Ravnatelj Centra Dugave: Nastojimo pomoći da se djeca vrate u obitelj

U današnjem vremenu roditelji su sve više okupirani poslom, sve je manje mogućnosti da se bave obiteljskim životom, a dijete zahtijeva praktički stalni nadzor, brigu i toplinu, kazao je Božo Vrkljan, ravnatelj Centra Dugave. 

– Ako to tako ne bude, najčešće onda nastaju problemi, posebno u adolescentnoj fazi, kazao je i istaknuo da svi koji su uključeni u rješavanje teškoća nastoje primarno raditi s djecom, ali i s obiteljima kako bi, kada eventualno dođe do izdvajanja djeteta u dom, pomogli djetetu da se vrati u obitelj i prebrodi se to razdoblje odrastanja.

Vrkljan je istaknuo da je objekt u Dugavama izgrađen 1982. godine, ali da tom Centru pripada i dislocirani odjel u Folnegovićevom naselju, još jedan objekt u Dugavama, organizirano stanovanje, poludnevne boravke pri osnovnim školama, a i mjeru intenzivne pomoći nadzora u obitelji. Istaknuo je i da su graditelji Centra u Dugavama nastojali da to bude prozračan prostor sa staklenim površinama, lijepim prostorima, a da ne bude mjesto stresa.

Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave je najveći dom u Republici Hrvatskoj. Ima još 12 domova, a oni su regionalno raspoređeni na razini cijele Hrvatske i nešto su manji od onoga centra u Dugavama u Zagrebu.

– Dugave pružaju najveći broj usluga. Sad imamo 13 ili 14 usluga. Nas je sada gotovo već 130 zaposlenih stručnjaka. Od toga je više od 90% stručnih djelatnika, primarno socijalnih radnika, socijalnih pedagoga, psihologa i niz drugih suradničkih struka, kazao je i objasnio kako u Centru Dugave idu ukorak s trendovima pa tako u jednom objektu nema više po 50 ili 100 djece, a rad s djecom nastoje organizirati u manjim oblicima poput obiteljskih sredina. 

“Internetsko nasilje u porastu – 90% djece informatički pismenije od roditelja”  

Govoreći o tome ima li danas više potrebe za uslugama Centra, Vrkljan je kazao da se trendovi mijenjaju i da je danas drugačija situacija u odnosu na onu ranije, kada se reklo da je u pitanju ili “maloljetnička delikvencija”, “počinjenje nekog kaznenog djela” itd.

– U porastu je internetsko nasilje, posebno su tu izložene djevojčice koje na neki način budu često izložene kroz nekakve sadržaje neprimjerenog tipa, kazao je. 

– To je nešto čemu se na neki način moramo prilagođavati i vidjeti da li pratimo trendove. Taj nekakav trend je uvijek ispred nas. Djeca su uvijek ispred roditelja jer se može reći da je gotovo 90% djece informatički pismenije od roditelja, dodao je. 

Na koji način djeca dolaze u Centar Dugave?

– Dom je otvoren i transparentan. U svakom trenutku bilo tko može doći do bilo koje informacije od mene kao ravnatelja, do svih mojih voditelja i odjela koje imamo. Djeca primarno dolaze uputnicama ili rješenjima Zavoda za socijalnu skrb. Najčešće, ako Zavod za socijalnu skrb kroz svoje mjere obiteljske pravne zaštite ne postigne dovoljno dobar učinak u nekakvom problemu, u pomoći obitelji, tada se najčešće dijete šalje na timsku procjenu u Dugave, kazao je.

U ta četiri tjedna stručnjaci različitih profila djecu promatraju, ispituju, nude različite sadržaje, postavljaju različite situacije. Nakon mjesec dana se iskristalizira ono što je bitno za dijete te se Centru nastoje ponuditi prijedlozi i rješenja što s tim djetetom dalje. Treba li mu ponuditi nekakvu obiteljsku terapiju, savjetovanje, objasnio je Vrkljan i istaknuo da mu posebno nije drago kada se dijete mora izdvojiti iz obitelji.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

Napomenuo je da je obitelj bitna, ali postoje i situacije kada sve relativno funkcionira u obitelji, ali dijete opet ima neke probleme. Obitelj je ta, kaže, koju treba osnažiti i sve mjere države u zadnje vrijeme idu da se pomogne obitelji.

Intencija je, tvrdi Vrkljan, da se napusti nekadašnji model “državnog intervencionizma” – kada nastane problem, dijete se smjesti u dom i problem se riješi.

– Treba drugačije raditi. Treba pomoći obitelji. Ako dijete bude izmješteno iz obitelji, negdje se kaže da samim smještajem djeteta u dom, u centar, treba početi pripreme za povratak djeteta u obitelj, naglasio je.

Djeca u domu mogu biti od nekoliko mjeseci do nekoliko godina

Smještaj zna trajati od nekoliko mjeseci do godinu dana, a i dulje. U najvećem broju slučajeva, predviđeni boravak se produžava. Vrkljan tako navodi da ima slučajeva da su neka djeca u dom stigla u šestom ili sedmom razredu, ali se procijenilo da je ipak najbolje da ostanu u domu dok ne završe strukovno obrazovanje. Tada su, dodao je, sigurni da je osnažen za tržište rada.

Govoreći o sigurnosti u školama, a pozivajući se i na nekoliko slučajeva u posljednje vrijeme, Vrkljan kaže da svaki roditelj želi štititi svoje dijete.

– Možda i nije dobar način da se dijete iz jedne škole prebaci u drugu. Ne znam što će se promijeniti. Treba poduzeti ono što se moglo poduzeti i u školi dok je tamo bilo dijete. Kad roditelji tako reagiraju, oni nemaju ništa protiv toga djeteta. Oni se samo boje za svoje dijete, kazao je i dodao da škola treba biti sigurno okruženje, kazao je među ostalim Vrkljan. 

Izjave bivših štićenika: Vi ste mi bili prekretnica… 

Posebno mu je dirljivo kada Centar posjete bivši štićenici, dođu i donesu poklone.

– Profesore, da vas nije bilo, ja stvarno ne bi bio ono što jesam. Vi ste mi bili prekretnica. Ja bi sad bio negdje drugdje. Vi ste mi postavili neke granice. Vi ste me zaustavili u nekim mojim nepodpštinama. To je stvarno nešto što je meni bilo potrebno. To nisu shvatili moji roditelji, kazao je Vrkljan spominjući izjave nekih od bivših štihćenika.

Poručio je za kraj: Svi oni koji rade s djecom i pomažu djeci – idu direktno u raj.