Haški osuđenici još uvijek ‘čisti’ u očima pravosuđa u BiH

“Sve bih ponovio, ni sekunde ne bih zamijenio. Svaka sekunda je vrijedila”. Ovako je osuđeni ratni komandant Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Dario Kordić nedavno odgovorio na pitanje, da li je vrijedilo zatvora i rata?

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu je Kordića osudio na 25 godine zatvora za ratne zločine nad bošnjačkim stanovništvom u Bosni i Hercegovini, između ostalog i za zločin u Ahmićima, u srednjoj BiH, gdje su pripadnici HVO počinili zločin protiv čovječnosti ubivši više od stotinu civila Bošnjaka, 16. aprila 1993. godine.

Kordić je pušten 2014. godine, nakon što je odslužio dvije trećine kazne.

Kordićeve riječi su izazvale brojne reakcije, te u fokus stavile činjenicu da su haški osuđenici nekažnjavani u očima bh. pravosuđa – domaće pravosudne institucije ne upisuju haške presude u kaznenu evidenciju.

Zašto se haške presude ne upisuju u kaznenu evidenciju?

“Očito je da postoji prije svega institucionalna blokada da se haške presude uvedu u jedinstven registar”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Objašnjava da je bilo više zastupničkih inicijativa i pokušaja da se izvrši pritisak na Vijeće ministara BiH da se haške presude uvedu u kaznenu evidenciju. Dodaje da je to prije svega pravno pitanje ali “da je očito da postoje duboki politički razlozi”, zbog kojih to ministri pravde u prethodnim i aktuelnom mandatu nisu uradili.

“Ako nešto ne želite uraditi, možete naći mnoštvo razloga zašto nešto ne činite”, kaže Mehmedović.

Dodaje da su sve evidentniji pokušaju rehabilitacije ratnih zločinaca i da je neuvrštavanje njihovih presuda u državnu kaznenu evidenciju tek jedan od načina.

“Vidjeli smo i nakon ovih nedavnih sramotnih izjava Darija Kordića, haškog osuđenika, da zapravo postoji prijeka potreba da se napravi taj registar. I da se konačno napravi lista onih koji su prijetnja po stabilnost BiH i sigurnost njenih građana.”

Šta kažu udruženja žrtava?

“Vidimo da se pokušavaju rehabilitirati presuđeni ratni zločinci i vratiti u političku kolotečinu BiH”, kaže Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

Podsjeća na izjavu predsjednice entiteta Federacija BiH Lidije Bradara iz Hrvatske demokratske zajednice, koja je javno rekla da kada osuđeni ratni zločinac odsluži kaznu, on više nije ratni zločinac.

“I očito je da je to razlog jer znamo ko već duži period, već duže od 20 godina, vodi Ministarstvo pravde BiH. I to je ono za što se oni očito i zalažu”, kaže Tahirović.

Naime, funkciju ministra pravde u BiH obnašaju kadrovi Hrvatske demokratske zajednice još od 2007. godine. Upravo je rukovodstvo ove stranke organizovalo doček dobrodošlice Dariju Kordiću 2014. godine, nada je pušten iz zatvora.

“Postoji ta vidljiva sprega politike”, kaže Tahirović, i dodaje da haških osuđenika nema u kaznenoj evidenciji i oni mogu dobiti potvrdu o nekažnjavanju i tako konkurisati na poslove u javnoj upravi i javnim preduzećima, iako su počinili najteže oblike ratnog zločina.

Kaže da postoji revolt među članovima udruženja žrtava jer je neshvatljivo da se takva praksa nastavlja.

“Imali smo dosta kontakata sa bivšim ministrom pravde pokušavajući to riješiti i nismo uspjeli. Sada kad su došli novi ministar pravde i njegov zamjenik, poslali smo im ponovo dopise tražeći da to pitanje riješe. Nažalost nismo dobili odgovore da li će, na koji način i kada to riješiti”, kaže on.

Šta kažu ministri pravde?

Josip Grubeša je, kao kadar Hrvatske demokratske zajednice, bio na funkciji ministra pravde BiH u dva mandata od 2015. do 2023. godine.

On za RSE tvrdi da je iskoristio sve mogućnosti koje je imao na raspolaganju da riješi ovo pitanje, ali da kaznenu evidenciju vodi 11 ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u entitetu Republika Srpska, deset kantona Federacije BiH i Brčko distriktu.

“Mi smo sve one pripremne radnje odradili i samo je na našim nasljednicima da potpišu sporazum, odnosno memorandum”, kaže bivši ministar Grubeša.

Grubešin nasljednik na poziciji državnog ministra pravde, i njegov stranački kolega iz HDZ-a Davor Bunoza, kaže za RSE da u potpunosti podržava rješavanje ovog pitanja, te da su “imenovane kontakt tačke” između haškog tribunala i Ministarstva pravde BiH kako bi “ubrzali postupak preuzimanja dokumentacije”.

“Aktivirali smo radnu skupinu i trenutno radimo na usaglašavanju teksta memoranduma s predstavnicima svih nivoa vlasti u BiH”, kaže Bunoza. Dodaje da se zalaže da se ovo pitanje napokon riješi, ali ne može precizirati kada će to biti.

Navodi da bez potpisanog memoranduma ne postoji ni pravni osnov da se podaci iz haških presuda dalje prosljeđuju nadležnim tijelima.

Saradnja s Haškim tribunalom kao ustavna obaveza

Ustavom BiH je propisana obaveza svim nadležnim organima vlasti u BiH da sarađuju s Haškim tribunalom.

Nezir Pivić, parlamentarni zastupnik u entitetu Federacija BiH, je u prethodnom mandatu bio zamjenik ministra pravde Josipa Grubeše. On za RSE kaže da je sve u rukama ministra, ali da se rješavanje “namjerno odugovlači formiranjem radnih grupa i krojenjem memoranduma”.

Kaže da ministar pravde ima ovlasti da dopuni Pravilnik o kaznenoj evidenciji i doda haške presude u kaznenu evidenciju uz presude ostalih stranih sudova, koje Ministarstvo pravde već prosljeđuje MUP-ovima, nakon što ih potvrdi Sud BiH.

“Izmjena pravilnika je isključivo u nadležnosti ministra i nju ne mora odobriti Vijeće ministara BiH. Jednostavnom dopunom pravilnika ministar treba i može omogućiti Ministarstvu pravde da dostavi strane presude onom MUP-u u čijoj je nadležnosti boravi osuđena osoba”, kaže Pivić i dodaje da se “procedure razvlače jer ne postoji volja da se pitanje riješi.

Vijeće ministara je početkom juna 2020. godine zadužilo Ministarstvo pravde da u saradnji s nižim nivoima vlasti u BiH i Haškim tribunalom usaglasi prijedlog teksta memoranduma, navelo je početkom aprila ove godine Vijeće ministara BiH, odgovarajući na zastupničko pitanje.

U istom odgovoru stoji da je Haški tribunal dostavio komentare na tekst memoranduma, dok će Ministarstvo pravde bez odlaganja usaglasiti tekst memoranduma s nižim nivoima vlasti i uputiti ga u proceduru potpisivanja.

U trideset godina postojanja haškog tribunala ovaj međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je za ratne zločine optužio više od 160 osoba, osudio 91 osobu, a 59 osuđenika je odslužilo kazne.

Većina osuđenih je puštena na slobodu nakon što su odslužili dvije trećine izrečene kazne.