Dražine biste i Pavelovićevo vino: BiH ne zabranjuje fašističko djelovanje

U Bijeljini, gradu na sjeveroistoku Bosne i Hecegovine (BiH) u toku je izgradnja spomen-biste vođi četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata Dragoljubu Draži Mihailoviću i to na na trgu koji nosi njegove ime.

“Bista je dimenzija, sa postamentom, dva metra i šezdeset”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Branislav Tomić iz Udruženja “Kraljevina Srbija”, koje je dio organizacionog odbora za izradu biste.

Skupština Grada Bijeljinje 3. marta donijela je odluku o izgradnji biste Mihailoviću na osnovu inicijative Udruženja četnika veterana „Semberija“.

Dan poslije, 4. marta, delegat Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH) Denis Bećirović u Domu naroda Parlamenta BiH predložio je inicijativu u kojoj poziva sve gradovi i opštine u Bosni i Hercegovini da zabrane bilo koji direktni ili indirektni oblik glorificiranja ili afirmiranja, kako je za RSE rekao, “dvojice najzloglasnijih ratnih zločinaca i kvislinga na području bivše Jugoslavije”.

To se odnosi na vođu ustaškog pokreta Antu Pavelića i vođu četničkog pokreta Dražu Mihajlovića, ali i svih drugih pripadnika nacifašističkih pokreta, organizacija, vojnih formacija i udruženja.

“Činjenica je da se u nekim gradovima i općinama Bosne i Hercegovine upravo ovih mjeseci podižu spomenici presuđenim ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata. U nekim gradovima i općinama imamo niz ulica koje nose i dalje imena po osvjedočenim ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata”, rekao je Bećirević.

On nastavlja kako treba zabraniti ‘ideologije zla’, koje su u Drugom svjetskom ratu i tokom rata u BiH početkom devedesetih godina prošlog vijeka nanijele ‘ogromno zlo’ stanovnicima Bosne i Hercegovine.

“Mi moramo biti na strani antifašističke Evrope i antifašističke civilizacije”, kaže za RSE.

O toj inicijativi delegati Doma naroda Parlamenta BiH trebali bi se izjasniti na sjednici 27. aprila, a inicijativa je, kako je objasnio Bećirović ‘u interesu izgradnje mira, tolerancije, povjerenja i međusobnog poštivanja, afirmacije antifašističkih vrijednosti’.

U Bijeljini nema ko da javno kaže “ne”

Nema negodovanja niti problema zbog biste Draže Mihailovića koja će biti postavljena na bijeljinskom trgu koji nosi njegovo ime, tvrdi Branislav Tomić iz Udruženja “Kraljevina Srbija”.

“Otkad teče ta akcija prikupljanja sredstava, nismo naišli na bilo kakvo negodovanje ili problem te vrste. Što se tiče same ideje za podizanje – finansiranje izgradnje te biste je isključivo na dobrovoljnoj osnovi, da narod Bijeljine i Semberije skupi sredstva i podigne tu bistu đeneralu Mihailoviću. Nije traženo ni od koje institucije u gradu, ni od gradonačelnika niti od nekog javnog preduzeća”, objasnio je Tomić.

Za razliku od Tomića, Mustafa Gradašević, potpredsjednik Skupštine Grada Bijeljina kaže kako njemu veličanje Draže Mihailovića vraća “bolna sjećanja”.

“Nažalost, u gradu nije bilo dovoljno sluha, Skupština i gradonačelnik nisu imali dovoljno sluha da nas poslušaju, inicijativa je usvojena, sa dva glasa protiv, jednim uzdržanim i 28 za”, rekao je za RSE.

Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović nije odgovorio na poziv RSE da bi objasnio kako je došlo do odluke o podizanju biste Mihailoviću, te da li bi je uklonio ukoliko bi bila usvojena inicijativa u državnom Parlamentu za zabranu glorifikacije i afirmacije Mihailovića.

Gradašević, ipak, u razgovoru za RSE objašnjava kako se ljudi “plaše” suprostaviti veličanju Draže Mihailovića.

