HRT: Integracija migranata – primjer Finske

Imigracija je poprilično nov fenomen u Finskoj, koja je strance počela primati početkom 1980-ih, najkasnije od svih nordijskih zemalja.

Tamošnji Crveni križ do danas je razvio niz programa za integraciju useljenika, u velikom broju azilanata i izbjeglica. Prihvatnih centara za vrijeme migrantske krize 2015. bilo je i pet puta više nego danas, ali upravo se udvostručuje broj kreveta za prihvat maloljetnika.

Finska, naime, ovoga ljeta prima 175 tražitelja azila s Mediterana. Uglavnom je riječ o djeci bez roditeljske pratnje ili s jednim roditeljem iz kampova u Grčkoj, većinom Sirijcima i Afganistancima. Novac za to osiguran je u europskom proračunu.

Početni dio integracijskog tečaja u helsinškom predgrađu mogu pohađati svi registrirani nezaposleni imigranti. Temelji se na nacionalnom kurikulu.

Težak finski jezik uči se godinu do godinu i pol, ovisno o polaznicima, tijekom dva modula. Dva kasnija fokusirana su na ulazak pridošlica na finsko tržište rada, na kojemu je nepoznavanje jezika za njih jedna od glavnih prepreka.

– Tečajeve poput ovoga financira Ministarstvo rada. Za polaznike su potpuno besplatni, uključujući izdatke za materijal za učenje. Tijekom tečaja polaznici dobivaju i naknadu za nezaposlene, a pokriveni su i neki dnevni troškovi, poput autobusnih karata, rekla je Kristel Kivisik, Usluge za migrante, Spring House.

39-godišnji Wilson Fon jedan je od četvero Kamerunaca na tečaju. Stigao je u Finsku prije pola godine, nakon što je više od desetljeća radio u hotelu u Dubaiju. Sanja o boljemu sutra sa ženom Finkinjom.

– Ovdje sam kako bih naučio finski jezik. Tada ću imati veće izglede za pronalazak boljeg posla na tržištu rada, rekao je Fon.

Clarisse Eyong je samohrana majka, ima godinu i pol staro dijete. U kamerunskom građanskom ratu spalili su joj kuću i ubili brata, ostatak obitelji izbjegao je u Nigeriju. U Finsku je stigla u velikom migrantskom valu 2015., svoj status sredila nakon tri godine neizvjesnosti.

– Voljela bih biti medicinska sestra. Ako to ne bude moguće, vozačica autobusa. Jedno od toga dvoje. Što god bilo, prihvatit ću, izjavila je Clarisse.

O 22 prihvatna centra za azilante, što je polovina od ukupnog broja, brine se Finski Crveni križ. Osnivaju se i ukidaju na zahtjev Imigracijske službe, još od početka 1990-tih, kada su u Finsku u velikom broju počeli pristizati somalski izbjeglice.

Troškove održavanja centara plaća država, koja nadgleda i proces podnošenja zahtjeva za dobivanje azila. O godišnjoj izbjegličkoj kvoti odlučuje inače finski parlament, posljednjih godina taj se broj kretao između 750 i 1150.

– Finske općine imaju visok stupanj autonomije, pa same odlučuju o tome žele li prihvatiti izbjeglice iz kvote ili ne. Kad je riječ o tome, situacija se, inače, znatno poboljšala. Mnogo je općina otvorilo vrata izbjeglicama, kazala je glavna tajnica Crvenog križa Finske Kristiiana Kumpula.

Finski Crveni križ uz pojedine projekte, bilo da je riječ o tečaju jezika, pomoći djeci da se integriraju u školski sustav ili pronalasku posla za njihove roditelje, ohrabruje općine i gradove da prihvate što veći broj izbjeglica.

I lokalne, a ne samo državne vlasti, dužne su pritom besplatno osigurati temeljne usluge integriranja, na koje migranti imaju pravo. Mnogo se toga financira novcem iz Europskog socijalnog fonda.

– U Helsinkiju, primjerice, postoji Međunarodna kuća koja zapravo nudi one stop shop. Migrant koji dođe u glavni grad Finske može na jednome mjestu dobiti sve usluge koje mu omogućavaju početak novog života. Riječ je o prijavi prebivališta, prijavi u registar porezne uprave, rekla je Kivisik.

