Redakcija
Prvo smo ga pitali za predstojeće utakmice protiv Portugala (Lisabon, 17. juni) i Luksemburga (Zenica, 20. juni), a onda smo hronološki prošli kroz njegovu, već sada impresivnu, karijeru.
Imamo tri boda nakon prva dva kola. Slijedi Portugal, najteže gostovanje, ne samo u našoj grupi, nego i jedno od najtežih u Evropi. Nakon toga Luksemburg. Igrali smo prošle godine protiv njih. Jedva 1:0, Džeko ga je dao u 85. minuti. Šta očekuješ ti iz te dvije utakmice?
“Svi znamo kakva je ekipa Portugal, kakve igrače ima. Znamo da je jedna od najboljih ekipa u Evropi i da će biti teško, ali mi smo dobri. Mi možemo napraviti dobre stvari tamo. Jedva čekam tu utakmicu. Luksemburg će biti malo drugačija utakmica od Portugala i tu moramo ići na tri boda pred našim navijačima.”
Godine 2016. otišao si iz Malmoa na posudbu u Nottingham. Kakav je bio taj period? Otići s tako malo godina, bez roditelja, u nepoznatu zemlju, živjeti sam. Kako je bilo priviknuti se i razvijati se onda tamo?
“Nisam toliko mislio kako će teško biti. Bio sam sretan da idem tamo, da sam dobio priliku da igram za jedan dobar klub u Engleskoj i da ojačam fizički. To mi je baš trebalo tad. Imao sam 190 cm i 70 kg, a to nije ništa bilo. Znao sam da je to taj pravi put što sam morao da uzmem da bih napredovao i da bih bio u budućnosti dobar fudbaler. Ne možeš misliti sve sad-sad-sad, moraš misliti na budućnost i moraš se patiti. Bilo je mnogo teško. Bilo je dana kada sam bio tužan, ali sve to se mora proći da bi došao tamo gdje želiš. Jako sam zahvalan što me je Nottingham uzeo tad i šta su uradili sa mnom, treninzi i sve to, bilo je super. Mislim da je ta odluka bila najbitnija u mojoj karijeri.”
Vratio si se u Malmo, a onda su te poslali na posudbu u Hobro. Kratko si bio u Danskoj, kako pamtiš taj period?
“To mi je bila prva sezona kao senior. Sjećam se, trener tamo, Sorensen, čvrst, ali fer. On mi je puno pomagao. To je bio mali klub, mali grad, ali svi su bili kao familija. Baš mi se svidjelo tamo i sjećam se da je bilo puno Bosanaca tamo.”
Počeo si 2020. godine igrati za Malmo, za svoj matični klub. Uslijedile su titule, poziv u reprezentaciju. Kako pamtiš taj period, kada si počeo igrati za klub u kojem si kao dječak počeo trenirati?
“Originalno sam otišao na posudbu u Hobro za cijelu godinu. Vratili su me pola godine ranije, jer je Malmo dobio novog trenera, Tomassona. On je bio veliki za mene. Vjerovao mi je i rekao da ću igrati i on je bio veliki razlog što sam napredovao. Sjećam se, bio je dobar period tad u Malmou. Svaku utakmicu smo dominirali i bilo je baš dobro.”
Dosta si igrao u Malmou i onda si otišao u Francusku, u Bordeaux. Ispali ste iz lige, to sigurno nije bilo ugodno, ali prvi put si igrao u ligama petice.
“To sam jedva čekao, da igram lige petice, ali na takav način to ne bih opet uradio. Bilo je, kada sam došao tamo, sve dobro. Uslovi, trava gdje smo trenirali, sve top, ali mentalitet u toj ekipi nije bio dobar. Osjećao sam se kao da igram fudbal u školi. Niko nije bio ozbiljan i zato su izgubili toliko puno. To je klub koji zaslužuje da bude u top pet-šest ekipa u prvoj ligi. Fanovi tamo su pravili pritisak i, normalno, bili ljuti, jer kako smo igrali nije bilo ni blizu okej.”
Nakon toga dolazi prelazak u Sheffield i, ja bih rekao, pun pogodak. Odmah si se nametnuo kao jedan od glavnih igrača i ostvarili ste plasman u Premier ligu. Ne znam znaš li podatak da si defanzivac koji je dao najviše golova u Championshipu ove sezone. Šta imaš reći o Sheffieldu? Pretpostavljam, skroz suprotno od Bordeauxa.
“Tako je. Imao sam sastanak šest mjeseci prije nego što sam došao u Sheffield. To je bio trener i klub gdje sam imao osjećaj da mogu napredovati. Kulturu što imaju tamo, da se radi puno, da trčiš, da se biješ s protivnicima za svaku loptu, sve to je meni odgovaralo i moj menadžer je imao isti osjećaj. Nikad ne mislim na pare, jer to će doći naravno, ako si dobar. Ja sam mislio samo gdje mogu igrati i napredovati. Vidio sam veliku priliku da budem dio tog tima i hvala Bogu sve se to desilo.”
