HANKA PALDUM NAKON SAMOIZOLACIJE ZA EXPRESS: Voljela bih miran ramazan, teravije, mukabelu

Kao i mnogi Bosanci i Hercegovci tako i diva narodne muzike Hanka Paldum vrijeme provodi u samoizolaciji što joj, kako nam je rekla, sve ovo dobro dođe da malo odmori od svega.

-Odmaram se od čitave ove neke halabuke, od putovanja. Baš mi nekako sve ovo godi, ali ne volim što je sve ovo na ovakav način došlo.

Deveramo, deveramo..

Da li mislite da je ovo neka Božija kazna?

-Kada čovjek izazove sam neki problem u životu, mora da bude svjestan da će da snosi i sankcije. Ovo stanje nije narod tražio, mnogi od nas znaju ko sve ove igre priprema, a to treba sve javno reći, a ja imam osjećaj da se svi boje nešto da kažu. Za ovo stanje nije se Amerika pripremila, pa se tako nije ni naša država pripremila. Ovo nije nikakva kritika, ali mi sve ovo zajedno dobro deveramo, a mislim da će mo uskoro, ako Bog da, i izdeverati.

Da li se ovo vrijeme koronavirusa može porediti sa ratnim stanjem u Sarajevu i BiH?

-Ne, ne može. Ovdje si samo zatvoren u svoja četiri zida, imaš hranu, piće, vodu, struju, komunikaciju telefonom, slobodu kretanja, i sam sebe treba da zaštitiš da se ne bi zarazio. U ratu nisi znao odakle će da te pogode. Ja sam osoba koja se zna prilagoditi, a kako bi moja mama rahmetli rekla: „Sine, sve sa svijetom“.

Da li ste se dovoljno snabdjeli hranom, možda i previše?

-Ne, ja to nikada ne radim. Pa ne mogu pojesti sto kilograma brašna, a nemam gdje ni ostaviti takvu količinu. Sve i kad bi htjeli niko ne može pobjeći od svoje sudbine i svako od nas ima svoju nafaku. Razmišljam racionalno, prilagođavam se situaciji. Ono što imam je to, da uvijek imam par kilograma šećera, brašna, kafe, a to bi trebala imati svaka domaćinska kuća. Tako me i moja mama rahmetli učila i naučila.

 Da li Vam u ovo vrijeme izolacije nedostaju frizer, pediker, maniker…?

-Eee, vala da mi sve nedostaje, to mi ne nedostaje. Ja sam oduvijek sve to sama u životu radila. Ja samu sebe najbolje znam, znam šta mi treba, nisam lijena. Bitno je da mi je kosa uredna, čista, koristim najobičniju kremu za lice, a od kada znam za sebe koristim samo sapun. Ne koristim nikakve specijalne kreme i tonike za lice, sve sasvim jednostavno.

Kada sutra sve ovo stane, šta ćete prvo uradili?

-Prije svega bi voljela da stane sutra, ako može, da možemo u mjesecu ramazana na miru otići na teraviju, pratiti mukabelu, to mi je jedina želja, onako iz srca. Sve ostalo bi bilo normalno, otišla bi u studio da završim snimanje nove pjesmu koju sam započela. Voljela bi da jednostavno krene život, jer je sve jedno sa drugim povezano. Privreda je u dubiozi, najbitnije je da se privreda obnovi. Što se mene tiče ja bi mogla narednih godinu dana ovako da živim, jer se u kući uvijek ima nešto raditi. Sada čitam knjige koje nisam uspjela do sada, odmaram se, kako duševno tako i fizički.

Spomenuli ste predstojeći mjesec ramazana, da li će Vam nedostajati zajednički iftari, zajednička druženja u džamiji…?

-Činjenica je da između Allaha i roba nema posrednika. Meni ne treba ni hodža ni džamija da bi ja upotpunila svoj ibad, ali to je naša tradicija i na nešto na što smo svi navikli. Po svemu tome su poznati naši sarajevski ramazani, mukabele, teravija namazi, eto to će mi nedostajati.

 Bili ste učesnik u muzičkom dijelu večeri u Konjicu na svečanosti fabrike „Igman“, a poslije toga se desilo to što se desilo, a to je da je bilo dosta zaraženih koronavirusom koji su tu večer bili tu. Kako ste reagovali kada ste sve to saznali?

-Situacija nije bila nimalo jednostavna, ali imala sam tu neku unutarnju sigurnost da ja neću dobiti koronavirus. Odmah sam se po povratku u Sarajevo sama izolovala, nisam dala da mi niko dolazi u kuću, a u prvom redu sam htjela da zaštitim kćerku, zeta, sina, moju unučad, sestru, zeta, prijatelje. Moj orkestar i ja nismo imali neki direktan kontakt. Bogu hvala ja sam zdrava, ne osjećam nikakve probleme, sada mi dolaze svi oni u posjetu, neki dan sam izašla kratko i u grad, jer sam morala. Svjesna sam i savjesna, prije svega ne želim sebe, pa nikoga oko sebe da dovedem u opasnost.

Da li pjevate u kući, i da li biste putem Facebooka javno pjevali za širu publiku, iz kućne atmosfere?

-Naravno, da pjevam. Kada radim po kući, onda ja lijepo pustim glas, pjevam sama sebi. A, što se tiče javnog pjevanja iz kućne atmosfere za široku populaciju, po meni je to jako interesantno i zabavno. Podržavam sve kolege koji to rade, jer svima nam nedostaje pjesma.

 Suvišan komentar

Članica ste žirija popularnog takmičenja ZMBT, kakva je tu trenutna situacija?

-Mi smo već unaprijed nasnimali dosta emisija, a koje će biti dovoljne i tokom mjeseca ramazana, kao da smo predpostavljali šta će se desiti. Produkcija je planirala sve to veoma dobro i nakon ramazana nastavljamo snimanje. Valjda će život konačno profukcionisati.

 Za kraj, da prokomentarišete izjavu poznatog TV voditeja Gorana Čomora, da niste htjeli da mu dođete u emisiju, bez plaćenih putnih troškova?

-Ne bih tome pridavala neku važnost. Meni je žao što se na takav način završila jedna divna saradnja. Na svu tu priču suvišan je bilo kakav komentar. Ja uvažavam njegov rad, imali smo divnu saradnju. Ja sam samo rekla da neću da radim bez honorara i putnih troškova, tako je isto i u Hrvatskoj, pa i u BiH. Za neke emisije ne tražim ništa, ako su nekog humanitarnog karaktera. Gorana je izgleda uvrijedilo to što sam tražila putne troškove, ne znam šta ga je natjeralo ili uvrijedilo da se oglasi u medijima? Ali Bože moj, tako je kako je. Vjerovatno kada bi pozvao Dinu Merlina, Gorana Bregovića ili Lepu Brenu da bi mu i oni tražili da im se plati put, hotel…“

Beba je bila dama

Na početku ove teške situacije umrla je Beba Selimović…

-Lagano nas napuštaju svi pravi pjevači, pa nas je tako napustila i divna Beba Selimović. Beba je uz Safeta, Mehu, Zehru bila ponos BiH i ostavila dubok trag na estradi. Sa njom sam dosta putovala, od Bebe sam naučila dosta divnih stvari. Prije svega ona je bila mudra, pametna, otmjena, kulturna, uviđavna, jednom riječju dama. Bilo je dovoljno sjediti u njenom društvu, slušati je i oponašati je. Nije trebala ništa da ti kaže.

Razgovarao: Bato ŠIŠIĆ