OSTVARILA ŽELJU UZ ADILA, A TUŽNA ZBOG ŠABANA: Kćerka čuvene pjevačice otkrila kako je bilo odrastati uz poznatu majku

Nisam ti ja baš od neke velike priče. Ja volim najviše da stvaram, komponujem, pišem, pjevam. Nekako sam u tom mom svijetu najsretnija, a intervjue dajem, eto baš kad moram – kroz smijeh nam je na početku razgovora rekla bh. estradna umjetnica Mensura Bajraktarević.

Nekako djelujete veoma skromno, a mogli ste mnogo više postići samo da ste htjeli?

-Pa, to samo tako djeluje na prvu, da sam skromna. Šalim se naravno. A, da sam mogla više, upravu ste. Mogla sam, ali nisam htjela. Ovakav život kakav ja živim mi se mnogo sviđa od onog ispod svjetala pozornice, bina, nastupa… Poznato je da mi je majka Hasiba Agić pjevačica, a ja sam kao dijete i kroz moje odrastanje uz nju, gledala sva ta njena putovanja, sređivanja, odlaska sa jednog termina na drugi… Uvijek morate da budete najbolja verzija same sebe i uvijek sa koferom iza vrata. Za mnoge koji gledaju sa strane život jednog pjevača izgleda tako lijepo i jednostavno, ali u stvarnosti to nije. Ja to nikada nisam htjela. Ja volim da sam timski igrač, da sam izvan scene, da sam tu negdje sa strane. To je moj put i mene estrada u biti ne privlači. Svi žude za nekim velikim koncertima, nastupima, a meni sve to nije ni malo interesantno. Još kao dijete imala sam priliku da pred hiljadama ljudi nastupam, ali ni tada mi to nije bilo nešto aman zaman.

Kćerka ste muzičara rahmetli Mensura Mrehića i majke Hasibe Agić koja je po mnogima najbolji ženski vokal u BiH. Kako Vam je bilo djetinjstvo uz poznate roditelje?

-Sve je to za mene bilo jednostavno, ali sam ja nesvjesno svih tih godina mog odrastanja uz njih dvoje prikupljala to neko znanje o muzici, koje nisam možda mogla naučiti na Muzičkoj akademiji, a to je ono praktično, ono što se sluša. Svim tim pjevačima koje sam upoznavala kroz druženja sa mojim roditeljima, ja sam za njih bila malo čudo od djeteta, koje je sa devet godina pjevala tercu. Ni sama nisam bila svjesna šta je to i šta im treba, jer sam faktički tek učila da računam i pišem. Ko god bi od njih došao kod nas uvijek su tražili da im nešto pjevam, pa su me čak neki od njih zvali i na telefon pa tražili da ima pjevam, kako bi tamo neko neki od njihovih prijatelja čuo kako ja to pjevam. Tako sam vremenom dobivala neki otpor prema svemu tome, pa čim bi čula da dolaze neki gosti ja sam odmah bježala i imala nekih stotinu obaveza. Sada dok ovo pričam dolazim do zaključka da bi to moga biti jedan od razlog zbog čega želim da budem van javne scene i nastupa. Pojavim se ja tu i tamo na koncertu povodom bajrama ili na Večeri ilahija i kasida i to je to.

Kažu da Srbija ima Mariju Šerifović, a BiH Mensuru Barjaktarević?

-Pa, ja se ne bih složila sa tim. Prije svega nas dvije smo različite po temperamentu. Marija ima jedan jak, snažan temperament, jak glas,a ja sam njena sušta suprotnost. Ja imam nježan temperament, nježan glas. Lijep je kompliment, lijepo je to čuti, ali ja sebe lično ne mogu sa njom da uporedim. Marija je jedna velika, velika pjevačica, a nekako mi se više sviđa interpretacija njen mame Verice Šerifović.

Skoro ispod svake nove pjesme koja se objavi, bilo to poznatog ili manje poznatog pjevača iz BiH stoji da je prateći vokal Menusra. Kao sve to uspjevate?

