Da li je Turski tok za BiH gasna okupacija ili gasna malverzacija

Mada svojim hemijskim sastavom predstavlja relativno čist energent, prirodni gas u Bosni i Hercegovini već skoro tri decenije teče uz izuzetno prljave primjese. Nakon što je početkom devedesetih godina služio kao jedno od sredstava za iscrpljivanje građana Sarajeva pod opsadom vojske ratnog zločinca Radovana Karadžića, kojima je uskraćivanjem tog izvora energije dodatno otežavano preživljavanje ratnog terora, u proteklih četvrt stoljeća prirodni gas bio je moneta za međuentitetska politička potkusurivanja, u vidu nadmudrivanja o tome ko treba platiti ratni gasni dug prema Rusima, čije je izmirivanje ujedno bilo idealno pokriće za povećanje njegove cijene za krajnje potrošače u Federaciji BiH. Tek što su utihnule navodne ruske prijetnje zavrtanjem gasnih ventila za BiH, kojima su potrošači kontinuirano plašeni svake jeseni, eskalirale su nove prljave igre sa prirodnim gasom, ovoga puta u obliku verbalnog rata između njegovog uvoznika – Energoinvesta i distributera – BH-Gasa.

Promjena rute

Inicijalna kapisla za konfrontaciju dviju federalnih kompanija bilo je dogovor između Energoinvesta i Gazproma da se Bosna i Hercegovina od 1. aprila ove godine ruskim prirodnim gasom snabdijeva putem gasovoda Turski tok, preko Turske, Bugarske i Srbije, umjesto dosadašnjom rutom Ukrajina – Mađarska – Srbija, utvrđenom prvobitnim ugovorom koji je trebao važiti do 2023. godine. Taj potez Energoinvesta izazvao je žestoku reakciju BH-Gasa, koji je protiv svog dugogodišnjeg partnera u gasnom biznisu podnio čak i krivičnu prijavu

“Postoje dvije odluke Vlade FBiH u kojima se kaže da sve strane – uključujući Energoinvest i BH-Gas, moraju vršiti isključivo snabdijevanje preko Beregova u Mađarskoj, zbog postojećih ugovora. U tim ugovorima se navode i 23 miliona dolara ukoliko dođe do raskida. Upozoravali smo da će se to morati platiti – ili građani kroz cijenu ili na neki drugi način…

Ključno kod Turskog toka je da se kapaciteti koji se zakupljuju moraju jako puno plaćati zbog troškova postojećeg pravca, jer nije završen i nisu obrađene kompresorske stanice, niti je ušao u mađarske tržište, a preko toga u Evropu”, u medijskim istupima koji su uslijedili obrazlagao je svoje nezadovoljstvo redefiniranjem ugovora između Energoinvesta i Gazproma Jasmin Salkić, v.d. direktor BH-Gasa.

On tvrdi da je preusmjeravanje na Turski tok izazvalo i poremećaj u sigurnosti snabdijevanja, jer “mi ne znamo ko je šta nominovao i svaki dan jedinice BH-Gasa imaju stres na sistemu“.

Na otpužbe iz BH-Gasa, direktorica Energoinvesta Bisera Hadžialjević odgovorila je, pak, konstatacijom da je “snabdijevanje uredno, naručene količine dovoljne, tako da nema nikakvih promjena”.

“Energoinvest, kao jedini ovlašteni i registrovani uvoznik plina u BiH vrši uvoz od istog dobavljača – Gazprom Export Rusija, ali umjesto ranijim plinovodom putem Ukrajine i Mađarske, sada ide novim, putem Turske i Bugarske. Navedeni prelazak je učinjen na zahtjev Gazproma, koji za BiH nije pružio alternativu dobave drugim pravcem te je u tom smislu u decembru 2020. godine obostrano potpisan aneks osnovnog ugovora o snabdijevanju plinom, koji datira još iz 1997. godine. Mi smo dobili rok od Gazproma tri mjeseca, što je bilo dovoljno da pripremimo dokumentaciju i obavijestimo mađarskog i srbijanskog transportera da više nismo u mogućnosti ispuniti ugovor koji je na snazi.

Ukupna cijena plina u Zvorniku putem novog pravca dobave niža je za približno 25 posto nego isti taj plin koji bi se dobavljao pravcem kroz Ukrajinu i Mađarsku. Ukupno, FBiH je u prethodna tri mjeseca platila plin skuplje za 2.998.729 američkih dolara zbog transporta mađarskom rutom, nego što bi tu istu količinu platila da je već od 1. januara 2021. godine prešla na Turski tok. Za mene je taj podatak zaista poražavajući”, poručila je na tematskoj konferenciji za novinare Hadžialjević.

Negirala je mogućnost plaćanja penala Mađarima, jer “Energoinvest nije deklarisao raskid ugovora, što neko krivo tumači, nego je deklarisao informaciju mađarskom transporteru da Energoinvest zbog toga što Gazprom mijenja rutu nije u mogućnosti da ispoštuje postojeći ugovor i u tom slučaju ne postoji plaćanje penala”.

