U Pazariću nije mnogo promijenjeno

Na proteklu godinu gledam sa pomiješanim osjećanjima, kombinacijom razočarenja, ali nikako kajanja zbog onog što sam uradila. Mislim da to jeste osvijestilo širu zajednicu, osvijestilo roditelje djece s poteškoćama u razvoju, omogućilo njima učešće u radu ustanove kroz učešće u radu Upravnog odbora, kazala je u intervjuu za Radio Slobodna Europa (RSE) Sabina Ćudić, zastupnica u Parlamentu Federacije BiH i predsjednica Glavnog odbora Naše stranke.

Ćudić je dobitnica je ovogodišnje Nagrade za slobodu govora koju dodjeljuje Koalicija za zaštitu zviždača jugoistočne Europe. Nagrada joj je dodijeljena za hrabrost i služenje javom interesu jer je prošle godine objavila fotografije vezane djece u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić kod Sarajeva, što je alarmiralo cijelu zajednicu.

RSE: Koalicija za zaštitu zviždača jugoistočne Europe prepoznala je značaj vašeg istupa kada ste prošle godine objavili fotografije vezane djece iz Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić. Kako danas gledate na sve to što se dogodilo nakon objavljivanja tih fotografija? Da li smo kao društvo nešto naučili iz svega toga i da li se nešto promijenilo u toj ustanovi?

Ćudić: To je vrlo kompleksno pitanje, ali ću pokušati odgovoriti s nekoliko preciznih misli. U ustanovi se jesu neke stvari popravile na bolje, ono što su ljudi prvenstveno očekivali – taj tretman djece, štićenika Zavoda, prestane. U tom segmentu jeste prestao, u smislu brutalne zloupotrebe i brutalnog kršenja njihovih ljudskih prava vezanjem na način koji smo vidjeli. Ono što se nije promijenilo – sam se sistem nije promijenio, funkcionisanje ustanove se nije promijenilo, možemo čak govoriti o nekim segmentima pogoršanja.

RSE: Ako se ne varam, izjavili ste kako ćete Nagradu za slobodu govora koju vam je dodijelila spomenuta Koalicija preusmjeriti onim ljudima koji su vam dostavili dokazne materijale?

Ćudić: Tako je, naravno. Ja sam u kontaktu s tim ljudima. Upravo su oni prvi kojima sam javila kada sam dobila informaciju da će mi biti uručena ta nagrada. Nagrada pripada njima i jedva čekam da im je javno uručim. Nema sumnje, ni u kom slučaju nisu ovdje heroji parlamentarci i parlamentarke, ili ja koja sam se odlučila za objavljivanje tih materijala, već oni ljudi koji su znali i suočili se s odmazdom, a odlučili se da postupe društveno odgovorno. To je u svakom slučaju daleko veća hrabrost od onog što sam ja uradila.

• Video: Protesti zbog dešavanja u Pazariću, novembar 2019, Sarajevo:

Nagrada za hrabre koji se nisu bojali odmazde

RSE: Koliko se, s obzirom na državu u kojoj živimo, isplati biti prijavitelj korupcije? Poznat je veliki broj takvih primjera i kroz šta su sve prošli.

Ćudić: Ja bih voljela da sam veći optimista u tom segmentu. Voljela bih da mogu ohrabriti građane i građanke da prijavljuju korupciju i da prijavljuju zloupotrebe. Mi nemamo zakonskog okvira koji štiti ljude. Moram priznati da sistem čini sve da ih obeshrabri. Ljudi koji i na koji način ukazuju na greške i propuste u sistemu, sistematično bivaju kažnjavani unutar tog sistema, degradirani, premještani na niže pozicije, niže plaćene pozicije, žrtve su mobinga, itd, itd. Ove ustanove i dalje rade saslušanja uposlenika, i dalje nije fokus na reformi ustanove, već na štićenju privatnosti ovih koji ustvari krše zakone.

U sedmici kada smo objavili materijale, odmah, kada smo vidjeli pod kakvim pritiskom su oni koji su dostavili materijale, uputili smo u proceduru Zakon o zaštiti uzbunjivača, potpuno izrađen, potpuno završen zakon, koji jeste na programu Predstavničkog doma Parlamenta FBiH za 2020. godinu, usvojen u programu, ali, ako ću biti potpuno iskrena, mislim da će se vladajuća većina potruditi da se taj zakon ne nađe na dnevnom redu. Taj zakon bi upravo zaštitio uzbunjivače, ne samo prijavitelje korupcije, ovdje se ne radi samo o korupciji u ovoj ustanovi, radi se o sistematičnoj zloupotrebi, zlostavljanju i kršenju ljudskih prava. To ne bi spadalo pod onaj zakon zaštite prijavitelja korupcije.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

Mi trebamo šire zakone u zemlji koja je po svim rang listama na samom dnu kada je u pitanju borba protiv korupcije. Ako nam išta treba, trebaju nam zakoni koji štite savjesne građane i uposlenike od odmazde onih koji čine krivična djela.

