija je jako lijep primjer toga.

Kakve utiske nosite sa sarajevskog derbija? Kako je bilo gubiti 2-0, a kakav je osjećaj bio u 96. minuti doći do izjednačenja?

– Nevjerovatno! Za mene je to neki prvi derbi, jako velike tenzije, pritisci. Ja sam stvarno htio biti dosta motiviran, ali i miran, i dosta hrabar prema ekipi. Kada sam došao u svlačionicu, imao sam ideju napasti od prve minute, u drugom poluvremenu smo imali neke druge ideje i uspjeli u tome kroz neke brze tranzicijske igrače. Iznenadili smo Sarajevo. Osjećao sam se fenomenalno. Šta je bitno? Da nismo klonuli duhom nakon 2-0. Teško se iko može vratiti na Koševu, Sarajevo je fenomenalna ekipa. Emocije ne možeš skriti. Kod gola me nosilo i odnijelo prema navijačima. Takav sam, pun sam neke energije.

Neko ste ko očito vjeruje u sistem i plan, o čemu često govorite. Kada bi se sada pozabavili planom za FK Željezničar; u kojoj bi se sezoni Plavi trebali vratiti u borbu za titulu?

– Spominjem sistem i plan vjerovatno jer sam vidio njemačku filozofiju, tamo sam odrastao i vidio da bez toga ne ide. Improvizacija te vodi do malih uspjeha, a kad se prizemljiš… Sistem te vodi, a u Bosni je jako teško sistem napraviti jer su ljudi jako nerealni, vole da im se pričaju laži. Vole da funkcionišu u lažnom svijetu. Ono što ja vidim – kada bi mogli napraviti sistem u Želji – je neka treća sezona. Tada bi se mogli napraviti ozbiljni transferi, ozbiljna igra, intenzitet u igri koji nama fali u Evropi i taktičku ekipu. Neka treća sezona bi bila ta koja bi dala određene rezultate.

Općenito, jeste li zadovoljni stanjem u klubu? Je li bolje ili gore u odnosu na Vaša očekivanja kada ste dolazili?

– Teško je reći. Nisam imao nikakvu predstavu. Znao sam da se bore i da imaju fantastične navijače. Kada sam ušao u klub, vidio sam da se ljudi u klubu jako teško bore sa dugovima, ovu sezonu su baš skrpili. Dali su svoje familije i prijatelje za Želju. Vidi se ta ljubav. Daleko je to od dobrog, ali Željo ima to. Kada je najteže, Željo je najjači. Došlo je vrijeme za pokriti se koliko je jorgan dug.

Već dva trenera su Vas prozvali zbog izjave o bušenju lopti. Jeste li zažalili zbog ovih riječi?

– Hvala Vam na tom pitanju. Nisam! Kraj je sezone, pa mogu obrazložiti to. Pošto vidim da su se nažalost kolege upecale. Nisu se bavili svojim poslom, svojim ekipama, nego su se bavili sa mnom. Moj cilj je bio poslije Igmana reći nešto drugačije, da sav pritisak prebacim na sebe, a ne na igrače. Jer imate kući remi s Igmanom i misli se da je kraj svijeta. Ja sam vjerovao i tada da je to tek početak nečega. Zašto? Jer poslije te utakmice gdje smo odigrali dobar meč, naši navijači su ostali 30 minuta poslije na stadionu i dali nam aplauz. Vidio sam u svojoj ekipi neku borbu, a znao sam da će ih svi krenuti ubijati preko socijalnih mreža, ko je doveo onog, ko ovog… Ja u tom momentu, pogotovo poslije Banjaluke gdje mi se sabralo svega, jedva sam se uspio ponašati, i onda su se desile neke stvari tu na Grbavici – pa sam iskoristio momenat da sav pritisak bacim na sebe. Da se ljudi počnu baviti glupostima, odnosno klovnom i izbušenim loptama, i to mi je uspjelo na neki način. Ja sam čovjek koji voli pritisak. Volim svu negativu uzeti na sebe. Jer znam kada se to okrene, da će ti ekipa vratiti 200%. Na kraju je to dobro ispalo. Žao mi je kolega jer su se upecali, ali niko nije o mojim igračima pričao, već o klovnu i izbušenim loptama, pa Vi recite je li dobro ili nije. Moja ekipa je isplivala iz krize i ja sam zadovoljan.

Odlučili ste premjestiti klupu bliže južnoj tribini. Šta stoji iza te odluke?