Hronično inertna Vlada FBiH, koja je većinski vlasnik oba suprotstavljena preduzeća, svoje uplitanje u spor o Turskom toku ograničila je na zaduživanje njihovih uprava i nadzornih odbora da striktno poštuju odredbe Uredbe o organizaciji i regulaciji sektora gasne privrede, uz nalog BH-Gasu da izvrši povrat 1,6 miliona dolara avansno uplaćenih mađarskom i srbijanskom transporteru.

U cijelom tom verbalnom ratu, ostalo je, međutim, mnogo toga nejasnog i nedorečenog – između ostalog, zašto je BH-Gas uplaćivao avanse transporterima ako nema uvozne nadležnosti i zašto Energoinvest nije prešao na Turski tok odmah početkom godine i tako uštedio za njegovu direktoricu “poražavajućih“ tri miliona dolara.

Ta pitanja, kao i ono o prirodi krivičnog djela za koje BH-Gas tereti Energoinvest, za sada ostaju bez odgovora, jer ni iz jedne od tih kompanija, kao ni iz Vlade FBiH, odnosno resornog Ministartsva energije, industrije i rudarstva, ne žele davati pojašnjenja te vrste.

Naravno, kao i sve druge bosanskohercegovačke priče, i ova ima svoje političke dimenzije. Prva, upitne ozbiljosti, odnosi se na (kvazi)patriotsku brigu za strateške interese Bosne i Hercegovine, adut za kojim se najčešće poteže kada treba zataškati finansijske malverzacije, a koji je ovoga puta uobličen prvenstveno u upozorenja iz BH-Gasa da “sistemom nabavke gasa i nominacijama od 1. aprila upravljaju Transportgas Srbija i Gas Promet Pale“, propraćena zaključkom da se radi o “rušenju sistema i napadu na državu“. Odbacujući takve tvrdnje kao apsolutno neistinite i neosnovane, iz paljanskog Gas Prometa podsjećaju šta je čija nadležnost u postupku dopreme ruskog gasa u BiH.

“Vezano za stavove BH-Gasa da gasnim sistemom u BiH upravljaju Transportgas Srbija i Gas Promet Pale, ističemo da to nije tačno, pa čak ni moguće!

Sukob oko nadležnosti između Energoinvesta i BH-Gasa u obavljanju energetske djelatnosti u Federaciji BiH, doveo je u nedoumicu javnost i neke energetske subjekte. Ističemo da samo trgovac, kao vlasnik prirodnog gasa, određuje pravce dobave i transporta, cijeneći sopstvene ekonomske interese. U ovom slučaju to pravo nedvosmisleno pripada Energoinvestu, koji je i odredio količinu i pravac dovoda gasa u Federaciju BiH.

Transportgas Srbija je tu količinu dužan preuzeti na navedenom pravcu i transportovati ga na određenu tačku izlaza iz svog sistema. Gas Promet, kao transporter u RS, po nalogu trgovca – u ovom slučaju Energoinvesta, preuzima naručene količine i isporučuje određenim korisnicima. Transporteri – Transportgas i Gas Promet, upravljaju samo svojim sistemom, kako bi korisnik njihovih sistema dobio kupljene količine gasa. Nama nije poznat način upravljanja i isporuke gasa iz gasnog sektora BH-Gasa krajnjim korisnicima. Prelazak FBiH na balkanski tok snabdijevanja ne mijenja ništa u radu Gas Prometa, pošto je i ulazna i izlazna tačka u našem sistemu ostala ista“, naglašavaju iz Gas Prometa u izjavi za Business Magazine.

Druga, potencijalno mnogo ozbiljnija politička konotacija spora o Turskom toku, odnosi se na negativan stav američke administracije prema tom projektu u cjelini, koji iz vašingtonskog ugla gledanja predstavlja pokušaj Rusije da ojača svoj uticaj na Balkanu, ali i Evropskoj uniji, čineći ih potpuno ovisnim o ruskom gasu. U skladu s takvim gledištem, Ambasada SAD u BiH navodno je još u martu upozorila bh. Ministarstvo vanjskih poslova da će Bijela kuća uskoro “donijeti dekret kojim će biti sankcionirani svi pojedinci, kompanije i organizacije koje su na bilo koji način (osiguranjem opreme, usluga ili finansija) uključene u provedbu projekata Sjeverni tok 2 i Turski tok”, te da će zvanični Vašington “nakon donošenja odgovarajuće odluke ostaviti rok od mjesec svima koji su uključeni u realizaciju spornih projekata da se iz njih povuku ili će se u protivnom suočiti sa sankcijama“.

Ipak, na direktno pitanje o vjerovatnoći da se BiH suoči sa američkim sankcijama zbog priključivanja na Turski tok i obliku eventualnih sankcija, iz Ambasade odgovaraju izuzetnom diplomatskom umjerenošću, kojom se jasno sugerira da bi naša zemlja trebala tražiti alternativna rješenja, dok se bilo kakve prijetnje ne mogu iščitati ni između redova.

