Nakon odlikovanja u Banjaluci, Handke s Kusturicom u Višegradu

Peter Handke, austrijski književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost za 2019. godinu, koji negira genocid u Srebrenici, nakon posjete Banjaluci, boravi u Višegradu, na istoku Bosne i Hercegovine (BiH), s rediteljem Emirom Kusturicom.

Osporavanom nobelovcu, reditelj Kusturica će u Andrićgradu, izgrađenom u Višegradu, uručiti “Veliku nagradu Ivo Andrić”.

Nagrada nosi ime po bosanskohercegovačkom piscu Ivi Andriću, dobitniku Nobelove nagrade za književnost 1961. godine za roman “Na Drini ćuprija”, priči o čuvenom višegradskom mostu, koji će tri decenije kasnije postati mjesto masovnog stradanja Bošnjaka.

“Kako se osjećaš kad dolazi jedan nacionalista, fašista koji negira genocid u Srebrenici. Negiranjem genocida, on negira i Bosnu i Hercegovinu”, kazala je za Radio Slobodna Evropa Bakira Hasečić iz Višegrada, predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata”.

Za Hasečić je žalosno i tužno što je Handke opet u Višegradu, “gdje je dolazio tokom agresije i poslije”.

“Gdje je spavao u najvećem mučilištu žena i djevojčica Vilina Vlas i gdje podsjeća na najgore i čak sumnjam da li je i on učestvovao u takvim nekim zločinima”, kaže Hasećić.

“Višegrad je grad s čijih mostova su živi ljudi bacani, grad u kojem su živi ljudi spaljivani, civili ubijani. Mjesto u kojem je organizovano silovano na stotine djevojaka i žena”, kaže za RSE Bilal Memišević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Višegrad.

U posljednjem ratu Memiševićevi roditelji su ubijeni, a on se u Višegrad vratio prije više od 20 godina. Jedan je od hiljadu Bošnjaka koji su se nakon rata vratili.

Više od 12.000 predratnih stanovnika više ne živi u tom gradu.

Ermin Kuka, viši naučni saradnik u Institutu za istraživanje ratnih zločina, koji je tokom rata izbjegao iz Višegrada, za RSE kaže da posjete Višegradu znači da se Višegrad ponovno targetira kao mjesto za širenje “prije svega nacionalnih, ekstremističkih ideologija i velikosrpske ideologije, politike i prakse, koja je tako da kažem imala vrhunac u periodu od 1992. – 1995. godine, ali svakako ta ideologija i dan danas živi”.

“I Višegrad je prepoznat kao mjesto gdje se u današnje mirno doba, kada bi se trebao širiti prije svega suživot, međuljudski odnosi, naravno Višegrad se koristi kao mjesto za slavljenje glorificiranje kako zločinaca, tako i samih počinjenih zločina”, kaže Kuka.

Orden za Handkea u Banjaluci

Tokom posjete BiH, u petak, 7. maja, Handkeu je u Banjaluci, gradu u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS), dodijeljen Orden Republike Srpske.

Iz Vlade RS-a kazali su da je Handke odlikovan zbog “izuzetnog rada i zasluge na polju kulturnog i duhovnog razvoja, kao i za naročiti doprinos u razvijanju i učvršćivanju sveukupnih odnosa s Republikom Srpskom”.

Orden mu je dodijelila predsjednica entiteta Željka Cvijanović.

Handke je u Banjaluci izjavio da je odlučio doći u Republiku Srpsku “uprkos jakim vjetrovima koji su bili protiv toga”.

“Sretan sam što sam ovdje. Ovo je veliki trenutak za mene”, rekao je Handke, nobelovac čija nagrada je 2019. izazvala negodovanje javnosti u svijetu i regionu, zbog negiranja ratnih zločina.

U zgradi Vlade RS-a osporavanog nobelovca dočekali su, osim Cvijanović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) Milorad Dodik, premijer RS-a Radovan Višković, reditelj Emir Kusturica i rektor banjalučkog Univerziteta Radoslav Gajanin.

O Handkeovim političkim preferencijama, a u povodu njegova posjeta BiH, za RSE je govorio Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

On kaže da su one poznate jako dugo jer je, između ostalog, “Handke jedan od ljudi koji su govorili na sahrani Slobodna Miloševića” (nekadašnji predsjednik Savezne Republike Jugoslavije i Srbije, prim. a.).

“Ovo je pitanje otvorenog veličanja i slavljenja zločina koji su počinjeni u ime jedne ideje, koja, nažalost, nikada nije potučena i poražena i u tom smislu treba gledati i ovu posjetu. Dakle, veličanje nasilja iz devedesetih. I kao i u svakom drugom slučaju, veličanje nasilja, koje je iza nas, u pravilu, znači i najavu nasilja u godinama ili decenijama pred nama”, izjavio je 7. maja Emir Suljagić za RSE.

“Mjera odnosa bilo kakve većinski srpske vlasti ovdje, prema nesrbima su Ratko Mladić i Milan Lukić. I to je poruka koju danas šalju Milorad Dodik i Peter Handke”, riječi su Suljagića.

To je meni sramotno, kaže komentarišući dolazak austrijskog pisca Petera Handkea u Banjaluku, kolumnista i pisac iz toga grada Dragan Bursać.

“To je čovjek koji je Srebrenicu pohodio više kamperski, čovjek koji ne priznaje genocid, ali koji priznaje genocidni režim”, kaže Bursać za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Handke inspiraciju tražio u nekadašnjem ratnom logoru?

Prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Višegrad je bio podvrgnut “jednoj od najopsežnijih i najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja tokom rata u BiH, a u zločinima koji su se desili u Višegradu i okolini ubijeno je oko 3.000 Bošnjaka, uključujući oko 600 žena i više od stotinu djece”.