Igrao si protiv Haalanda, pa, ja bih rekao, jedna od najboljih tvojih utakmica protiv Tottenhama – Kane, Richarlison. U reprezentaciji si igrao protiv Mbappea, u Bordeauxu si igrao protiv Mbappea i Messija. Ako se Ronaldo oporavi imat ćeš priliku igrati i protiv njega. Kako je igrati protiv takvih igrača?
“Najteže je čuvati Mbappea. Zato što je tako brz. Moraš biti minut prije njega u glavi, znaš. Moraš uvijek biti koncenrisan. Sjećam se prvi put kada sam imao priliku da igram protiv takve zvijezde. Protiv Messija, prva minuta utakmice, samo sam ga gledao. Nisam gledao loptu, samo sam njega gledao. To je bilo veliko za mene. Prije sam ga vidio samo na FIFA-i i na TV-u. Kao san, ali tu sam iz razloga što sam dobar i ne smiješ imati previše respekta prema njima.”
Šta očekuješ od Premier lige? Pretpostavljam da ima ponuda, ali da ćeš ostati prvu sezonu.
“Bilo bi glupo da idem negdje drugo sad. Jedva čekam da igram na velikim stadionima najjaču ligu na svijetu. To je bio moj san otkad sam bio mali. Da igram Premier ligu i da se pokažem tu i mislim da će biti jako dobra sezona.”
Sada igraš za Sheffield, a koja ti je krajnja ambicija u klupskoj karijeri?
“Cilj je da, naravno, da osvojim Premier ligu i da osvojim Ligu prvaka. Hoću da igram Evropsko i Svjetsko prvenstvo. To su moje četiri velike ambicije i mislim da je Evropsko prvenstvo prvo što će se desiti, ako Bog da. To mi je prioritet sad.”
Da pređemo sada na reprezentaciju. Znamo one tvoje slike kada si mali bio. Zastave Bosne i Hercegovine, dres Edina Džeke… Kako je bilo od tog djeteta doći do toga da igraš tu s Džekom? Ima ona slika s utakmice protiv Finske, ti i on zajedno slavite.
“Ta slika je puna emocija. To je bio dobar dan. Ja sam gledao puno reprezentaciju. Počeo sam gledati zbog babe. Zaljubio sam se u reprezentaciju i svaki put kada su igrali išli smo kod rođaka mog. Uzeli bismo lokal, stavili veliki projektor i gledali. Svi su pili, pjevali. Sjećam se te emocije koju sam imao i sada igrati za tu reprezentaciju… Uvijek se sjećam te emocije, jer znam koliko to znači ljudima ovdje.”
Kako ti je bilo prvi put kada si došao na okupljanje? Bio je to baraž za EURO u oktobru 2020. godine. Dođeš i vidiš kraj tebe Džeko, Pjanić, Kolašinac… Još si tada bio u Švedskoj i nisi imao priliku igrati s takvim zvijezdama.
“Imao sam tremu da ih upoznam. Džeko je veliki gospodin. Odmah je došao i pričao sa mnom i uradio da se osjetim kao jedan od njih odmah. Za to ću uvijek biti zahvalan. Imam samo pozitivne riječi od prvog puta kada sam došao i o Džeki. Karakter koji ima… Veliki profesionalac i dobar čovjek.”
Kako su tekli razgovori s Misimovićem? Ti, Hadžikadunić i Nalić ste došli u tom peridu.
“Bez Misimovića ne bih igrao za repku. On je taj što je mogao napraviti da dođem i zaigram za reprezentaciju. Sjećam se, mislim da me zvao svaki dan kada nisam još odlučio da ću igrati. Pričao sam s njim. Bio je iskren i rekao sve što sam htio čuti i pomagao je baš puno.”
Šta ti je rekao, tj. šta si htio čuti?
“Pitao me je li hoću da igram za Bosnu. Rekao sam da hoću i onda smo počeli papire ganjati da budem u mogućnosti da mogu igrati.”
Kako su u Švedskoj reagovali? Odigrao si 51 utakmicu u njihovim mlađim selekcijama?
“Dobio sam puno hejt poruka. Bile su mnogo rasistične poruke, ali mene boli briga. Mogu pisati šta hoće, ja se smijem na to. Ja sam porastao u takvom okruženju gdje me riječ ne može povrijediti i mene boli briga za to. Baš je smiješno bilo koliko rasističkih poruka sam dobio.”
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Igrao si većinu utakmica. Većinom smo loše igralo kod kuće, a u gostima bolje. Uzeli smo bod Ukrajini, Francuskoj, a kući, naprimjer, remi s Kazahstanom. Kako se dešavaju te oscilacije, šta utiče na to?
“Ne mogu sad reći šta je razlog, ali mislim da si u pravu, najbolji trebamo biti kod kuće. Ne znam šta se desilo te kvalifikacije. Imali smo puno novih igrača, smjena generacije. Sad smo malo više uigrani i to ide na bolje. I ja sam puno razočaran da nismo uzeli više bodova kući. Gubili smo bodove protiv Kazahstana…”
Francuska kući, 0:1 su jedva pobijedili. Pokradeni smo za dva-tri penala, Krunić, Prevljak… I ti si imao onu šansu kada je Lloris odbranio.
