MAGLAJ – Drvorezbarstvo je umjetnički zanat duboko ukorijenjen u tradiciju i kulturno nasljeđe Bosne i Hercegovine i njenih naroda, a spretne ruke majstora na specifičan način obrađuju drvo oraha, trešnje, tise ili javora.
Jedan od majstora koji je izučio tajne ovog starog zanata je i Elvir Hambašić iz maglajskog naselja Donji Ulišnjak.
Konjičko drvorezbarstvo najpoznatije je u BiH i 2017. godine upisano je na UNESCO-ovu listu nematerijalne svjetske baštine u Evropi, a baš kod drvorezbara koji uživaju svjetsku slavu Elvir je “pekao” zanat, te se sa stečenim znanjem vratio u Maglaj.
“Drvorezbarstvom se bavim više od 12 godina, a ljubav prema zanatu razvijala se od samog djetinjstva, kada sam kao dječak od drveta pravio razne figure, čija izrada mi je kroz život pomogla da brže i lakše savladam posao kojim se danas bavim”, pripovijeda Elvir za “Nezavisne”.
Drvene rezbarije, koje uključuju namještaj, sofisticirane interijere i male dekorativne predmete, ističu se prepoznatljivim ručno izrezbarenim motivima i vizuelnim identitetom, a prva Elvirova rezbarija u drvetu bila je Maglajska tvrđava.
“Danas većinom radim velike stvari kao što su sećije, stolovi, stolice ili preciznije rečeno radim kompletne bosanske sobe, koje su vrlo važan segmenat prošlosti, ali i sadašnjosti našeg naroda, našeg bitisanja i bivanja. Svaki predmet je rezbaren tako da cijela soba bude u bosanskom stilu”, priča maglajski drvorezbar.
Objašnjava da predmete izrađuje od drveta oraha, trešnje i javora, ali s obzirom na to da je orah teže nabaviti – trešnja je odlična zamjena.
“Prije početka rada prvo odaberem drvo s kojim ću raditi, poslije toga dolazi rad na stolarskoj mašini, lijepljenje isječenih dasaka, zatim crtanje šare i rad sa dlijetima, a poslije toga cijeli predmet sklapam i lakiram i tako dolazim do gotovog proizvoda”, priča Elvir radeći posao koji nazivaju i pjesmom u drvetu.
Kazuje da što je predmet jednostavniji to je i vrijeme izrade kraće, dok je za veće i komplikovanije predmete potrebno i više vremena – na primjer, za jedan veliki peškun (sto) potrebno je 15 do 20 dana intenzivnog rada.
Drvorezbarstvo je Elvirov posao, ali i porodični posao cijele porodice Hambašić – u radionici mu pomažu supruga Sanida i djeca, srednjoškolci Amar i Irma, ali i šestogodišnja Amna.
“Supruga je po zvanju frizerka, ali napustila je taj posao, učila je uz mene i više od deset godina se bavi drvorezbarstvom i pomaže mi. I djeca su od velike pomoći, svako ima svoja zaduženja – svi imamo svoje uloge u izradi svih predmeta, zajedno rezbarimo drvo”, ponosan je Elvir.
Jedini izvor prihoda za ovu petočlanu porodicu upravo je drvorezbarstvo, a svoj dom u naselju Donji Ulišnjak, koji podsjeća na izložbeni salon tradicionalno rezberenog namještaja, Hambašići su izgradili od sredstava zarađenih vlastitim radom u njihovoj radionici “Suvenir”.
Za kraj razgovora Elvira smo pitali hoće li ovaj tradicionalni zanat nagristi zub vremena, s obzirom na to da smo svjedoci da stari zanati polako padaju u zaborav, a on kazuje da svaki stari obrt vremenom “pada”, ali da misli da će ovaj zanat poživjeti još dugo, jer će uvijek biti ljudi koji će voljeti ovakav stil namještaja.
“Ljudi su vijekovima unazad voljeli imati komad namještaja rezbarenog u drvetu u svom domu, a mi smo primjer da su ovakvi komadi i danas traženi”, zaključuje Elvir.
Bicikl od drveta
Hambašić je krajem prošle godine predstavio i svojevrsnu atrakciju Maglaja, ali i cijele BiH – drveni bicikl.
“Odmarao sam od drvorezbarstva i kako nisam mogao samo sjediti, pretražujući internet, pronašao sam drveni bicikl. Sama pomisao da nešto takvo postoji me zainteresirala, istraživao sam i shvatio kako i ja mogu napraviti jedan”, prisjeća se Elvir.
Ram bicikla izrađen je od kvalitetne orahovine, a nesvakidašnje prevozno sredstvo kompletirano je dijelovima japanskog bicikla Shimano.
“Bicikl ima 21 brzinu, a težak je svega 12 kilograma. Prvi put kada sam ga provozao naparavio sam najmanje 100 slika sa mještanima koje je bicikl oduševio”, kazuje Elvir.