Djevojka iz moga kraja (Tko je ubio Marijanu Jerković?)

– Iz profila same žrtve nema se što iščitati. Ona je bila besprijekorna. Iz svega što sam čula od ljudi koji su je osobno poznavali, ona je bila jedna mlada ambiciozna djevojka iz pasivnog kraja, iz siromašne obitelji. Ali kako ono kaže Arsen Dedić: opire se i prkosi. Dakle, ona se nije mirila sa zadatostima svog porijekla nego je došla u Split u potrazi za nekakvim boljim životom kojeg je željela zaslužiti. Ona je studirala, radila, zarađivala, ona se trsila, pri tome, kažu mi, bila je vrlo otvorena, hrabra na neki način. Možda joj je to presudilo, rekla je Eda Vujević.

– U vrijeme ubojstva Marijane Jerković ja sam već radila u Slobodnoj Dalmaciji 10-ak godina i to u Crnoj kronici. Imala sam prilike u puno ubojstava sudjelovati na očevidima. Sjećam se kao sada, bilo je rano jutro negdje oko 8 sati. Netko je javio mojoj urednici Edi Vujević da se nešto čudno dogodilo na Mažuranićevom šetalištu i da se priča da je riječ o ubojstvu. Mi tada nismo znali je li riječ o ubojstvu. Ja sam odmah otišla na teren zajedno sa fotoreporterom. Ono što je mene, ne mogu reći sablaznilo, ali me iznenadilo je bilo to da je bilo dosta ljudi tamo, bilo je i policije, ali ti ljudi su ulazili u ulaz, neki su pokušavali ući u stan. Sve je nekako bilo pomiješano, policija nije to ogradila, prisjetila se novinarka Žaklina Jurić.

Međutim, Ivan Buzov, umirovljeni policijski inspektor kaže kako je očevid napravljen prema pravilima struke od strane istražnog suca, vještaka sudske medicine i policijskih službenika.

– Što se tiče civila koji su navodno ušli na mjesto događaja, to nije istina. Ni civili ni nitko drugi nije mogao doći do vrata stambene zgrade u kojoj se odvijao događaj i koji je bio šire mjesto događaja zaštićen i pod nadzorom policije. Prije nas su samo došli oni koji su radili u toj agenciji, kaže.

Marijana je ubijena u popodnevnim satima u siječnju 2002. godine. Vrata nisu bila provaljena. Ona ih je vjerojatno otvorila svome ubojici vrata.

– Ona je na tri načina bila usmrćivana. Na njezinom obrazu bio je podljev koji je dokazivao da je bila udarena, vjerojatno onesviještena. Nakon toga davljenja, a zatim je skalpelom dovršeno ubojstvo, ispričala je novinarka Vujević, te dodala: Možemo nagađati što se u toj kancelariji događalo, ali ono što je zatečeno nije bilo puno nereda, samo je jedna stolica bila prevrnuta. Navodno nikakvih bioloških tragova nije bilo. Navodno su ubojice ili ubojica vrlo pedantno počistili mjesto događaja, u što ja baš previše i ne vjerujem.

Misterij mobitela

Općinski sud u Trogiru u siječnju 2003. od Hrvatskog telekoma zaprimio je prijedlog za ovrhu od 1858,47 kuna na ime Marijane Jerković zbog neplaćenih računa za mobitel od siječnja do rujna 2002.

– Što se tiče tog mobitela mogu samo kazati da smo tijekom očevida izuzeli mobitel koji je bio kod nje. Tu nedoumicu stvaraju drugi mobiteli koji su bili u agenciji u kojoj je Marijana bila zaposlena, a iz razloga što su svi koristili te druge mobitele pa i ona. Mi smo izuzeli sve te mobitele, a neke od njih vještačili, rekao je Buzov. 

Međutim, Eda Vujević se pita tko je koristio mobitel nakon smrti, u vrijeme kada je taj mobitel trebao biti pohranjen sa svim ostalim dokazima.

– To je misterij na koji nemam odgovor. Nikad nisam dobila odgovor od policije niti od bilo koga na to pitanje. Oni su uvijek vrlo elegantno i galantno odgovarali da radi interesa istrage, koja navodno traje i dan danas, rekla je Vujević.

Oružje pronađeno nakon desetak dana

Tek nakon desetak dana u čajnoj kuhinji agencije pronađen je skalpel za rezanje linoleuma, oružje ubojstva. Policija ga je izuzela i poslala na vještačenje koje je navodno nepobitno pokazalo da se na njemu nalaze mikrotragovi krvi Marijane Jerković.

Dinko Šalov, Marijanin ujak, također smatra da očevid nije stručno odrađeno.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

– Ne zato što se nije znalo, nego najvjerojatnije namjerno, da se ne otkrije ubojica, kaže, te dodaje da kada je ušao u stan da je u kuhinji bio skalpel. 

Novinarka Vujević kaže da je bilo pokušaja da se slučaj oživi.

– Bila je čak raspisana i nagrada od 100.000 kuna. Međutim ništa se nije dogodilo. Ostao je dojam zataškavanje, međutim, sklonija sam vjerovati da je to jedan nevjerojatan splet traljavosti, gluposti i nekompetencije, kaže. 

Predmet Marijane Jerković je još aktivan.

– Policijski službenici poduzimaju sve mjere i radnje s ciljem utvrđivanja počinitelja predmetnog kaznenog djela i razjašnjavanja svih ostalih okolnostima u vezi predmetnog kaznenog djela, bez obzira na protek vremena. Šta je napravljeno, napravljeno je. Ne možemo se sad vraćati na stare propuste. Nama je u ovome trenutku prije svega cilj pokušati razriješiti kazneno djelo sa dokazima koje sad imamo, rekao je Ivan Bradarić, voditelj Službe općeg kriminaliteta PU splitsko – dalmatinske.

– Ja gubim nadu, izgubila sam je. Kad se nije odmah dok je bilo, ajmo reć na friško, otkrilo. Sad ne da sam se pomirila s time, nego svu nadu sam izgubila da će se to ikad otkriti, rekla je Ivanka Jerković majka ubijene Marijane.

– Pokojnicu više niko neće nikada vratiti, ali njena majka bi vjerojatno mirnije i zadovoljnije umrla da se otkrije tko je to počinio, kaže Marijanin ujak. 

Policija je suzila krug osumnjičenih, no ubojica nije pronađen.

Ubojica Marijane Jerković još je na slobodi.