Minimalna plata u RS dovoljna samo za hranu

U danu kada je Vlada Republike Srpske donijela odluku da poveća najnižu platu, Banjalučanka Anđelka Buzadžija kaže da će svoj minimalac potrošiti za hranu.

Novca za odjeću i obuću u decembru, kada je primila 350 evra, neće imati, kako kaže.

Anđelka je jedna je od 20.000 radnika u ovom bosanskohercegovačkom entitetu sa najnižom platom.

U Savezu sindikata RS navode da gotovo dvije trećine svih zaposlenih u Republici Srpskoj prima platu ispod prosječne.

Odlukom Vlade RS, minimalna plata će im od 1. januara biti veći za oko 100 evra.

Šta se može kupiti za ‘minimalac' u RS?

Najskuplja je hrana i ona stalno poskupljuje, priča Anđelka Buzadžija, napominjući kako na prehranu u toku mjeseca potroši skoro 80 odsto svoje plate.

Ova pedesetjednogodišnjakinja živi sama. Mjesečni račun za struju je oko 25 evra, telefon i internet još toliko, a među skupljim stavkama je godišnja nabavka ogrjeva koja iznosi više od 500 evra.

Pored plate, dobije i 200 maraka (100 evra) dodatka za topli obrok, prevoz i minuli rad, i upravo to je nešto što je, kako kaže “dijeli od totalnog siromaštva”.

“Da nemam tih dodatnih naknada, ne znam kako bih i ovako sama sastavila mjesec. Ja sam neko ko nema svoju porodicu, sama sam, pa se nekako to može, ali je na uštrb uvijek nečega. A ako nekad nešto i ostane, najčešće to bude da ostane negdje za otići na kafu”, priča Anđelka.

Na povećanje “minimalca” gleda pozitivno, ali je mišljenja da su svi radnici koji primaju tako male plate “socijalni slučajevi”.

“Jako je teško živjeti sa ovom platom i za samca nekoga, a kamoli za nekoga ko izdržava porodicu u kojoj radi samo jedan roditelj, a imaju dvoje djece, da može sa tom minimalnom platom da izdrži do kraja mjeseca. Ovdje se plate moraju više povećati da bi ljudi mogli dostojanstvenije da žive”, ističe Buzadžija.

Osim onih koji žive od minimalne plate, u Republici Srpskoj dvije trećine zaposlenih ima prosječna primanja koja iznosi oko 1,280 maraka, odnosno oko 640 evra.

Takvih je nešto više od 180.000 radnika, za koje, prema sindikalnoj računici, mogu pokriti tek troškove hrane za četvoročlanu porodicu.

Nenad (prezime poznato RSE) je jedan od njih. Kaže da je prinuđen da radi dodatno, jer mu plata od 1.200 maraka (oko 600 evra) nije dovoljna da može biti da prehrani sebe, suprugu i dvoje djece.

“Kad dobijem platu, prvo se daje za kuću, račune, to je osnovna stvar. Kredit i kuća, kredit se odbija i onda ostaje ovaj dio za kuću i to je to, ostalo se snalaziš. Kako bih ja to sve uspio sa platom od 1.200? Ma nema šanse”, navodi Nenad.

Da bi se normalno živjelo, Nenad priča kako mora da zaradi više od 2.000 maraka (više od 1000 evra), a platu koju trenutno dobija naziva “socijalnom pomoći”.

“Šta se može sa tim, kako se može preživjeti. Ali, 30 godina nakon rata, to nije rješenje za čovjeka običnog, to nije dostojno čovjeka. Možeš da preživiš i to je to. Ne možeš se obući, ne možeš otići na zimovanje, ljetovanje, ne možeš dati djeci, ne možeš kupiti auto, ne možeš kupiti stan”, ocjenjuje Nenad.

‘Ne bih se vratio nikad na ove plate'

Mladen Janča imao je 30 godina kada je otišao u Njemačku, nezadovoljan finansijama u Banjaluci.

Ovog decembra je došao u Banjaluku i za RSE govori o svom desetogodišnjem iskustvu u Njemačkoj, ali i tome da se ne bi vratio, upravo zbog malih plata u Bosni i Hercegovini.

“Mislim da su ove plate ovdje male za ove cijene i ove uslove. A minimalac ovdje, to je jako malo, usporedio bih to sa mini poslom u Njemačkoj. Tamo može da se zaradi 500 evra za osam radnih sati sedmično. Od toga ljudi ne mogu da žive, to je dodatni posao koji sebi nađu uz dodatni posao”, kaže Janča.

