Priča o pjesmi Dragana Kojića Kebe: “Nemam drage, nemam druga”

Dragan Kojić Keba bez ikakve sumnje spada u red estradnih velikana. Višedecenijska karijera i hitovi kao što su “Plavo oko plakalo je”, “Bre gidi džanum”, “Imao sam” ili “U snu ljubim medna usta” omogućili su mu da ima status koji ima. Jedna od pjesama koja toj konstataciji najviše ide u prilog definitivno je i “Nemam drage, nemam druga”. Objavljena je 1990. godine na albumu “Plavo oko plakalo je”, a autor pjesme je Stevan Simeunović.

“Nemam drage, nemam druga” je elegična, tugaljiva pjesma, prava balada. Slobodno se može reći da je domaća inačica bluza, onog totalnog, iskonskog klonuća i crnila koje obuzme čovjeka, pa to sve pretoči u muzičku numeru.

Znate onaj osjećaj – žena me napustila, prijatelji me izdali, posao mi propao, čak me je i pas ostavio… E, taj osjećaj je tematika ove pjesme, s tom razlikom što nije banalizovan u tolikoj mjeri, već mu je pristupljeno u nekom pokušaju lirskog izraza.

Pjesma ukupno broji tri strofe, od kojih je posljednja na romskom jeziku. Pretpostavljamo da je autor bio inspirisan uvodnim stihovima, a ostale su se strofe i rime samo nizale dalje. Kao rezultat dobili smo pjesmu u kojoj se mnogi pronalaze iz svojih razloga.

Na internetu je moguće naći jedan šaljivi tekst koji otkriva sve o vama na osnovu Kebine pjesme koju volite, pa ukoliko volite “Nemam drage, nemam druga” onda ste romantična dušica koja smatra da se sreća dešava uvijek nekom drugom.

Savjet: Umjesto što se vajkate kako vam je život samo tuga, ne klonite duhom već se otisnite u nepoznate predjele – daleku Indiju ili makar Kebinu Loznicu, jer možda baš tamo vaša srodna duša iščekuje da naiđete.

IZVOR: ekspresstablodi.ba, piše O. T.