Redakcija
Profesor Milovan Perić, eminentni naučnik i stručnjak s međunarodnom reputacijom koji predaje primijenjenu numeričku mehaniku fluida na univerzitetu u Duisburgu, održao je tokom mjeseca decembra 2020. godine ciklus online-predavanja iz oblasti kompjuterskih simulacija s primjenom u mehanici fluida na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Predavanja su održana u okviru projekta ‘’Dijaspora za razvoj’’, koji je projekat Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i Vlade Švicarske, u partnerstvu sa UNDP i IOM.
Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice ispričao je priču o svom putu od male siromašne sredine u BiH pa do vrhunske svjetske karijere u oblasti mašinstva. ‘’Rođen sam u selu Čečava, 20 km daleko od Teslića’’, kaže prof. Perić, ‘’Otac je bio običan radnik, mati domaćica. U osnovnu školu sam išao pješke – od 1. do 4. razreda oko 2 km daleko, od 5. do 8. više od 7 km preko brda (tamo i nazad, svaki dan, po svakakvom vremenu). U 6. razredu sam dobio bicikl – put pored rijeke je bio duži, skoro 10 km. Domaća zadaća se pisala čuvajući ovce, ili naveče, uz petrolejsku lampu (struja je stigla u selo kad sam išao u 8. razred). Mašinsku tehničku školu sam pohađao u Doboju, zahvaljujući stricu koji je tu radio i kod koga sam stanovao. Po završetku srednje škole otišao sam u biro za zapošljavanje u Tesliću da tražim posao, s namjerom da kasnije nešto studiram uz rad. Na moju sreću, ispostavilo se da u mojoj diplomi o završenoj srednjoj školi nešto nije bilo popunjeno kako treba, pa sam morao da tražim novu. Kad je direktor škole, Dr. Drago Blagojević, čuo kakvi su moji planovi, počeo je da me ubjeđuje da po svaku cijenu odmah nastavim školovanje kao redovni student, ma kako to bilo u mojoj finansijskoj situaciji teško. Ubjeđivanje je uspjelo i ja sam se u zadnji momenat prijavio da studiram na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu u septembru 1976. Studij sam završio u julu 1980. godine. Međunarodna saradnja me uvijek interesovala, pa sam u drugoj godini studija počeo u večernjoj školi Radničkog univerziteta “Đuro Đaković” učiti engleski jezik (tri puta nedjeljno po dva sata). U školi sam učio ruski jezik, što u to vrijeme nije bilo od velike koristi (osim za čitanje stručne literature, što sam prakticirao). Takođe sam bio aktivan u međunarodnoj organizaciji za razmjenu studenata – IAESTE – i dvije godine organizovao dolazak stranih studenata tehničkih fakulteta u Bosnu i Hercegovinu te odlazak naših studenata u svijet. Ja sam 1979 radio mjesec dana u jednoj željezari u Švedskoj, a 1980 sam proveo tri mjeseca u jednom institutu u Švajcarskoj (EIR). Profesor Ismet Demirdzić mi je organizovao postdiplomski studij na Imperial College u Londonu, za što ću mu uvijek biti zahvalan (između ostalog). U London sam otišao u julu 1982 i vratio se kao doktor u jesen 1985. Nakon pola godine rada u Institutu za energetiku, procesnu tehniku i tehniku sredine u Sarajevu dobio sam mjesto asistenta na Univerzitetu u Erlangenu, Njemačka. Slijedila je godina dana na Stanford University u USA, pa profesura u Institutu za brodogradnju u Hamburgu 1993. godine. U Hamburgu smo kolege Demirdžić, Muzaferija i ja 1997. godine osnovali jednu firmu koja se bavila pisanjem softvera za simulacije u mehanici kontinuma (prije svega strujanju fluida), koju smo 2001. prodali anglo-američkoj firmi CD-adapco i prešli da radimo za tu firmu. Od 2014. radim kao samostalni konsultant i predajem primijenjenu numeričku mehaniku fluida na univerzitetu u Duisburgu.’’
Na pitanje da li je prije imao priliku da prenosi svoje znanje u BiH i sarađuje sa kolegama iz BiH, profesor Perić odgovara: ‘’Saradnja s kolegama s Mašinskog fakulteta nije nikad prestala, a posebno s profesorom Ismetom Demirdžićem. Nekoliko godina za redom smo učestvovali u ljetnim školama koje je organizovao profesor Franz Durst s Univerziteta u Erlangenu: ja sam dovodio po nekoliko studenata iz Hamburga, a profesor Demirdžić bi sakupio 15tak studenata iz Bosne i Hercegovine, sa kojima smo onda intenzivno radili dvije sedmice. Mnogi od tih studenata su u međuvremenu doktorirali pa čak i postali profesori; jedan od njih je i profesor Muris Torlak, s kojim u zadnje vrijeme intenzivnije sarađujem. Osim toga, organizovao sam i višemjesečne boravke nekolicine studenata iz Bosne i Hercegovine na mom institutu u Hamburgu, sto je finansirao DAAD. Bilo je i zajedničkih publikacija u međunarodnim časopisima kao i izlaganja na konferencijama.’’