-E, to mi je najdraži dio ovog posla. Najmanje je pjevača iz BiH, mislim koji žive ovdje, jer tehnologija je danas uznapredovala, pa mi se javljaju pjevači iz Austrije, Njemačke, Srbije, pa sa kraja svijeta… Često me voze iz studija u studio gdje snimam te prateće vokale. Iskrena da budem, mislim da to najbolje i radim. Drago mi je što me kolege poštuju i cijene posebno u muškom svijetu, jer svaki uspjeh jedne žene je veliki uspjeh.

Da li po vama postoji bh. estradna scena?

-Postoji, ali je veoma tanka. Sve je to nekako poljuljano, a i mi smo takav narod, uvijek nam je slađe i draže nešto drugo, neko voće iz komšiluka već naše. Svi smo pomalo krivi zbog toga, publika, mediji, autori, kompozitora i bh. scena stangira.

Da ste recimo u Beogradu, da li bi Vam karijera išla drugačijim tokom?

-Vjerujte mi da ne znam. Bilo gdje da živim mislim da bi uvijek bila ovakva. Nisam skromna, ja veoma dobro znam da vrijedim, da imam talenat i za pjesmu i za komponovanje, ali ja ipak više volim da čvrsto stojim na nogama. Jer može se desiti da ti jednostavno iz ovog ili onog razloga glas pukne i, šta onda. Nema pjesme, nema nastupa, nema izvora zarade. Volim siguran posao, i sve ovo što radim, ja sam veoma zadovoljna.

Kako biste opisala Vašu mamu Hasibu Agić?

-Odrastati sa Hasibom bilo je zaista zadovoljstvo. Hasiba je je bila jedna stroga, ali pravična majka, koju bi svako dijete poželjelo za mamu. Odrastajući sa njom u jednom momentu ja sam shvatila da skidam njene trilere, da oponašam njeno pjevanje i, onda sam shvatila da treba da tražim samu sebe, svoju boju glasa, bez imitiranja. A, sada mi često kažu, kako sam ja to Hasibina kćerka? Prije bi rekli da sam recimo Zehre Deović. Moja mama ima jedan lijep, snažan glas, dok ja to nemam, moj je nekako tih, tanan. Život sa njom je bio jako interesantan u svim sferama života, a prije svega u vokalnoj tehnici, sa kojom je rođena. Ona recimo koristi dijafragmu besprijekorno, a da to možda nije ni znala, nije znala za tu tehniku.

Da li je konačno došlo vrijeme da majka i kćerka snime zajedničku pjesmu?

-Ta ideje je već dugu u nama, ali ja uvijek imam neku blokadu kada treba da za mamu napišem pjesmu. Ali, uskoro radimo nešto novo, melodija je moja, ali to će biti pjesma za nju.

Da li su Vaša djeca muzikalna?

-Da jesu, ali poučena mojim iskustvom ne želim da ih tjeram na bilo šta. Imam osjećaj da bi ih samo više odmakla od toga. A, ustvari slušaju i neku drugu muziku. Ali, nekada sjedimo zajedno i onda im ja puštam neke lijepe pjesme. Inače svoju djecu bi podržala da se bave čime oni žele, samo da budu sretni. Ali, škola je na prvom mjestu.

Koga ste željeli da lično upoznate, a do sada niste?

-I, nažalost i neću. A, riječ je o Šabanu Šauliću koji je bio jedinstven na regionalnoj estradi. Imao je savršen glas, interpretaciju, boju glasa. Ma, imao je sve što jedan vrhunski pjevač treba da ima.

I za kraj pitanje, kome biste voljeli da napišete pjesmu?

-Zanimljivo pitanje. Prije desetak godina napisala sam jednu pjesmu, a tu istu prije par godina snimio je Adil i time mi se baš ostvarila životna želja, da mi baš on tu pjesmu snimi i otpjeva. Adil je zaista posebna pjevač, posebna vokal i to je bila ta moja ostvarena želja.

Razgovarao: Bato Šišić

The post OSTVARILA ŽELJU UZ ADILA, A TUŽNA ZBOG ŠABANA: Kćerka čuvene pjevačice otkrila kako je bilo odrastati uz poznatu majku appeared first on Express.