Redakcija
Bivši rijaliti učesnik Marko Janjušević Janjuš prije nego što je postao deo “Zadruge” sanjao je veliku košarkašku karijeru, međutim u jednom trenutku se sve promjenilo.
– Bože, šta mi se sve izdešavalo posljednje tri godine, zaboravio sam kakvo mi je bilo djetinjstvo! Moja porodica je poštena, radna, bez mrlje u životu. Od trojice braće, ja sam pravio najviše s*anja, ali nisam dobijao batine. Uglavnom sam bio nemiran u školi. Moj otac je odlično igrao košarku. Posmatrajući njega na terenu, i ja sam rješio da krenem tim stopama, a uz to sam povukao visinu na dedu, tetku i ujaka sa majčine strane . Otac prijatelja koji je igrao za Radnički poveo me je na probu u taj klub, prošao sam i ostao. Odlazak od kuće mi nije bio strašan jer sam i prIJe toga dolazio u Beograd kod tetke, koja mi je bila kao druga majka i mnogo mi je pomogla u životu. Takođe, ovdJe je već bilo mnogo ljudi iz Prijepolja koje sam poznavao. Uz njih je i krenuo moj buran život, ispunjen izlascima. Već tada sam bio zaluđen ženama, obožavao sam ih! Još su me u svakom društvu gotivili jer sam se stalno zafrkavao i zasmIjavao ljude. Bio je to baš lijep period mog života- rekao je.
Prvu ozbiljnu vezu imao je sa Jelenom, odmah po dolasku u Beograd. Dok je on igrao košarku, ona je trenirala karate.
– Bili smo zajedno četiri mjeseca, što je za mene duga veza. Rastali smo se jer sam sa 17 godina otišao da igram za klub u Francuskoj, tačnije u Pariz. Nije mi bilo lako, jer nisam znao ni riječ stranog jezika, pa sam morao da se sporazumijevam i nogama i rukama. S vremenom sam naučio francuski i ostao tamo dvije godine. Imao sam i jdevojku, crnkinju! Baš je bila zaljubljena u mene. Kad mi je istekao ugovor i trebalo je da se vratim u Srbiju, željela je da krene sa mnom. Pomislio sam: Gdje s njom da se pojavim mami i tati u Prijepolju?” Djevojka je bila iz Konga, u mraku su joj se samo zubi vidjeli i ništa više! Crna ko mrak. Bila je odlična atletičarka – prisjeća se.
Po povratku u Beograd, promijenio je brojne klubove u Srbiji. Pomoću košarke obišao je i desetak zemalja, jer igrao i u Španiji, Češkoj, Sloveniji, Kipru… Ipak, danas je razočaran karijerom, vjeruje da je mogao da postigne mnogo više.
– Bio sam veoma talentovan. Nisam bio alkoholičar, ali su me često peckali kako sam sigurno izlazio, pio, izbjegavao treninge, a tada nisam ni volio alkohol. Prosto, nisam imao sreće! Trebalo je da potpišem ozbiljan ugovor na tri godine za jedan veliki klub iz Bugarske. Nažalost, uprava kluba za koji sam igrao tražila je mnogo novca da pređem. Tada sam se baš smorio! Razočarao sam se, potonuo… Posijle su dolazili novi ugovori, koji nisu bili loši, ali od njih nije mogla da se planira neka budućnost – kaže Janjuš, koji je uporedo sa košarkom i ženama, zavolio i jedan porok – kocku!
– Sjećam se, sjedeo sam s društvom, a pored kafića je bio sto za rulet. Dabogda se zapalili svi! Drugari su me pozvali da ih gledam, ali ja sam se ubacio u igru i dobio 800 eura. I tako mi se osladilo! Pričaju da sam mnogo para potrošio, ali ljudi bi trebalo da znaju da nikad nisam izgubio imovinu, stan, kuću… Gubio sam novac koji sam imao u tom trenutku, ali nikad više od 4.000 eura za veče. Nisam ja milioner ili milijarder, pa da mogu da gubim neke astronomske cifre. Kad sve saberem, mislim da sam na kocki ukupno izgubio 80.000 eura. Pritom, nisam samo gubio, već sam i dobijao – naglašava Janjušević, koji tvrdi da je sa kockom završio za sva vremena.
Ipak, zbog ovog poroka dešavalo mu se da ostane bez dinara u džepu! Pošto je sa 23 godine prokockao sav novac u Pragu, morao je da smisli kako da se vrati u Beograd.
– Dobio sam posljednje dvije plate iz kluba u Češkoj i avionsku kartu da se vratim kući. Medutim, otišao sam kod druga koji živi u Pragu i od njega pravac u kazino. Izgubio sam 4.000 eura. Ode avion, odoše pare… Ni za taksi nisam imao. Sjedio sam u stanu sa sedam torbi i nisam znao šta da radim! Zaustavio sam nekog taksistu i kazao mu: “Molim te, vozi me na voz, ubaci me nekako, nemam dinara… Ako hoćeš, daću ti telefon.” Saslušao je šta mi se desilo i pristao da me odveze besplatno. Kad sam se ušunjao u voz, ugledao sam deset djevojaka iz srpske košarkaške reprezentacije, vraćale su se s neke utakmice. One me zovu da sjedem s njima, a ja kukavac nemam kartu. Kad je naišao kondukter, pobjegao sam u ve-ce, pa se vratio kada je on prošao. Ipak sam nekako uspio da bez dinara dođem iz Praga do Beograda – prepričava ovu anegdotu učesnik “Zadruge”.
Prvu veliku ljubav upoznao je tek kad je imao 25 godina. Ena je bila prijateljica Markove drugarice i preko nje su ostvarili prvi kontakt i razmijenili brojeve telefona.
– Ubrzo posijle tog susreta, otišao sam na tri mjeseca u Prijepolje kod porodice. Ena i ja smo se čuli svaki dan i dogovorili smo se da se vidimo kad stignem u Beograd. Sačekala me je na autobuskoj stanici! Odmah smo krenuli da se zabavljamo. Zavoleo sam je jer se razlikovala od svih žena koje sam poznavao. Oduševio me je njen karakter. Roditelji su joj ugledni advokati, divna porodica, kao i ona. Radili smo na bebi, a kad je zatrudnila, vjenčali smo se. Kad je Ena bila u trećem mjesecu trudnoće, doktor mi je rekao da je dječak. To me je mnogo obradovalo, pa sam otišao da slavim cijelu noć! Nikad nisam želio kćerku i napio sam se od muke! Bilo mi je krivo što je žensko, mnogo sam se smorio. Međutim, prvi put kad sam vidio Krunu, odlijepio sam za njom. Volio bih da u životu dobijem još dvije kćerke, ali nijedno dijete neću voleti kao nju. Enu ću zauvijek da volim, pa makar bio sa još 200 žena! Za nju bih dao život jer je majka mog djeteta. Volio bih da proživim ostatak života s njima, ali me neke stvari plaše. Prvo, da li bih uspio da vodim normalan i miran život bez ispada? Drugo, šta ako mi bude prebacivala prošlost, pa se stalno budemo svađali! Mnogo mi je žao zbog svega što sam joj priredio, jer nije zaslužila!- rekao je.
(Express/Informer)