“Bojim se da svi pomalo koketiraju, bojim se da nema dovoljno ljudi, organizacija, udruženja, da izađu i kažu jasno na kojoj su strani. Ovdje je stvar jasna – ili ste za to ili ste protiv. Nema između. A kad ste s ljudima nasamo, svi su ono – moj djed je antifašist, moj otac je antifašist, partizan, ali kad je u javnosti, onda je to malo drugačije, jer velika većina građana Bijeljine podržava to”, kaže on.

Dodaje kako građani Bijeljine koji su se nakon rata vratili u rodni grad, na to gledaju drugačije.

“Oni to gledaju kao povratak u prošlost, onu prošlost u kojoj su rane još svježe, koja nije još ni dovoljno istražena, ni presuđena, gdje ljudi još traže svoje ubijene, gdje ratni zločinci slobodno šetaju. Vidim povratak u devedesete godine, kada je isto bilo promjena naziva ulica, otpuštanja s posla itd, itd”, ističe Gradašević.

Draža Mihailović, komandant nekadašnje Jugoslovenske vojske u otadžbini bio je vođa četničkih formacija u toku Drugog svjetskog rata. Njegovi borci su počinili zločine u tom periodu.

“On nije samo osoba kao osoba, on personificira čitav jedan pokret koji je bio profašistički, fašistički, koji je imao te rezultate i posljedice djelovanja na terenu”, kaže Gradašević.

Neka od obilježlja Draži Mihailoviću

Da je veličanje Dražinog lika i djela prisutno 76 godina nakon Drugog svjetskog rata i 26 godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini prisutno u gradovima širom BiH, svjedoče imena ulica koje nose njegovo ime ili imena pripadnika četničkog pokreta.

Mihailoviću u čast postavljen je spomenik u Bileći na jugoistoku BiH, ima ulicu u Istočnom Sarajevu, a oslikani su murali sa njegovim likom u Gacku, na jugoistoku BiH, te u Foči, na istoku BiH.

Mural posvećen Mihailoviću postavljen u Foči nalazi se na zgradi u Samoborskoj ulici, u centru tog bosanskohercegovačkog grada, preko puta sportske sale “Partizan”.

Do 1992. godine, sportska sala “Partizan” služila je za časove fizičkog vaspitanja, no u ratu ta sala je bila jedna od desetak lokacija u Foči na kojima je vršeno sistematsko silovanje žena i djevojčica.

Upravo zbog Foče, presudom iz 2001. godine u predmetu protiv Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića, Haški tribunal je prvi put u historiji međunarodnog humanitarnog prava seksualno ropstvo u ratu kvalifikovao kao zločin protiv čovječnosti.

Pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu, Sudom Bosne i Hercegovine, te još četiri suda, izrečeno je 19 presuda za ratne zločine na području Foče, od kojih se 14 presuda odnosi i na krivično djelo silovanja.

U Foči je ubijeno oko 3.000 Bošnjaka, a još se traga za 627 žrtava.

Zbog nesaradnje sa Haškim tribunalom i pružanja zaštite ratnim zločincima, opština Foča je od 2001. do 2006. godine bila pod sankcijama Kongresa Sjedinjenih Američkih Država.

Sankcije su ukinute nakon dvije godine mandata bivšeg načelnika, pokojnog Zdravka Krsmanovića.

Vino po Anti Paveliću

Četiri ulice u Mostaru, na jugu BiH nose nazive po zvaničnicima ustaškog režima, koje je sredinom 90-ih godina prošlog vijeka preimenovalo tadašnje Općinsko vijeće Mostara, u dijelu grada koje je kontroliralo Hrvatsko vijeće obrane (HVO).

Tako u Mostaru svoju ulicu ima Mile Budak, pripadnik ustaškog pokreta i nekadašnji ministar prosvjete, pa vanjskih poslova Nezavisne države Hrvatske (NDH). Zatim Jure Francetić, pripadnik ustaškog pokreta, te komandant ustaške brigade Crna legija u Bosni i Hercegovini. Ante Vokić, ministar u Vladi NDH, te Mladen Lorković u doba NDH ministar vanjskih poslova, od 1944. unutarnjih poslova.

