INTIMNA ISPOVIJEST MILIĆA VUKAŠINOVIĆA: Unučad su mi u domu, na mogu ih uzeti

Milić Vukašinović joiš uvijek je prvi i jedini doktor za rock&roll u našem regionu. Ovaj vrhunski bubnjar, kompozitor, pjevač bio je pokretač nečeg sasvim drugačijeg, a na čijim osnovama je kasnije i stvarana rock&roll scena u BiH.

Pamet me dobro služi

Svojevremeno je zahvaljujući albumu „Sanjam“ Hanke Paldum, čiji je kompletan autor, uspio da kupi stan u centru Sarajeva. Danas Milić živi u Beogradu, čeka neka bolja vremena, i sprema se u neke nove muzičke pohode, kao da je u najboljim životnim godinama.

-Moram da kažem da se doktor za rock&roll odlično osjeća. Doktor pazi na sebe, nedam se godinama, a na svu sreću glava i pamet me dobro služe. Samo posmatram ove muzičare i nazovimo te neke velike zvijezde kako kukaju da nemaju posla, a samo godinu dana prije su se hvalili kako za vikend zarade nečiju godišnju platu. A, s obzirom da ja sviram muziku koja nije tako aktuelna kao njihova, pa ni prije ove pandemije nismo imali toliko nastupa, tako da me sve to mnogo i ne pogađa – rekao nam je napočetku razgovora za Express.

Da li su te zvijezde zaista uzimali toliki novac za jednu noć?

-Ma, vjerovatno i jesu. Ali, najgori su oni koji su imali jedan hit, pa onda se umislili da su dotaknuli nebo. Ali, svemu brzo dođe kraj. Uzimali su te velike novce, pa onda se zagrijali za velike kredite, da bi kupili stanove u elitnom dijelu Beograda, pa skupe automobile, i sada sve to treba vraćati, a nema priliva novog novca.

Da li je Vaša generacija razmišljala drugačije po pitanju novca?

-Ha, ha, ha, ha, pa način razmišljanja je uvjetovan okolnostima, a što je sasvim normalno. Ja lično i danas razmišljam na isti način kao i nekada. Danas je opet drugačije, sve je uvjetovano ovom pandemijom, kada je bukvalno život zamro, a posebno ovaj muzički. Ja sam uvijek imao vizije, a kada je najteže, vizije te vade sa dna. Nekada sam radio da postanem materijalno bolji, da postanem bogat. A, danas radim samo da budem srećan. Radim ono što volim, mogu od toga da živim, imam ženu koja mi život čini srećnim i zadovoljnim.

Da li danas postoji pravi rock&roll?

-Dok je aktivna bila ta neka moja generacija i bilo ga je. Bilo je i tih nekih naših druženja, jer smo više i nastupali. A, danas je sve to zamrlo, nestalo, taj rock nije više aktuelan, primat je nekim jeftinim muzičkim pravcima koji nigdje ne pripadaju. Moja generacija danas je stara, ali tu mislim samo na godište. Ja imam isti entuzijazam, snimam novi album, skoro pa svakodnevno se vježba. Sarajevska rock škola je još uvijek uzor nekim novim mladim grupama.

S obzirom da duži period živite u Beogradu, da li Vam nedostaje sarajevska raja, čaršija…?

-Odem je do Sarajeva, ali to je više nostalgija, žal za onim vremenima kada je Sarajevo bilo Sarajevo, kada je bilo ono što je bilo, ali iz vremena Jugoslavije. To je žal za tim vremenom, a ono je nestalo.

Roker, a narodnjak. