BiH i Sarajevo imaju potencijal za korištenje vodika za grijanje, javni prevoz i industriju

Grad Beč realizira plan klimatske neutralnosti do 2040. godine te aktivno radi na zamjeni fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije, posebno u oblastima prevoza i grijanja. Ovaj plan, između ostalog, uključuje ukidanje oko 600.000 postojećih plinskih kotlova za grijanje. O realizaciji ovog plana, ali i prednostima korištenja vodika kao obnovljivog izvora energije, mogućnostima i potencijalima koje vodik pruža, za Business Magazine govori Rene Pollaschak iz gradskog preduzeća Wiener Netze GmbH, koji je bio i jedan od govornika na ovogodišnjem Sarajevo Innovation Summit.

Cilj je da korisnici koji trenutno koriste plinsko grijanje pređu na CO² neutralne alternative, kao što su toplotne pumpe ili daljinsko grijanje, tako da 2040. godine Grad Beč nema više nijednog korisnika koji koristi gas za grijanje.

BM: Dolazite iz Wiener Netze GmbH, gradskog preduzeća za energetsku mrežu grada Beča. Šta je sada fokus rada preduzeća u kojem radite?

POLLASCHAK: Mi smo kombinovani mrežni operater koji se bavi distribucijom plina, električne energije i daljinskog grijanja Beču i okolini. Opslužujemo mrežu za električnu energiju koja je duga 20.800 kilometara sa 1,6 miliona korisnika. Gasna mreže duga je 4.600 kilometara sa 600.000 korisnika, dok je grijna mreža duga je 1.300 kilometara sa 460.000 korisnika. Prije svega, kontinuirano smo fokusirani na distribuciju energije koja je potrebna korisnicima. Pouzdano upravljamo cjevovodnom mrežom uz apsolutnu sigurnost snabdijevanja. U kontekstu klimatske neutralnosti, naš cilj je mrežu učiniti energetski prilagođenom za budućnost. U istraživačkim i inovacijskim projektima potičemo proširenje inteligentnih mreža, pametnih mreža kako bismo unaprijedili razvoj urbanih energetskih i mobilnih sistema. Trudimo se i aktivno radimo na postizanju ciljeva klimatske neutralnosti grada i strategije pametnog grada proširenjem daljinskog grijanja i postupnim osiguravanjem da korisnici pređu sa plinske mreže na ekološki prihvatljive tehnologije. Cilj je da korisnici koji trenutno koriste plinsko grijanje pređu na CO² neutralne alternative, kao što su toplotne pumpe ili daljinsko grijanje, tako da 2040. godine Grad Beč nema više nijednog korisnika koji koristi gas za grijanje.

BM: Grad Beč ima ambiciozan plan klimatske neutralnosti do 2040. godine i aktivno radi na zamjeni fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije, posebno u oblastima mobilnosti i grijanja. Koje konkretno aktivnosti poduzima Grad Beč kada je u pitanju ovaj plan i kako teče njegova realizacija?

POLLASCHAK: U oblasti daljinskog grijanja definisali smo četiri pionirska područja u Beču. U tim područjima prvenstveno širimo daljinsko grijanje. Iskustva stečena u ova četiri pionirska područja, mogu biti primjenjena i u ostalim dijelovima grada. To se događa u okviru inicijative Riješimo se plina, kojom svaki građanin Beča treba da pređe na klimatski neutralne opcije i, nadamo se, hoće.