Nakon rata u Bosni i Hercegovini 90-tih godina, u dva mandata, Gradsko vijeće Mostara je imalo posebnu komisiju za izmjenu naziva tih ulica, ali to nikada nije učinjeno.

Na upit RSE kada bi moglo doći do izmjena naziva ulica, gradonačelnik Mostara Mario Kordić je odgovorio:

“Što se tiče izmjene naziva ulica trgova i ostaloga, što nosi nazive bilo kojeg totalitarnog režima, bit će tema povjerenstva Gradskog vijeće Grada Mostara”, kazao je Kordić, ne precizirajući kada će se to desiti.

Istovremeno, južnije od Mostara, u Širokom Brijegu, na jugu Hercegovine, ima poštovalaca Ante Pavelića.

Božo Pinjuh, vlasnik je vinarije koja proizvodi vino Poglavnik. To je titula koju je koristio ustaški vođa Ante Pavelić. Isto ime, Pinjuh je dao i kafiću. Za RSE kaže da je razlog što su njegova porodica i on imali “brojne problema nakon Drugog svjetskog rata u Socijalističkoj Jugoslaviji zbog učešća njegovog oca u vojsci Nezavisne Države Hrvatske”.

“Iz inata sam napravio kafe Poglavnik u Širokom Brijegu. Imam vino Poglavnik – bijelo i crno i rakiju. Ne bojim se nikoga. Nismo mi krivi, svako je negdje morao ići ili za Tita ili za Antu”, kaže Pinjuh.

Objašnjava kako nije imao problem tokom registracije firme pod imenom Poglavnik, te da se vino prodaje ‘isto kao i sva druga vina’.

Istorijska uloga Pavelića i Mihailovića

Istoričar i profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Husnija Kamberović za RSE je objasnio kako su revizionistički pristupi o ulozi Pavelića i Mihailovića ‘u povijesti donekle različiti’.

“I danas, čak, i među najokorjelim revizionistima, malo je onih koji otvoreno rehabilitiraju Pavelića, nego više pokušavaju relativizirati i naći neko opravdanje za zločine koji su počinjeni u NDH, dok je Mihailović u Srbiji i dijelu Bosne i Hercegovine iz fašističkog prebačen u antifašistički pokret i faktički rehabilitiran, što je posve nevjerovatno”, ističe on.

Kamberović objašnjava i razlike između Pavelića i Mihailovića.

“Pavelić je vođa političkog pokreta, došao je na vlast na njemačkim i talijanskim tenkovima, bio je na čelu države koja je osmislila i provodila genocidne akcije i slično, dok je Mihailović bio profesionalni vojnik, početkom rata odbio se predati okupacijskim trupama, počeo je okupljati skupine boraca kako bi organizirao neki pokret otpora, ali je ubrzo napustio pokret otpora i faktički postao kolaboracionista, čije su snage posebno po Bosni i Hercegovine činile masovne zločine nad muslimanima i Hrvatima”, objasnio je.

Kambarević dalje nastavlja kako su “i jedan i drugi iza sebe ostavili strašne i krvave tragove nacionalne i vjerske mržnje koju su njihova ideologija i njihove trupe promovirale”.

“Pavelićev antsemitizam i antisrpska politika najstrašnije tragove su ostavile u Bosni i Hercegovine, jednako kao i Mihailovićevo antihrvatstvo i antimuslimanstvo. Pavelić i Mihailović su simboli nacionalne i vjerske mržnje, simboli zla i svako veličanje njihovih djela bi trebalo zabraniti”, ističe Kamberović.

Delegat u državnom Parlamentu Denis Bećirović kaže kako je upravo to razlog zbog kojeg pokušava zakonski zabraniti njihovo veličanje, jer, ocjenjuje, riječ je o ideologijama i politikama koje ne priznaju norme savremene civilizacije.

“Nama trebaju i jasne zakonske odredbe, ali i jasno iskazana politička volja i opredjeljenje najviših državnih organa, kao i organa na nižim nivoima, da ne želimo ni na koji način koketirati sa nacifašizmom”, kaže Bećirović.

Bosna i Hercegovina nema Zakon o zabrani djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija ili nošenje njihovih simbola, a nema ni Rezoluciju o zabrani negiranja zločina genocida u Srebrenici.