Murtada Messar Khuder je stigao na europski sjever u velikom izbjegličkom valu 2015., iz iračkog Mosula. Živio je u prihvatnom centru. Od depresije i samoće dvije i pol godine spašavalo ga je, kaže, igranje nogometa s prijateljima. A onda je odradio tri tjedna probnog roka u tvrtki koja se bavi popravkom automobila i motornih sanjki, te u konačnici dobio stalni posao i azil.

Netipičan je to slučaj u Finskoj, imigrant koji dobije posao bez završenog integracijskog tečaja. Osnove jezika Murtada je svladao u prihvatnom centru, ne tijekom formalnih tečajeva.

– Nakon što sam dobio posao, nisam učio finski jezik na tečaju, nego kod kuće. Gledao sam na YouTubeu, učio od prijatelja, na radnome mjestu stavljao ceduljice na alat. Nisam stigao pohađati tečaj jezika, morao sam živjeti život. Ali s vremenom sam napredovao, uz pomoć supruge, izjavio je Murtada.

Oženio se Finkinjom, žive u okolici Rovaniemija. Nakon dvije i pol godine stalnog radnog odnosa – počeo je s plaćom od 1400 eura, prvih godinu dana država mu je uz to pomagala s 1000 eura, a danas zarađuje 1850 eura mjesečno i više nije na teret državi – kupio je auto i uredio stan.

Ima mnogo prijatelja Finaca, finsku osobnu iskaznicu i porezni broj. 400 eura odlazi na plaćanje poreza, dio i na najamninu za stan. Gotovo da je i zaboravio prethodni život, u kojemu je bio jedan od tjelesnih čuvara tadašnjeg iračkog predsjednika.

– Želim se dalje školovati. Raditi kao mehaničar u avioindustriji, to doista volim. Nadam se i da ću dobiti finsko državljanstvo. Tako ću moći putovati bez vize, vidjeti svoju obitelj u Iraku. Nisam ih vidio šest godina, silno mi nedostaju, kazao je.

Pojedinačni slučajevi tražitelja azila prvi put zabilježeni su u Finskoj davne 1988., prije toga država je organizirano prihvaćala izbjeglice iz Čilea i Vijetnama. Tada nije bilo postojećeg zakonodavstva vezanog za imigraciju ni procedure za tražitelje azila.

Ove i sljedeće godine Imigracijska služba dobit će dodatnih 26 milijuna eura, kako bi se ubrzala višegodišnja obrada podnesenih zahtjeva, ali i povećao broj prevoditelja i pravnika.

Besplatnu pravnu pomoć pri traženju azila i ishodovanju dozvole prebivališta, kao i zastupanju azilanata na europskim sudskim instancama osiguravaju inače nevladine organizacije. Trenutačno je u Finskoj njih oko 3000.

– Razmišljali smo kako pomoći tim ljudima da nešto nauče, neovisno o tome kakva će biti konačna odluka vlasti o njihovu statusu. Da nauče jezik ili razviju profesionalne vještine. Da se njihovi potencijali povećaju, a ne smanje, ako se i vrate u zemlju podrijetla, kazala je Kumpula.

Najbrojniji tražitelji azila u Finskoj su Iračani, mnogi od njih spajaju se s obiteljima ili ostvaruju pravo na međunarodnu zaštitu po nekoj od osnova. Polovina imigranata živi danas na području regije Helsinkija.

Jug zemlje mnogo je otvoreniji, za razliku od manjih sredina na sjeveru, gdje su ksenofobija i potpora krajnjoj desnici u porastu. Došljaci se bore s brojnim predrasudama, ne samo s kulturološkim razlikama.

– Mnogi Finci u početku su mislili da samo spavamo, da želimo novac bez rada, da pijemo alkohol. Kad vide da imamo posao, ljudi se sprijatelje s nama. Nakon što popravim automobil klijentu, kada me poslije vidi u gradu, pozdravi me. Tada osjećam da imam život. Moramo učiti od finskih sugrađana, moramo poštovati finske zakone, kazao je Murtada.

Aktualna lijeva finska vlada preporučila je u svojoj strategiji davanje dozvole prebivališta onim tražiteljima azila koji imaju stalan posao.

Finska agencija za obrazovanje, pak, temeljito radi na priznavanju diploma ili potvrda o stručnoj spremi koje su migranti ponijeli iz svoje domovine. U godinama koje slijede, Finska će te ljude itekako trebati na svom tržištu rada.