“Ja sam mislio da je gol, ne znam kako je to odbranio. Mi smo trebali pobijediti tu utakmicu. I u Francuskoj smo trebali pobijediti, ali smo sami sebi dali gol.”
Sami sebi dali gol, a ono uopšte korner nije bio iz kojeg su postigli gol.
“Protiv Francuske smo mogli imati šest bodova, a osvojili jedan. To je nesreća, ali pravimo svoju sreću i mislim da ćemo je imati više.”
Ukrajina, Lviv, prvijenac. Kakav je osjećaj bio poslije te utakmice, prvi gol i to golčina?
“Petev mi je rekao samo da idem gore. To mi paše. Otišao sam gore i vidim lopta dolazi do Stevanovića. Samo sam trčao i mislio sam da će mi dati na jedan dodir. Dao mi je perfektno na volej i mislio sam zašto da ne pucam. Treniram puno volej i mogu reći da sam dobar na volej. Uhvatio sam je dobro i gledao kako ulazi i to je bio neopisiv osjećaj.”
Šta misliš kakav će biti osjećaj prvi gol u Zenici pred našim navijačima, pred punim stadionom? Možda već protiv Luksemburga.
“To će biti za mene odlično. Protiv Rumunije sam dao gol, pa su poništili što me je golman svojom rukom dodio u glavu…”
Uslijedila je Liga nacija i izborili smo plasman u A diviziju. Nismo bilo efikasni da pobjeđujemo tri-četiri razlike, ali smo pobjeđivali. Glavni igrači poput Džeke i Krunića javno su hvalili rad selektora. Kako je tebi bilo raditi s njim?
“Raditi s njim je bilo dobro. Bio je dobar menadžer, bio je čvrst, znaš. Napravio je dobru disciplinu u grupi. Taktički smo puno radili i imam samo dobre riječi o Petevu?”
Kako je kod Hadžibegića? Je li promjena u odnosu na Peteva?
“Jeste. Drugačiji su kao treneri. Dobar je Hadžibegić i sad hoće da napravi da smo kao ekipa, kao familija kada igramo utakmice i kada treniramo. Da smo svi kao jedan. Još nismo imali puno vremena da s njim sve odradimo kako on želi da igramo. Jedva čekam sad ove utakmice i treninge da radimo na tome.”
Ti si tu već skoro tri godine. Navijači su te odmah prihvatili i izdvojio si se. Džeko, ako Bog da Evropsko da odigra i vjerovatno više neće. Navijači smatraju da ćeš ti biti novi lider reprezentacije. Nekako imamo najviše kvalitete u odbrani s tobom, Kolašincem, Dedićem, Hadžikadunićem. Kako ti to gledaš?
“Mislim da moraš imati 11 lidera na terenu. Svi moraju raditi svoj posao i pomagati drugima. Ako imaš 11 lidera na terenu onda teško je izgubiti utakmicu. Baš teško. Mogu reći da to imam u Sheffield Unitedu i vidim kako je kad imaš 11 lidera u ekipi. Ako neko spava na terenu, odmah se jedan trudi da ga motiviše, pokrene. Kada imaš to, onda imaš recept za pobjede. Neću da gledam to da ću ja biti lider ekipe. Hoću da budem dio tima, dio ekipe koja će ako Bog da da ode na Evropsko prvenstvo. Imamo dosta lidera u ekipi, ali trebamo još više raditi na tome. Da smo tu, da igramo kao familija, da se štitimo, da pričamo više na terenu.”
Posljednji put smo se vidjeli nakon utakmice protiv Finske u junu prošle godine. Nakon toga zaruke, transfer u Sheffield, plasman u Premier ligu i u A diviziju Lige nacija i nakon toga rođenje djeteta. Kada pogledaš unazad, je li ti ovo najboljih godinu dana u životu?
“Ja bih rekao da jeste. Puno toga se desilo u roku od jedne godine. Kad razmišljam samo o tome puni mi se glava. Ali bilo je i teških momenata i ove godine. Kada se supruga porađala spavao sam u bolnici, čak i prije utakmice. Patili smo se, nismo znali kada će roditi. Imali smo mnogo važnih utakmica za plasman u Premier ligui u FA Cupu. Morao sam spavati u bolnici jer nisam znao kada će roditi i zbog toga je bilo veoma teško mentalno, ali ja sam jednostavan. Uzmem dan po dan, pa šta se desi, desi se. Ako bih razmišljao previše onda bi mi pukla glava. Zahvalan sam što imam dobru ženu da mi pomaže u tim stvarima. Uvijek je tu kada se malo nerviram ili ako sam malo razočaran, tužan. Uvijek je tu i pomaže mi u svemu tome.”
Anelu želimo mnogo sreće u nastavku karijere i da ostvari svoja četiri velika cilja koji je naveo, a, prije svega, plasman na Evropsko prvenstvo s reprezentacijom Bosne i Hercegovine.
GIPHY App Key not set. Please check settings