DIZAČI RUKU (…ili kako je Bosna i Hercegovina ostala, vjerovatno, jedina država na svijetu koja na državnom nivou nije donijela nijednu mjeru podrške privredi)

Nadam se, dragi moji, da ste spremni za izazove koje će pred poslovne ljude staviti vrijeme nakon (stručnjaci kažu) prvog vala pandemije koronavirusa. Ako niste, spremite se, tražite pomoć od onih koji znaju, sami se educirajte i snalazite. Otprilike, da parafraziram Sir Winstona Churchilla „uživajte u ljepotama korone, čekaju vas strahote postpandemije“. Činjenica je da je Bosna i Hercegovina (vjerovatno) jedina država na svijetu koja na nivou države nije donijela nijednu (da, dobro ste pročitali) mjeru koja ima za cilj podršku privredi.

Istini za volju, država i nema baš mnogo nadležnosti u domenu ekonomije, ali… Zapelo je na prvom koraku koji bi značio podršku privredi u saniranju posljedica pandemije koronavirusa. Pomjeranju roka za predaju prijava i plaćanje PDV-a sa 10-og na posljednji dan u mjesecu za prethodni mjesec. Delegati iz reda hrvatskog (zna se koja stranka) i srpskog (opet se zna koja stranka) naroda u Domu naroda Parlamenta BiH odbili su prijedlog izmjena i dopuna Zakona o PDV-u BiH koje je prethodno usvojio Predstavnički dom. Dizači ruku po nalogu stranaka (očigledno) opredjeljenih da blokiraju sve što dolazi sa državnog nivoa pa makar bilo i u njihovom interesu.

Za vas ne znam, ali ja barem, nisam čula konkretnu argumentaciju za odbijanje produženja roka za podnošenje prijava i plaćanje PDV-a. U situaciji kada su države cijelog svijeta donijele po dva-tri paketa hitnih mjera za podršku privredi (jer znaju ljudi od čega žive), državni nivo BiH nije donio ni tu jednu mjeru. Jednostavno, stranka/e je rekla ne i uzalud argumentacija da budžeti neće biti ugroženi (dakle, primat će uredno plaće i paušale u svim parlamentima), da bi privrednicima uveliko olakšali poslovanje barem u prvoj fazi oporavka od posljedica pandemije, da je to zahtjev 30.000 privrednika iz cijele BiH (što je više od polovine PDV obveznika), da imamo najkraći rok u Evropi za plaćanje PDV-a (obično je taj rok 20 do 30 dana) itd.itd.itd.

Kontraargument je bio da prijedlogu nedostaju „finansijski, ekonomski i socijalni aspekti“ (a da upitate osobu koja je izrekla ovu konstataciju sa skupštinske govornice, nisam sigurna da bi znala pojasniti išta više oko pomenutih “aspekata”) ili da su protiv izmjena i dopuna entitetske institucije RS. Zašto su protiv? Spominju se „brojne nesuglasice i nesporazumi“, ali opet nedostaje ono, koje tačno nesuglasice i koji tačno nesporazumi. Iskreno, nisam ni očekivala argumentiranu raspravu – podatke o tome koliko bi budžet (ako bi uopšte) izgubio, gdje bi tačno došlo do nesporazuma i nesuglasica, tako da nije ni postojala šansa da neko možda ukaže na moguće rješenje. Već viđeno… U svakom slučaju, predstoji nam borba i oslanjanje na uglavnom, vlastite snage. Nekako sam uvjerena da ćemo ostati na nogama. Kao i do sada…