Redakcija
Zekija Čuturić je interpretatorka i baštinik sevdaha i izvorne muzičke kulture. Umjetnica koju je šest decenija duga karijera svrstala među doajene sevdaha. Ne zna se broj pjesama koje je snimila za arhiv Radio Sarajeva. Naročito je voljela snimati pjesme koje su na rubu zaborava. Zapravo, ona voli i sevdalinku i sandžačku pjesmu. Radila na njima istrajno, stoga ne čudi što je njen uspjeh u tom domenu zagarantovan. A sve predispozicije je nosila sobom. Nevjerovatnu ljepotu, stas, topal i umilan vokal a pjevala tačno, kontolirajući melizme.
Odbijala kafane
Zekija Čuturić je rođena 1939. godine u Bosanskoj Dubici. Poticala je iz stare, bogate porodice sa tradicionalnim trgovačkim poslovanjem. Nakon smrti oca, sa bratom i sestrom je preselila u Sarajevo. Tu ozbiljnije prilazi muzici uz koju je rasla i koju je voljela. Sve počinje u KUD-u “Slobodan Princip Seljo” gdje je pjevala a nakon audicije postaje solistica Radio Sarajeva. Zekija je važila za najljepšu predstavnicu jugoslovenske estrade. To je bio period u kom nije bilo dozvoljeno pjevačima nastupati po kafanama i restoranima, što je bio u to doba trend. Kasnije, i kada je to bilo dopušteno ona nije htjela raditi na takvim mjestima. Zapravo, nije željela povrijediti nekadašnje odredbe i kodekse pa tako im i ostaje vjerna. To se nije kosilo i sa njenim principima. Mogla je mnogo raznovrsnije prići muzici što je odbijala.
Ona čak nije željela gostovati nigdje osim na iznimnim jubilejima. I festivale i diskografije je zaobilazila. Žena beskrajne muzikalnosti, mekanog i prelijepo obojenog vokala donosila je pjesme zdušno što je, kako u narodu kažu, milovalo svaki poriv u slušatelju. Zadrhtalo bi srce uz te lijepe i sadržajne tekstove. Zekija je sve decenije karijere posvetila i živjela sevdah. Narodu Bosne i Hercegovine skupljala ono što im pripada, pjesme, stihove, motive i detalje narodnosti kojem ona pripada. Stoga poslije svih tih odanih samozadataka snimala bi one numere uz koje su slušali i uživali “Umihana hadži Jusufova”, “Po Taslidži pala magla”, “Iz tiha me glava boli”, “Majka Fatu rano budi”, “Akšam mrače”, “Ah, moj dilbere”, “Sinje more”, “Adem kada mlada nevjesta”, “Šećer Mujo i besjede tvoje”, “Kad se jangin iz sokaka pomoli”, “Srušila se kula i kapija”, “Da sam sjajna mjesečina”…
Obzirna i prizemna
Sve te brojne pjesme koje je Zekija ispjevala sa puno ljubavi je ostavljalo pečat u njoj samoj. Ova darovita i posebna žena je u svom životu gazila razne turbulencije i teške životne drame. Pa uprkos svemu ostajala obzirna i prizemna.
Višedecenijski rad za Radio Sarajevo u kome je obogatila riznicu arhiva, u kome su odložene i čuvane njene pjesme ispjevane glasom prepunim ljubavi i sentimentalnosti, donijelo joj je epitet “dijete Radio Sarajeva”. Uz njenu pjesmu uživali su, uživaju i uživat će svi oni koji vole i poštuju lijepu, izvornu pjesmu sačuvanu od zaborava Zekijinim glasom.
Svojevremeno rahmetli Vehid Gunić, sjajni poznavalac bh. izvorne pjesme, beskrajno je cijenio Zekiju Čuturić. U svojim knjigama je prelijepe karakteristike o ovoj vrsnoj vokalnoj solistici kazao ne propustivši dodati da bi smatrao vlastitim porazom trenutak kada bi doživio da u Art kući sevdaha Zekija ne zauzme vidno i istaknuto mjesto.
Ne zaboravlja rodnu Dubicu
Zekija nikada nije zaboravila svoju Dubicu, svoje sugrađane pa je često dolazila sa poznatim pjevačima u namjeri da ih pjesmom razvesele. A jednu od zaboravljenih dubičkih pjesama Zekija je otpjevala za arhiv “Oj Dubice, bijela golubice”.
Istinita pjesma
Zekija je u svojoj karijeri izbjegavala komponovane pjesme. No, za sarajevski “Diskoton” uz pratnju Jovice Petkovića ispjevala je singlicu sa pjesmama “Još te noćas samo ljubim” i “Pomisli još nekad”. Tu je i njena prva komponovana pjesma “Safikada” ispod koje se potpisuju Vlado Dijak i Vlatko Marković. Zekija je pristala otpjevati ovu prekrasnu baladu jer je zasnovana na istinitoj priči o beskrajnoj vjernosti i ljubavi žene.
Piše: Jasna DURIĆ