– Ima nekih, moram reći, jako nekorektnih navijača koji su iza klupe koji dobacuju sve i svašta. Jednostavno, nisam želio više da ih slušam. Navijaš za Želju, sjediš iza, platiš ulaznicu, i onda psuješ ne znam više šta. To ne priliči ni navijaču. Bilo je jako ružno, pogotovo u momentu gdje se lomi sve. Predsjednik je tu kvalitetno odreagovao i odmah napravio izmjenu. Ja čak nisam mislio da se to može zamijeniti.

Poznato je koliko cijenite neke trenere poput Amara Osima i Husrefa Musemića. Jeste li razgovarali s njima od dolaska u Želju i, ako jeste, šta su Vam rekli?

– Jesam. Sa svima. Sjedio sam sa Amarom u par navrata, i pred derbi. Mnogo cijenim svakog kolegu. Oni koji me znaju, znaju koliko sam otvarao put trenerima, koliko sam se borio da nam priznaju licence. Malo me nervira ovo što se neki pecaju sa nekulturnim i nenormalnim izjavama. Ja mogu reći, ja sam od 2011. u Premijer ligi. Tada je bilo više poštovanja nego sada. Te starije kolege, kao Husref i Amar, imamo stvarno top odnose, i mislim da će to tako i ostati.

Borba za Evropu sa strane se doima prilično teškom i psihološki napornom. Kako se odmarate? Kako popunjavate ono malo slobodnog vremena što ga imate?

– Moram reći iskreno da nikada nisam imao teži period, težak raspored, mnogo igrača je bilo van forme, pet utakmica nijedan gol dat, a želite se takmičiti za Evropu. Naučio sam da se bez dobrog odmora, nemam ni prave energije. Vjerujte mi da nađem na dan – da li kroz meditacije, film ili šetnju, volim ići u wellness – načina da bih bio sa svojim momcima top. I kada je najteže da sam nasmijan i da donosim najbolje odluke. Da li je to pola sata, sat, kafa gdje sam sa sobom porazgovaram, ali naučio sam da moram naći vremena za sebe.

Kako bi opisali vlastiti odnos sa navijačima? Iznosili ste doista lijepe stvari o njima.

– Ja u Želji nisam igrao, a ništa me nije ni povezivalo s klubom. Moram reći, kada sam imenovan za trenera, dobio sam jako puno poruka, pogotovo Manijaka. Pola Travnika su Manijaci, pa znaju kako sam odrastao. I opet se vraćam na utakmicu s Igmanom – odem do Manijaka, a oni u jednom momentu „Hajmo aplauz za trenera“. Taj odnos – kada su nam prije Širokog donijeli tortu, prije derbija smo imali također sastanak – jednostavno, nema tu pritiska, to je beskrajna ljubav u kojoj su ljudi spremni sve. Oni su vidjeli u nama da mi to isto želimo da im uzvratimo. Mi nismo sebi davali da moramo, već se osjetila ta sinergija između navijača – ne da moraš, već želiš da ih obraduješ. To su bili teški trenuci, ali možda najbolji za klub u ovoj sezoni. Ja sam im beskrajno zahvalan. Oni su jedna firma, to je nevjerovatno šta mi imamo.

Nakon utakmice protiv HŠK Posušje, niste željeli pričati o svom statusu. No, zanima me, jeste li barem razgovarali sa upravom o daljim planovima?

– Možda ću neke razočarati, ali moj status od prvog dana nije vezan Evropom. Ja sam čisto pošteno došao. Moja vizija je da ide Evropa. Dvije-tri sedmice jednostavno nemamo vremena da sjednem sa predsjednikom i pokušamo nešto dogovoriti. Odložili smo to do kraja. Ne zato što čekamo Evropu, već nisam u stanju da razgovaram o tim stvarima. Želim maksimalan fokus na Želju i tu utakmicu protiv Slobode. Ovdje ljudi jedva čekaju da kažu: „Evo neće u Evropu, pa će ga smijeniti!“. Nermin Bašić nije došao ovdje da bude u Evropi i da njegov ugovor ovisi o tome. Imam bezrezervnu podršku. Nisam veću podršku osjetio ni u jednom klubu nego sada. I opet se vraćam na taj Igman: Gdje su svi mislili da je gotovo, nije bilo pritiska od strane kluba.

Ukoliko ostanete trener; na kojim pozicijama Željo treba pojačanja?

– Danas sam pročitao kojim igračima ističe ugovor. Nisam znao ni to, nemam se vremena time baviti. Ne mogu Vam ništa reći. Maksimalan je fokus na utakmicu i odnose s igračima.

(Sportske.ba)