O programu prenosa znanja iz iseljeništva u BiH koji se provodi u okviru projekta ‘’Dijaspora za razvoj’’ profesor Perić kaže: ‘’Mislim da je program prenosa znanja iz dijaspore u BiH vrlo dobro osmišljen i vrlo koristan. Za studente je vrlo važno da vide i čuju kako se odvija istraživački rad na drugim univerzitetima u svijetu. Kad sam ja bio student, mislio sam da su na svjetskim univerzitetima svi stručnjaci nobelovskog kalibra i bilo me je vrlo strah kad sam pošao u London, plašeći se da neću uspjeti, da im nisam dorastao. Kasnije sam shvatio da su dobri studenti iz Bosne i Hercegovine stvarno dobri i u međunarodnom poređenju, jer svi koji su stvarno bili zainteresovani za nauku i otišli u svijet, bili su uspješni. Danas je mogućnost komunikacije mnogo bolja; nama je u 1980tim godinama bilo jako teško doći do članaka objavljenih u svjetskim časopisima, a danas je preko interneta sve znanje dostupno svima. Osim toga, danas su i računari postali pristupačni i za studente u BiH; svako ko ima dobru ideju može da to isprogramira, izvrši proračune i objavi svoj rad u svjetskim časopisima. Vaš program pomaže studentima iz BiH jer im pruža mogućnost da iz prve ruke dobiju informacije o aktuelnim istraživačkim programima, metodama, radovima i trendovima; oni mogu da postavljaju pitanja, imaju mogućnost da i kasnije konsultuju predavače i prodube saradnju s njima, kao i da uspostave nove kontakte.’’
Na pitanje šta misli kako dijaspora može pomoći BiH na njenom razvojnom putu, profesor Perić kaže: ‘’Prenos znanja je jedan od najvažnijih oblika pomoći. Ljudi koji se bave naučno-istraživačkim radom nisu, na žalost, dovoljno bogati da bi mogli vršiti direktna ulaganja u BiH-privredu. Ono što oni ulažu jeste znanje, što je važnije od samog novca. Politika mora da stvori uslove da to znanje može da cvjeta, da se širi i koristi u BiH. Ako država te uslove ne ostvari, mladi ljudi će otići u inostranstvo pa će tamo realizovati svoje ideje. Mi iz dijaspore ne možemo na to uticati, ali ako bi se od nas tražilo da pružimo i veću pomoć u smislu transfera znanja i iskustva, vjerujem da bi se svi takvom pozivu odazvali.’’
Upitan šta misli koje su potrebe dijaspore, naročito stručne visokobrazovane, od Bosne i Hercegovine i njenih institucija, profesor Perić ne smatra da stručnjacima u dijaspori nešto treba iz Bosne i Hercegovine, te nastavlja ‘’oni uglavnom svi imaju to što njima u životu i radu treba. Većina bi voljela da se saradnja intenzivira i tu bi državne institucije mogle pomoći ako organizuju više programa poput ovog. Ljudi su spremni da pomognu, ali većini je neugodno (a često nemaju ni vremena) da oni traže partnera u BiH s kojim bi mogli sarađivati. Što je više susreta na kojima ljudi iz dijaspore stupaju u kontakte s ljudima koji žive i rade u BiH, to su šanse da se iz tih kontakata izrodi nešto korisno veće’’, kaže profesor Perić.
Upitan da li ima neku poruku za dijasporu i/ili BiH vezano za jačanje međusobne saradnje, profesor Perić kaže: ‘’Imam: družite se. Organizujte susrete, ne samo stručnog karaktera: planinarenje, kulturno-umjetnička i sportska događanja – sve je to korisno za jačanje saradnje. Da bi dva čovjeka dobro sarađivala, moraju se prvo dobro upoznati. Ja ljude iz BiH s kojim sarađujem ubrajam u svoje najbolje prijatelje.’’
Na kraju dodaje: ‘’Svako ko želi biti uspješan u bilo čemu, pa i u naučno-istraživačkom radu, mora biti spreman na odricanja: više rada, manje spavanja, manje ćaskanja i kafenisanja… Meni je u ono pola godine dok sam radio u Sarajevu više gostiju ušlo u stan nego za deset godina u Njemačkoj. Nije možda na odmet ni to spomenuti; svi koji su na Zapadu uspjeli su to teškim radom zaslužili. Ovde nema “ni po babu ni po stričevima.”
Profesor Perić je objavio oko 200 članaka o kumpjuterskoj dinamici fluida i srodnim temama. Koautor je jedne od bestseller-knjiga iz oblasti CFD – Joel H. Ferziger, Milovan Perić, Robert L. Street: “Computational Methods for Fluid Dynamics“, Springer, na engleskom, njemačkom, japanskom, ruskom i grčkom jeziku.
GIPHY App Key not set. Please check settings