Cilj je da korisnici koji trenutno koriste plinsko grijanje pređu na grijanje toplotnim pumpama ili daljinsko grijanje, tako da 2040. godine Grad Beč nema više niti jednog korisnika plinskog grijanja. U ova četiri pionirska područja se energetsko preduzeće Wiener Energie direktno obraća korisnicima i omogućava im ovu vrstu tranzicije. Ali i u ostalim područjima, klijenti se mogu obratiti Wien Energie kako bi prošli kroz ovaj proces. U oblasti mobilnosti, Wiener Linien rade na rješenjima bez emisija za javni prevoz. Probni rad autobusa na vodikov pogon već je u toku. Na lokaciji Wiener Netze u Simmeringu smo, zajedno sa Wien Energie, upravo izgradili postrojenje za elektrolizu vodika. Na sjeveru Beča, gdje se nalazi prva H2-punionica, moguće je punjenje autobusa i kamiona. Dnevno se može proizvesti do 1.300 kilograma vodika. Još jedna mjera u smjeru mobilnosti bez CO2 je proširenje stanica za punjenje električnih vozila. Trenutno u Beču postoji 2.700 stanica za punjenje električnih vozila u javnom prostoru. To znači da na svakih 400 metara postoji mogućnost punjenja. Pored toga, grupa Wiener Stadtwerke radi na proširenju infrastrukture za metro i autobuse kako bi javni gradski prevoz učinili još atraktivnijim.

BM: Na koji način ste uključili stanovništvo u realizaciju ovih planova? Da li postoje fondovi za subvencioniranje prelaska na npr. obnovljive izvore energije?

POLLASCHAK: U četiri pionirska područja postoji vrlo aktivna komunikacija sa građanima. Pošto se radi o dobrovoljnom prelasku sa korištenja plina na obnovljive izvore energije, potrebno je voditi aktivnu komunikaciju sa građanima i objasniti im zašto je ta tranzicija dobra i u njihovom interesu. Ono što je vrlo važno je razmjena informacija u pionirskim područjima i da populacija bude uključena i informirana. Da bismo to postigli, potrebno je komunicirati otvoreno, jasno i transparentno, te da populacija zna šta će se dogoditi, koliko dugo, i kako je došlo do promjene. Također, kvalitet informacija se održava na visokom nivou. Naravno, ne samo stanovnici pionirskih područja, nego i građani iz drugih dijelova grada mogu preći na druge, obnovljive izvore energije.

Kada su u pitanju subvencije, na državnom nivou u Austriji subvencije za toplotne pumpe pokrivaju do 75 posto investicije u toplotne pumpe. Grad Beč nudi dodatnu subvenciju za ove namjene, kojom se pokrivaju ostali troškovi za prelazak građana sa plinskog na grijanje toplotnim pumpama.

BM: Kako sarađujete sa kompanijama, postoje li propisi koji od kompanija zahtijevaju klimatski neutralne opcije? Ima li izazova u tomprocesu? Kako ih rješavate?

POLLASCHAK: Postoje prvi zakonski okviri kojima se potiče energetska tranzicija. Međutim, potrebni su dodatni zakonski okviri na državnom nivou. U saradnji sa kompanijama postoje individualni izazovi, ali se oni raspravljaju i rješavaju sa klijentom iz oblasti industrije. Posebno je važno da industrijski klijenti dobiju tačne informacije o kalorijskoj vrijednosti putem jednostavno dostupne platforme, posebno u sektoru gasa. Isto važi i za sektor vodika.

U ovom slučaju, čistoća, odnosno, kvalitet vodika je od izuzetne važnosti za određene primjene, što kontroliramo i dokazujemo pomoću gasne analize. Kao kompanija, odnosno, koncern usmjeren na korisnike, izuzetno nam je važno da razmjena i saradnja sa klijentima uvijek dobro funkcioniše.

Upotrebu na nivou od 20 do 30 posto treba shvatiti kao napredak.

BM: U Vašoj biografiji navodite da imate poseban interes za vodik. Zagovarate budućnost čistog vodika. Kako Vi vidite tu budućnost?

POLLASCHAK: Vodik će igrati jako važnu ulogu za postizanje ciljeva klimatske neutralnosti u Evropi. Sa moga stanovišta, bez upotrebe vodika će biti teško ili čak nemoguće postići ciljeve klimatske neutralnosti, kao i cilja da Evropa ostane privredni centar.

Potrebne su nam zelene vodikove elektrane, jer nam pomažu da pokrijemo potrebe za strujom tokom energetske tranzicije.