Mogućnost sankcija

“Sjedinjene Američke Države nastavljaju podsticati druge države da diverzificiraju opskrbu energijom, kao dio jačanja strategije energetske sigurnosti, koja također uključuje i integraciju obnovljivih izvora energije, očuvanje energije i reformu energetske politike.

Pozdravljamo napore Evropske unije i Energetske zajednice na identificiranju ključnih regionalnih energetskih infrastrukturnih projekata i apelujemo da se nastavi saradnja na realizaciji tih projekata, posebno cjevovoda prirodnog plina Južna interkonekcija, koji bi povezao BiH sa plinskom mrežom kroz Hrvatsku.

Apelujemo na zemlje koje teže članstvu u Evropskoj uniji, poput BiH, da usklade svoje energetske politike sa politikama EU. Puno poštivanje Ugovora o Energetskoj zajednici, uključujući i usvajanje državnog zakona o električnoj energiji i prirodnom plinu, bilo bi od velike koristi za BiH kroz regulaciju sektora prirodnog plina i transparentnost cijena za potrošače te pružilo podršku prijeko potrebnim investicijama u energetskom sektoru“, kažu za Business Magazine iz Ureda za odnose s javnošću Ambasade SAD u BiH.

Da BiH za sada ne treba strahovati od američkih sankcija, proizilazi i iz tumačenja Janeza Kopača, direktora Sekretarijata Energetske zajednice, koji za naš magazin daje naoko lingvističko, a ustvari suštinski bitno pojašnjenje preusmjeravanja bh. gasne rute, decidno poručujući da se “BiH nije priključila na Turski tok, nego je priključena na prenosni sistem plina u Republici Srbiji kod Zvornika“.

Međutim, to nikako ne znači da stvari stoje idilično kada je riječ o poštivanju obaveza BiH prema samoj Energetskoj zajednici.

“Promjena mjesta primopredaje prirodnog gasa, u ovom slučaju između ruskog partnera i uvoznika plina za BiH, stvar je komercijalnog ugovora između dvije strane. Mjesto isporuke, odnosno primopredaje plina, nije regulisano evropskim propisima koje primenjuje Energetska zajednica, jer bi to bilo miješanje u osnovne principe slobode kretanja robe i usluga.

Ono što se reguliše na nivou Energetske zajednice je ugovor o radnom režimu između dva operatora sistema i također zadaci operatora sistema prema svojim korisnicima, sve da bi se obezbijedila slobodna trgovina između subjekata koji prodaju i kupuju plin. Pravnog okvira za takvo nešto u BiH nema, a ne postoji ni na području Federacije BiH, što je sve suprotno obavezama po ugovoru o osnivanju Energetske zajednice“, objašnjava Kopač.

On podsjeća da Turski tok nije usklađen sa zahtjevima Energetske zajednice, prvenstveno u smislu omogućavanja konkurencije, takođe sugerira na alternativna rješenja koja BiH ima na raspolaganju.

“Zahtjevi Energetske zajednice, nažalost, u najvećoj meri nisu ispoštovani od strane srbijanskog regulatora. Novi gasovod na teritoriji Srbije nije u skladu sa evropskom regulativom o izuzeću nove infrastrukture i to je najviše izraženo baš u dijelu gdje nisu usvojeni naši zahtjevi da se smanji monopol i dominacija postojećih snabdjevača gasom na tržištu Srbije, koji su ujedno i dioničari srpskog dijela Turskog toka.

Za BiH je od Turskog toka važnija mogućnost upotrebe prekogranične interkonekcije između Mađarske i Srbije kod Horgoša, koja je sad prazna. Preko te interkonekcije BiH bi mogla imati pristup europskom tržištu plina i slobodnom izboru dobavljača“, precizira Kopač.

Uvažavajući sve energetske, političke i geostrateške aspekte spora o prelasku Bosne i Hercegovine na snabdijevanje gasom preko Turskog toka, čiji mnogi segmenti su sasvim sigurno u ovom trenutku teško dokučivi novinarskom i oku prosječnog građanina, uočljivo je, pa čak i pomalo iritantno, da u cijeloj toj rašomonijadi apsolutno niko ne spominje krajnje potrošače – ni domaćinstva ni privredne subjekte, odnosno potencijalne benefite (ili pak štete) koje njima donosi ta promjena, prvenstveno u smislu cijene koju plaćaju za taj energent. Naime, ako je vjerovati tvrdnjama čelnice Energoinvesta da nova ruta pojeftinjuje uvezeni ruski gas za čak 25 posto, logično bi bilo očekivati da se u približnom procentu snizi i njegova cijena za krajnje korisnike – no, od takvog efekta prelaska na Turski tok ni traga ni glasa… Skeptici bi rekli da je možda upravo zamagljivanje te mogućnosti, preciznije rečeno nužnosti, osnovni cilj galame o penalima, poremećenom snabdijevanju, narušavanju suverenosti…, dok vrijeme ne učini svoje i bh. potrošači ne zaborave da puno jeftiniji gas plaćaju i dalje po istoj cijeni.