Njegovo mišljenje dijeli i Biljana, koja razmišlja o odlasku vani, jer ne radi.

Njena četveročlana porodica živi od suprugove plate, koja je malo veća od 1000 maraka (oko 500 evra).

“Kad on (muž) dobije platu, raspodijelimo ono što moramo. Platimo račune, a onda se snalazimo, raspoređujemo kako se može. Nešto hrane sa sela donesemo, pa se tako borimo”, priča Biljana, ne želeći da joj se objavi prezime i fotografija.

‘U penziji sam 14 godina, a i dalje radim'

Da bi sastavio mjesec dana s plaćenim računima, hranom i drugim potrepštinama, Rade Bijeljac mora svaki mjesec da zaradi dodatnih 1.000 maraka (oko 500 evra) na penziju koju prima već 14 godina.

Šezdesetdvogodišnji Bijeljac kaže da mu je penzija iznad prosječna, 1.000 maraka (oko 500 evra), ali da se od toga ne može preživjeti, te da je primoran da i dalje radi.

“Samo od penzije ili samo od plate od 500 evra, živio bih kao siromah”, kaže Bijeljac.

Priča kako je sve u samo par godina poskupilo, a hrana najviše.

“Druže, grijanje je 120, 130 maraka, struja 80 maraka, kablovska i telefon 85 maraka, plus RTV taksa. Za hranu treba recimo hiljadu maraka i to samo za dvoje u porodici. Prije samo tri, četiri godine, vraćam film, hrana je bila 300 posto jeftinija nego danas, bez obzira da li se radi o ulju, mesu, mlijeku, siru. Ja sam kupovao sir po pet, šest maraka za kilogram prije nekoliko godina. Sada je taj isti sir 15 maraka”, kaže Bijeljac.

‘Prosječna plata u RS dovoljna samo za hranu'

Prema podacima Saveza sindikata RS, četvoročlanoj porodici u tom entitetu je potrebna gotovo čitava prosječna plata samo za prehranu, oko 1.150 maraka (576) evra.

I to je samo dio Sindikalne potrošačke korpe koja iznosi više od 2.500 maraka (više od 1250 evra).

Sindikalnu potrošačku korpu čini zbir svih mjesečnih troškova jedne četvoročlane porodice.

U korpu su uračunati i troškovi stanovanja i komunalnih usluga, te tekućeg održavanja domaćinstva, za šta je potrebno mjesečno izdvojiti oko 800 maraka (više od 400 evra).

Ostatak korpe čine odjeća i obuća, higijenske potrepštine, prevoz, te obrazovne potrebe.

Ne može se govoriti o dovoljnim platama, ako one ne mogu da pokriju ni polovinu potrošačke korpe, ocjenjuje za RSE Goran Stanković, generalni sekretar Saveza sindikata RS.

“E, sad, zamislite kako je radniku koji prima manje od tog iznosa, prosječne plate, kako on može da prehrani svoju porodicu, ako je to tek dovoljno za hranu četvoročlane porodice. Gdje su drugi troškovi?”

Najniža plata, iako je sada njena vrijednost nominalno veća, njena stvarna vrijednost je manja, jer su cijene mnogo veće. Samo hrana je poskupila za više od 30 odsto u odnosu na prije nekoliko godina”, ističe Stanković.

Dodaje da sindikat smatra da su svi radnici na granici siromaštva, ako njihova plata ne može da dosegne najmanje prosječnu platu u Republici Srpskoj.

“Nije dovoljno povećati samo najniže plate. Povećanje minimalca treba biti osnov za povećanje svih ostalih plata u RS, jer nije cilj da se poveća samo najniža plata, nego i plate ostalih radnika. U prethodnom periodu smo imali situaciju, da se poveća samo najniža plata, a plate ostalih radnika su ostale na istom nivou”, zaključuje Stanković.

Trenutna minimalna plata od 700 maraka (350) evra, na snazi je od januara ove godine. Tokom 2022. godine “minimalac” u RS je rastao sa 590 na 650 maraka (sa oko 300 na 325 evra).

U drugom bh. entitetu, Federaciji BiH, trenutna najniža plata iznosi 596 maraka (oko 300 evra).

Sindikati upozoravaju da rast plata ne prati rast cijena.

Inflacija mjerena indeksom potrošačkih cijena, prema procjenama Centralne banke BiH, trebala bi u ovoj godini iznositi 6,3 odsto.

Zvanična inflacija u prvih devet mjeseci 2023. godine iznosila je 7,6 posto.