Prije više od godinu dana, 20. rujna 2023. godine, u Osijeku je ubijena 20-godišnja studentica prava Mihaela Berak.
Ubio ju je policajac Marko Smažil, službenim pištoljem u svome stanu. Sudski vještak ustanovio je da Smažil nije bio psihički sposoban obnašati tu dužnost.
Kako je Marko Smažil došao u policiju? Je li ga netko pokušavao zaštititi? Treba li suđenje biti zatvoreno za javnost?
– Ona je imala širok krug prijatelja, izlazila je s njima, družila se s njima, radila je, na poslu je sa svima bila u dobrim odnosima. Drugima je bila sunce u ovom sivom danu… I da netko ima toliki mrak… da to prekine. Mi kao roditelji to ne možemo pojmiti, kaže Mihaelina majka Jadranka Berak za HTV-ovu emisiju Labirint.
– Miha je tog dana bila kod kuće. Ja sam se vratila s posla. Radila sam u jutarnjoj smjeni. Odmorili smo se poslijepodne i ona je rekla da ide raditi. Krenule smo jednim dijelom zajedno Divaltovom ulicom s našim psom. I dogovor je bio da će se ona navečer vratiti, najkasnije između pola 11 i 11. I kad sam se vratila, ja sam osjećala veliku tjeskobu i veliku tugu. Ja sam u jednom trenutku izgubila osjećaj o vremenu. Suprug je radio cijeli dan u Tenji. Izgubila sam dojam o vremenu. On je čak bio zaspao i probudio se u pola 12. I on je pitao “je li došla Mihaela?”. Ja kažem da nije, a znam da je bilo vrijeme od pola 11 do 11 rečeno da će doći. Nikad kasnila nije, prisjeća se.
“U petak ideš birati grobno mjesto za svoje dijete, a još uvijek ne znaš ništa”
– I ništa, ja sam uzela psa i opet smo nas dvoje otišli tu do jednog mjesta kod naše dvorane misleći da je ona nakon posla ostala s prijateljima nešto popiti, pojesti. Znalo se dogoditi, ali nikada da nam se prije toga ne javi. Ja sam ušla tad u taj kafić. Doslovno od stola do stola zagledavala sjedi li tu moje dijete. Ali nje nije bilo tu. Ja sam mislila da ju je možda u prometu udario auto. Hajmo, rekoh, zvati hitnu, pitati da možda nisu stigli nama javiti. Starija kći je već spavala. Ja sam otišla u WC, suprug čeka. Zvala sam hitnu. Oni nama kažu “Ne možemo vam mi dati tu informaciju”. I ništa. Suprug doslovno u pidžami, ja u onoj odjeći, i mi krenemo prema Portanovoj. Ja pitam, kažu: “Nema je ovdje gospođo”. I onda smo se suprug i ja definitivno, ono, ozbiljno, ozbiljno uplašili što bi moglo biti. I onda je suprug prvi put nazvao policiju. I oni su nas pitali gdje se nalazimo. Mi smo rekli. Samo su rekli da dođemo, kaže Jadranka Berak.
– I onda smo došli u II. policijsku i tamo nas je dočekao kordon. Pet, šest policajaca valjda. Ta neka policajka je rekla da Mihaele više nema, da je Mihaela propucana. I to je u biti sve što smo mi saznali od policije do ujutro. Tamo su nas pitali, pola znaš što te pita, pola ne znaš što te pita. 50 puta sam pitao što je bilo. “Ne možemo reći zbog istrage”. Kažem, “Daj mi reci bar mjesto gdje se to desilo”, ne može ni to reći. Znači, ništa, mi smo došli kući negdje oko pola četiri. Mi smo sjedili ovdje. Ništa nismo znali. Do pola, sedam, sedam nismo htjeli Vlatkicu buditi. I onda kad se ona ustala, onda smo morali njoj reći. I onda vam dolazi totalni košmar. Ne znaš ništa. Čitaš iz medija. Sve smo u biti preko medija saznali. Ovi nisu objavili. Njihova prva informacija je bila, ja mislim, u 15 sati taj dan. Znači skoro 17 sati od ubojstva je prvi put policija izašla u javnost. A u međuvremenu, da nije bilo medija, ne znam kako bi to na kraju završilo. A mi smo i dalje živjeli u neznanju. Onda se svašta tu pisalo, da je ubijena dva sata ranije, da je… Ne znam, onda čitaš da je prao ruke. Mislim, mi kao roditelji smo trebali znati bar nešto, ja mislim, govori Mihaelin otac Ivica Berak.