Izgradnja infrastrukture za vodik je slična izgradnji gasovodne i elektroenergetske mreže i već je uspješno obavljena. Postojeća gasna infrastruktura u osnovi može biti korištena i za transport vodika, što je kako ekonomično, tako i ekološki prihvatljivo.

BM: Mislite na izgradnju infrastrukture za primjenu vodika?

POLLASCHAK: Velika prednost kod infrastukture potrebne za vodik je u činjenici da već postoji izgrađena mreža plinske infrastrukture. Nije bitno da li kroz cijevi teče metan, mješavina metana i vodika ili čisti vodik. To je, dakle, velika prednost da se vodik, kao obnovljivi izvor energije, može lako transportovati od proizvođača do korisnika kroz postojeću mrežu plinovoda ili kroz cijevi posebno izgrađene za vodik, i to na jedan finansijski efikasan i ekološki prihvatljiv način. Možemo reći da je budućnost vodika već stigla, jer će narednih sedmica Evropska unija usvojiti potreban zakonski okvir. Dakle, postoji i pravna sigurnost, pravni okviri su jasni i omogućavaju realizaciju projekata koji se odnose na vodikovu infrastrukturu i tako se projekti, bilo da je riječ o Hydrogen Backbone, Hydrogen Valleys ili mrežama na regionalnom nivou, sada mogu realizirati. Jer će postojati područja koja se ne mogu zamijeniti drugim ekološki prihvatljivim tehnologijama i upravo tu će biti potreban vodik.

Ne uzimati u obzir samo 100-postotnu upotrebu vodika u industriji, već i upotrebu na nivou od 20 do 30 posto treba shvatiti kao napredak.

U istraživačkim i inovacijskim projektima potičemo proširenje inteligentnih mreža za električnu energiju, kako bismo unaprijedili razvoj urbanih i energetski mobilnih sistema.

BM: Može li vodik u potpunosti zamijeniti fosilna goriva? Naročito u industrijama koje koriste velike količine fosilnih goriva poput proizvodnje čelika. Kako?

POLLASCHAK: Vodik je jedno od mnogih rješenja, ali nije jedino, na putu ka klimatskoj neutralnosti. Važno je prioritetno koristiti vodik tamo gdje je najpotrebniji, naprimjer, u industrijama koje je teško dekarbonizirati, kao što su cementna i čelična industrija. Nema smisla koristiti vodik po svaku cijenu svuda, već ga ciljno primjenjivati u područjima gdje donosi najveću korist. U Beču je grupa Wiener Stadtwerke pokrenula projekte koji pokazuju da upotreba 15 posto udjela vodika dovodi do značajnog smanjenja emisije CO2. Naprimjer, u probnom radu s vodikom u jednoj bečkoj plinskoj turbini. Ovi projekti bi u budućnosti mogli biti prošireni na veći udio vodika i planiraju se dodatna testiranja sa 30 posto udjela.

BM: U izvještaju Međunarodne agencija za energetiku (IEA) iz 2021. godine u kojem analizira stanje vodika i daje smjernice budućeg razvoja, između ostalog se zaključuje da je potrebno “povećati tehnologiju i smanjiti troškove, kako bi vodik mogao dobiti široku upotrebu”. Da li je i šta u međuvremenu urađeno u ovom pravcu, da li je unaprijeđena tehnologija i smanjeni troškovi?

POLLASCHAK: Kao i kod drugih tehnologija, proizvodnja vodika pokazuje da se troškovi sistema mogu smanjiti. Efikasnost elektrolize trenutno iznosi oko 60 do 70 posto i nadamo se da će se povećati daljim razvojem tehnologije. Još uvijek postoji mnogo potencijala za smanjenje troškova proizvodnje vodika. Također se može reći da cijena električne energije ima najveći utjecaj na proizvodne troškove vodika. Naprimjer, u aprilu je objavljena aukcija Evropske vodikove banke, na kojoj je odabrano sedam projekata, a u njihovoj prezentaciji su također bile vidljive moguće prosječne vodikove cijene po kilogramu u različitim zemljama. Prezentacija je pokazala da je cijena vodika u Grčkoj bila najniža, gdje je iznosila 5,30 eura po kilogramu, dok je u Poljskoj bila najviša sa 13,50 eura. Austrija je bila u sredini sa cijenom od oko 12 eura po kilogramu vodika. Iz ovoga se može zaključiti da cijena vodika varira ovisno o zemlji, što stvara razlike u konkurenciji. Cilj mora biti smanjenje troškova na dva do tri eura po kilogramu.