RSE: U ovom vremenu pandemije Bosnu i Hercegovinu su pogodile brojne političke korupcijske afere, poput kupovine respiratora. Opozicija u Parlamentu Federacije BiH stalno ukazuje na to. Što Vi očekujete od sudskog procesa koje vodi Tužiteljstvo BiH u aferi “Respiratori“?

Ćudić: Pazite, vrlo je indikativno da na tematskoj sjednici za koju smo se izborili i gdje smo analizirali poteze Vlade u toku pandemije, niko iz pozicije nije govorio. Dakle, uopšte se nisu upuštali u odbranu ove vlade, jer znaju koliko je to težak posao. Jednostavno su pustili da opozicija ispriča sve što ima, onda se glasalo, kao što se i sada na zadnjoj sjednici glasalo o povjerenju Vlade i bez prevelikog učešća pozicije oni su jednostavno te zahtjeve oborili svojom pasivnošću. Ono što ja uvijek imam tim kolegama da poručim jeste da ih tišina neće zaštititi, šutnja ih neće zaštititi, zato što ova stanja nesreće, ova stanja pandemije ne biraju ljude i ne može ih ni pozicija, dakle vlast, zaštititi ni od ekonomske krize koja nam se dešava i koja će nam se u još većem obimu dešavati, ali ni same pandemije.

Dakle, fascinantno je odsustvo kritičkog osvrta na vlastiti rad od strane vlada i od strane, što je još gore, zakonodavne vlasti koja bi trebala da kontroliše rad vlada. Ovo nije vrijeme bezuslovne podrške vašim, našim ili bilo kojim stranačkim opcijama. Ovo je vrijeme neophodne društvene odgovornosti kojoj mi, nažalost, nismo dorasli. I to je ono što boli. Želim da vjerujem da će se procesi dešavati regularnim putem, ali niz stvari ukazuje da to neće biti tako.

Nema odgovornosti, ni plana

RSE: Epidemiološka situacija u BiH trenutačno jako teška. Sami ste prebolovali korona virus. Da li mislite da se moglo nešto više uraditi u u samoj organizaciji zdravstva, ali i u donošenju nekih mjera od strane kriznih štabova?

Ćudić: Pazite, mi imamo decentralizovan sistem u kom kantoni primarno odgovaraju na krizu. S druge strane, imamo potpuno nefunkcionalan federalni nivo, evo, samo u Sarajevskom kantonu, govorim simbolički zato što je to kanton sa glavnim gradom, sa najvećim brojem stanovnika, osjetit će najviše krizu, mi imamo situaciju gdje šefica kriznog štaba odlazi dvanaest dana na odmor u drugu zemlju. Ta vrsta bahate neodgovornosti, bez preuzimanja odgovornosti za vlastita djela kroz ostavku, kroz razrješenje dužnosti od onih koji stoje iza te osobe, je fascinantna. To bi u nekom ozbiljnijem sistemu proizvelo nerede – da neko biva na plaži kao šef kriznog štaba dvije sedmice u vrijeme pandemije.

Jednostavno me brine i plaši, iskreno, odsustvo odgovornosti i plana. Mi dvije sedmice prije početka školske godine nemamo jasnu viziju kako će ta školska godina izgledati. Mi na federalnom nivou nemamo ministra obrazovanja, imamo neprisutnog i nefunkcionalnog ministra zdravstva. U Kantonu Sarajevo imali smo dvije sedmice bez ministra zdravstva, zatim imenovanje anonimne, realno, osobe koja nema ništa u svom CV-u što ukazuje na mogućnost upravljanja krizom, nemamo ministricu rada i socijalne politike, i o tom se zapravo i ne govori, što govori o tome koliko su pala naša očekivanja u način na koji mi odgovaramo na pandemiju.

Kao što ste spomenuli, i sama sam prebolovala. Niz je zdravstvenih posljedica ovog virusa sa kojima ćemo se nositi kao država, ali i oni koji su prebolovali virus. Možda i godinama. Tako da se plašim i iskreno se nadam, ako je nada posljednja utjeha, da ćemo se udarcem u dno, koji će se neminovno desiti, na neki način osvijestiti i tražiti veću odgovornost.