– U četvrtak ideš birati lijes za svoje dijete, u petak ideš birati grobno mjesto za svoje dijete, a još uvijek ne znaš ništa. U subotu je sahrana, znaš nešto, ali uvijek još ništa sigurno ne znaš. To što je DORH promijenio kvalifikaciju optužnice, to njih nije opterećivalo. Oni su i dalje nastavili pričati da je to bilo ubojstvo iz nehaja i da je to normalno da DORH tako postupa. Je li normalno, nije, ne znam. Ali ima tih izjava, tu po novinama, velikih odvjetnika koji su rekli da to baš i nije tako kako oni pričaju, dodaje Ivica Berak.
Mihaela Berak
Foto: Labirint / HRT
Namjera ili tragičan slučaj
Načelnik Policijske uprave osječko-baranjske Ladislav Bece rekao je u rujnu prošle godine kako su utvrdili da su se policajac i djevojka poznavali oko mjesec dana.
– Djevojka je do sada u više navrata dolazila kod njega u stan. Tog dana on je radio kod nas do 18 sati na porti u ulazu policijske uprave i taj dan je zadužio novu futrolu koja se stavlja na nogu. Došao je kući nakon posla, u večernjim satima, kao i prije, znači, mlada djevojka je ponovo došla kod njega. Prema onom što smo mi zaključili, on se malo hvalio i pokazivao tu novu futrolu, vadio je pištolj, vadio je streljivo, vraćao je, repetirao. I u jednom trenutku, najvjerojatnije zbog lošeg baratanja oružjem, došlo je do opaljenja i streljivo je pogodilo mladu djevojku, rekao je Bece.
Za Labirint ovu je izjavu komentirala Maja Celing Celić iz Udruge za ženska prava Adela.
– Meni je taj komentar poput onih roditelja koji silno žele opravdati svoje dijete, da on nije htio napraviti nešto ružno, da je on nespretno nešto, da se on igrao s time i da se to slučajno dogodilo. Znate ono, “moje dijete to nije htjelo napraviti”. O čemu mi pričamo? Došlo je do opaljenja, došlo je do opaljenja koje je ubilo gotovo djevojčicu. Ona tada nije imala ni 21 godinu, kaže Celing Celić.
– To je opće društveni problem u ovoj državi. Kao, on je dečko, pa se on igrao, pa je eto počupao curicu za kikice, samo su sad kikice bila glava, a igračka je bila ubojita i to je temeljni problem mizoginog društva u kojem živimo. Jednostavno, to pokazuje općenito odnos države, društva i sustava prema ovakvim stvarima. To gdje je ona hodala i koliko puta je negdje bila ne može biti ni spomenuto kao razlog za bilo što, kaže Sanja Kastratović iz Adele.
– A krenulo je od toga da je bilo samoubojstvo, pa da je bilo ubojstvo iz nehaja, pa da je bio sigurnosni metak u cijevi. Mislim, glupost. Što sad, mene zaustavi prometni policajac i ja sad trebam razmišljati ima li on metak u cijevi. Da su se na kraju oni skroz do kraja držali, da je bilo ubojstvo iz nehaja. I kad je DORH promijenio optužnicu, oni su se i dalje držali te iste stvari, kaže Ivica Berak.
Krunoslav Patača, načelnik Sektora kriminalističke policije osječko-baranjske rekao je 22. rujna 2023. kako samo kazneno djelo – teško kazneno djelo iz opće sigurnosti, vezano za kazneno djelo dovođenja u opasnost opće opasnom radnjom ili sredstvom – ukazuje na to da se ne radi o namjeri, već o tragičnom slučaju.
– Prilikom prijema za prekvalifikaciju za zanimanje policajac, on je prošao zahtjevne preglede, od liječničkih, psiholoških, motoričkih, da bi postao policajac. On je to sve uspješno završio tijekom školovanja uz sve predmete, imaju i edukaciju o oružju gdje je on naučio kako rukovati, baratati službenim pištoljem, rekao je Bece.
Policija: Nikakvog prikrivanja nije bilo
Nikad nismo saznali tko je poslao te poruke u medije kad je ona rekla da je manipulator, da je agresivan, opsesivan. A mi, opet, evo, nedavno pred suđenje to smo pročitali, isto u mediju netko je objavio da je ona što je rekla prije godinu dana, to su psihijatri zaključili nakon tog vještačenja, kaže majka Jadranka.