“Handke je čovjek, za one koji ne znaju, koji je inspiraciju tražio boraveći u hotelu Vilina vals, koji je bio silovalište”, podsjeća pisac iz Banjaluke Dragan Bursać.

U Banjskom lječilištu “Vilina vlas”, pet kilometara od Višegrada, prema izvještaju posebnog Komiteta UN-a iz 1994. godine, tokom 1992. godine silovano oko 200 žena. Neke od njih su ubijene, a neke su izvršile samoubistvo.

Taj je hotel tokom rata bio sjedište paravojne formacije “Beli orlovi” na čijem je čelu bio Milan Lukić, osuđen pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) na doživotnu kaznu zatvora za ratne zločine u Višegradu.

Za Emira Kuku, kaže, žalosno je da se osobe poput Handkea dovode u Višegrad.

“Maj je mjesec i treba napomenuti činjenicu da je samo u maju i junu 1992. godine u Višegradu ubijeno više od 60 posto svih žrtava, dakle ubijenih na ovom prostoru u vremenu agresije”, kazao je Kuka iz Instituta za istraživanje ratnih zločina.

Kontinuirana politika negiranja genocida

“I u jednom takvom mjestu, imamo jednog nobelovca, dakle čovjeka čija pisana riječ ima težinu u svjetskoj javnosti, a koji je pravdao srbijanske zločine na prostoru BiH. I nije mu dovoljna pisana riječ, već dakle dolazi pohoditi mjesta na kojima su Bošnjaci organizirano ubijani”, kaže Bilal Memišević.

Posjeta Petera Handkea, Milorada Dodika i Emira Kusturice Andrićgradu predstavlja nastavak kontinuirane i sistematske politike poricanja genocida i zločina koji su se desili u BIH, smatra direktorica Centra za postkonfliktna istraživanja iz Sarajeva Velma Šarić.

“Odlazak u Višegrad u kojem su postojali logori za silovanje, grad u kojem su žene i djeca spaljivani u kućama, a u kojem još nema spomenika tim istim žrtvama pokazuje da Milorad Dodik i njegov režim nije spreman da se suoči s prošlošću, već naprotiv ponovo pokušava ovakvim postupcima omalovažavati, provocirati i vrijeđati žrtve i podizati međunacionalne i etničke tenzije”, kaže ona za RSE.

Prema riječima Velme Šarić, takvi postupci BiH samo vraćaju unazad i udaljavaju od evropske budućnosti.

Memišević smatra kako je Handkeova posjeta Višegradu samo nastavak priče o negiranju genocida nad Bošnjacima.

“Isprovocirati ljude koji su direktno žrtve genocida”, te, dodaje, isprovocirati procese promocije negiranja genocida u međunarodnoj zajednici, poput dodjele Nobelove nagrade za književnost Handkeu.

Peter Handke dobio je Nobelovu nagradu za književnost 10. decembra 2019. godine.

U jednom dijelu BiH persona non grata

Zastupnici Skupštine Kantona Sarajevo, jednog od deset kantona u drugom bosanskohercegovačkom entitetu Federaciji BiH, dan nakon što mu je uručena Nobelova nagrada, proglasili su Handkea nepoželjnom osobom na području ovog kantona. To je uradio i grad Tuzla.

Tom prilikom je navedeno, uz ostalo, kako je “Handke u svojim javnim nastupima, u vrijeme agresije na BiH javno podržavao agresorski režim na čelu s ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem, te više puta i pored svih presuda Međunarodnog suda u Haagu negirao zločin genocida u Srebrenici”.

U drugom dijelu BiH, Udruženje književnika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska proglasilo ga je za njihovog počasnog člana.

U Srbiji austrijski pisac je 2015. godine, odlukom gradske Skupštine, proglašen za počasnog građanina Beograda.

Nagrađen je, kako je tada rekao predsjednik Skupštine grada Nikola Nikodijević “za promovisanje Beograda i podršku u teškim vremenima”.

Dodjelu Nobelove nagrade Handkeu bojkotovale su Bosna i Hercegovina, Kosovo gdje je također proglašen nepoželjnom osobom, Albanija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Turska.

Na dan dodjele nagrade, u glavnom gradu Švedske održana su dva protesta, a brojni ratni reporteri koji su izvještavali iz ratova u BiH i na Kosovu su se oglasili na društvenim mrežama, s tekstovima koje su pisali ratnih devedesetih.

Šta posjetom Handkea poručuje Dodik?

Dragan Bursać smatra da Handkeovom posjetom Višegradu i Banjaluci Milorad Dodik poručuje da je politički živ.

“Tu uz Dodika je i čitava svita entiteta RS, plus istureni član Emir Kusturica. Nigdje taj rijaliti ne smije da se prekine. A to je da ćemo mi i dalje pričati o Miloradu Dodiku, o njegovoj provokaciji o čovjeku kojeg je ugostio koji je persona non grata u Tuzli i u Sarajevu”, dodaje Bursać.

On podsjeća kako je Handke bio poštovalac Slobodana Miloševića, optuženog za ratne zločine.

Peter Handke je 1996. objavio putopisni esej “Jedno zimsko putovanje prema Dunavu, Savi, Moravi i Drini – ili pravda za Srbiju”, a potom i još četiri knjige intonirane na isti način.

Zbog podrške međunarodno izolovanoj Srbiji, kasnije posjete Slobodanu Miloševiću u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala, te odlaska na njegovu sahranu – Handke je uglavnom bio kritikovan, no 2019. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost, bez obzira na osude koje su stizale iz cijelog svijeta.