BM: EU je 2020. godine formirala Evropski savez za čisti vodik (EuropeanClean Hydrogen Alliance). Kakva je njegova uloga u procesu korištenja vodika?

POLLASCHAK: Alijansa ima za cilj poticanje investicija u proizvodnju i korištenje čistog vodika. Cilj EU-a je osigurati vodeću ulogu kao industrijska lokacija i ubrzati dekarbonizaciju industrije u skladu s ciljevima zaštite klime. Wiener Stadtwerke su član ove alijanse i sudjeluju u raznim radnim grupama i okruglim stolovima, gdje stručnjaci dijele svoje znanje i razmjenjuju informacije s drugima. Za grupu Wiener Stadtwerke važno je proizvoditi vodik regionalno kako bi se očuvala dodana vrijednost i ekonomska pozicija industrije u istočnoj regiji. Unutar grupe Wiener Stadtwerke planirano je nekoliko projekata s vodikom koji su uključeni u listu projekata Evropske alijanse za čisti vodik i koji bi također trebali doprinijeti stvaranju integrisanih evropskih lanaca vrijednosti vodika. Pritom se proizvodi zeleni vodik koji će se potencijalnim kupcima isporučivati kratkoročno preko prikolica, a srednjoročno preko vodikovih cjevovoda. Vodik će se posebno koristiti za javni prevoz, kao i u industriji. U istraživačkim i inovacijskim projektima potičemo proširenje inteligentnih mreža za električnu energiju, kako bismo unaprijedili razvoj urbanih i energetski mobilnih sistema.

BM: Da li Bosna i Hercegovina i Sarajevo imaju potencijale za korištenje vodika kao čiste energije? Šta je potrebno uraditi kako bi se potencijal kvalitetno iskoristio?

POLLASCHAK: Bosna i Hercegovina i Sarajevo sigurno imaju potencijal za korištenje vodika. Vodik se može koristiti u Sarajevu na različite načine, slično kao u Beču. Ovo uključuje upotrebu vodika za termoelektrane, javni prevoz i industriju, posebno industriju čelika. Važno je razviti službenu strategiju za upotrebu vodika koja uključuje sve relevantne učesnike, od politike preko privrede do korisnika. Naprimjer, Wien Energie želi imati „zeleno“ postrojenje koje će se koristiti za proizvodnju električne energije i daljinskog grijanja, čime će značajno doprinijeti smanjenju emisije stakleničkih plinova. U javnom prevozu također se može koristiti vodik, što bi doprinijelo dekarbonizaciji. Još jedno područje primjene je industrija, naprimjer industrija čelika, gdje se vodik može efikasno koristiti.

Važno je naglasiti da ne postoji jedinstveno rješenje za cijelu Evropu, ali intenzivna saradnja između Sarajeva i Beča pokazuje da smo na pravom putu da zajednički pronađemo najbolja rješenja. Po mom mišljenju, potrebno je slijediti put koji su odabrale zemlje članice EU, a to je razvijanje službene strategije za korištenje vodika koja uključuje sve relevantne aktere. Počevši od politike preko privrede i svih ostalih učesnika do korisnika. Potreban je i pravni okvir te državne subvencije od strane države kao i pojedinih gradova. Također su potrebne investicije u izgradnju infrastrukturne mreže i proizvodnju vodika. Uvjeren sam da, ako postoji volja, potencijal vodika kao čistog oblika energije može biti efikasno iskorišten u Bosni i Hercegovini i Sarajevu.