– Mislimo da treba kategorizirati policajce koji trebaju nositi pištolj, koji su psihički sposobni nositi se s nekakvim kriznim situacijama, gdje će taj pištolj njemu trebati i ako on kod kuće spava, pa se probudi u neko doba noći, pa mora ići u neku akciju. I onaj koji radi na porti i nosi igračku kući koju će pokazivati i drndati po njoj pred bilo kime, kaže Celing Celić.
– U medijima se spominje, ne znam, neki vremenski razmak, dva sata i jedan sat. Ne, krive su informacije, ne mogu o detaljima, međutim, mi imamo zadnju komunikaciju djevojke. Mogu reći da je proteklo nekoliko minuta od zadnje njene komunikacije do vremena kada je on zvao 112. Međutim, on zove 112 i taj događaj je, vjerojatno u panici, ne znam u čemu, htio prikazati da se radi o samoubojstvu ili da se djevojka sama ustrijelila. Policija je tu zaključila, zajedno sa zamjenicom županijskog odvjetnika, da otpada ta teza koju je on navodio, da se ne radi ni o kakvom samoubojstvu ili da se djevojka sama ustrijelila, nego da je policajac nju ustrijelio. On je u jutarnjim satima uhićen, predali smo ga pritvorskom nadzorniku, inače od tog vremena policija ima 24 sata da utvrdi osnovanu sumnju da postoji određeno kazneno djelo. Znači, moramo dosta brzo utvrđivati neke stvari, mi smo utvrdili da je on počinio kazneno djelo, međutim, pošto je djelo želio lažno prikazati, ne idemo s blažom kvalifikacijom, nego idemo s težom kvalifikacijom dovođenja opće opasnom radnjom, sa smrtnom posljedicom, rekao je Bece.
– Čak u nekim slučajevima čisto se iznenadiš, što treba da se ne smije znati, to se sazna. Ali, to je i dobro s jedne strane, u ovom slučaju gdje su oni to, što drugo reći, nego zataškavali, pravo djelo ubojstva, kaže otac Ivica.
Bece je pak rekao da prikrivanja nije bilo.
– Po meni nikakvog prikrivanja nije bilo, ono što mogu priznati je da je bilo nespretne komunikacije s javnosti. Prema prvim informacijama rekli smo da je bila dojava da se radi o samoubojstvu, to se mijenjalo i mi smo imali kratki rok i informacija je bila spremna da je pustimo u javnost. Međutim, kad smo utvrdili da to nije samoubojstvo, odustali smo od izlaska, možda smo trebali izaći biti bar s jednom rečenicom da se nešto dogodilo. To priznajemo, rekao je Bece.
Sanja Kastratović i Maja Celing Celić
Foto: Labirint / HRT
– Dijete vam ne dođe navečer kući, vi ne znate gdje je, zovete ga, razmišljate što se s njim dogodilo, ne možete doći do nje i onda ujutro saznate, ili kad već se to dogodilo, da je ona ubijena. I onda nakon toga čitate kako je riječ o samoubojstvu. Zamislite što se toj ženi vrtjelo po glavi. Znači, spoznaja da više nemaš svog djeteta, što je razlog, što se dogodilo?, kaže Celing Celić.
– Vidim da ima u medijima da je policija tu nešto zataškavala, ne da nije zataškavala, već nije vjerovala onome što je iskazivao njihov kolega iz policijske uprave i u 5 sati ujutro on je već bio uhićen. To nije uopće rijetka pojava, da se događa prekvalifikacija, ili s lakšeg na teže ili s težeg na lakše, rekao je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
– Ništa se do sada nije dogodilo, čak je ministar Božinović izjavio kako je osječka policija napravila sve prema propisima i da on ne vidi tu nikakvu potrebu da on to dodatno komentira. Znate, nije tu sad samo stvar toga tko je to napravio, tko ga štiti, kako, nego ovdje je sustavan problem tko se u policiji sve zapošljava, tko njima daje nekakve potvrde već, psihološke, ove, one, da do takvog posla dođu. I znate, čovjek se zapita koliko je takvih potencijalnih ubojica možda u toj policiji ako se ovako nešto može dogoditi i ako oni na to ne reagiraju, kaže Celing Celić.
– Prijava koju su oni poslali Državnom odvjetništvu je za općeopasnu radnju, gdje je kazna zatvora 3 godine. On bi izašao za godinu i pol, to također jasno pokazuje da ga netko štiti. Jesu li te veze utjecale na nešto od toga ili nisu, to ćemo pustiti, kako kažu, institucijama da odrade svoj posao, ja se nadam da hoće. Po našim kriterijima jest riječ o femicidu. Bi li se to Državno odvjetništvo usudilo ići na taj način ili ne bi jer njima je prioritet da dobiju spor, pa bi išli na sigurno, ali definitivno ima znakove femicida. Od njenih poruka koje je slala prijateljicama, koje su bile izašle u javnost, koje jasno pokazuju da se sve to izdogađalo po pravilima i propisima femicida, tako da da, naše mišljenje je da bi to spadalo u tu priču. Pred sudom ćemo tražiti da se suđenje otvori za javnost, sad, hoće li nas sustav čuti ili neće, vidjet ćemo, kaže Kastratović.
Marko Smažil na suđenju
Foto: Labirint / HRT
Javnost isključena sa suđenja
Suđenje Marku Smažilu počelo je 4. srpnja ove godine na Županijskom sudu u Osijeku. Okrivljeni je priznao krivnju, ali za prouzročenje smrti iz nehaja. Iako su u mediji i javnost dobili dopuštenje za praćenje suđenja, ono je odlukom sudskog vijeća zatvoreno za javnost.
U sudnicu je Marko Smažil stigao sputan lancima. Prije početka rasprave tužiteljstvo je tražilo da se javnost isključi iz postupka radi zaštite osobnog života i dostojanstva žrtve, a s time se usuglasila i obrana i odvjetnik obitelji žrtve. Nakon kratkog vijećanja, sudsko vijeće isključilo je javnost.
– On se izjasnio ranije već da je kriv, ali ne za ovo djelo kojemu se stavlja na teret, nego za prouzročenje smrti iz nehaja, da nije bilo nikakve namjere i cijeli postupak se vodi isključivo radi toga, rekao je Smažilov odvjetnik Dražen Srb.
– Državno odvjetništvo nije ovlašteno predlagati visinu kazne. Visinu kazne isključivo će određivati sud. Znači, prijedlog ne postoji s obzirom na to da je u konkretnom slučaju zapriječena zatvorska kazna veća od pet godina zatvora, rekao je Davor Ćavar, odvjetnik obitelji Berak.
Dodao je da su očekivanja obitelji Berak da optuženik bude proglašen krivim i osuđen u skladu sa zakonom.
Na raspravi se pojavila i predstavnica Adele, udruge za ženska prava koja je od rujna prosvjedovala zbog načina vođenja slučaja te tražila i smjene u policijskoj upravi.
– Tražimo smjene i dalje stojimo iza toga, na svu sreću nisu zataškali. Prilično dobro su novinari odreagirali, prilična se buka digla i nisu mogli zataškati. Da nije, vjerojatno ne bismo danas imali suđenje, rekla je tada Sanja Kastratović.
Jadranka i Ivica Berak
Foto: Labirint / HRT
“Nemam dojam da nje nema”
– Moramo nešto poduzeti jer je nedopustivo da se na takav način manipulira informacijama i dovodi roditelje i javnost, građanstvo u takvu situaciju i doslovno smo na svojim Facebook-profilima pozvali naše prijatelje da dođu s nama na, to je tada bila nekakva naša inicijativa, kava za ženska prava. I mislili smo, dobro, okupit će nas se možda desetak, da ipak nekako to obilježimo. Međutim, te večeri se okupilo više od 70, 80 ljudi, građana koji su sami došli i s transparentima. Mi smo tu napravili isto nekakve transparente. Mi to nismo prijavile. Znači, mi smo bili ovdje, hodali smo tu uz stazu i tu su ti aktivisti stavili isto jedan transparent na kojem piše „NAČELNIK NAČELNO LAŽE“ i sve to vrijeme nitko iz policije nije izašao da kaže “Što vi ljudi radite?” jer su shvatili da je zapravo naša reakcija sasvim normalna i prirodna, kaže Celing Celić.
– Trebaju konkretni potezi i korjenita promjena sustava. Znači, taj sustav mora funkcionirati onako kako je zapravo osmišljen, a on je osmišljen da funkcionira tako da štiti vas, njega, mene, nju, a ne kao sebi sam svrha. A on sad funkcionira kao sam sebi svrha, što je grozno. Jer taj sustav ne postoji radi sebe, nego radi nas, kaže Kastratović.
– Ja kad nju pogledam na fotografiji, ja nemam dojam da nje nema. Ona je toliko prisutna… I ne mogu vjerovati da je nju netko tako mogao surovo ubiti, kaže Jadranka Berak.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!
GIPHY App Key not set. Please check settings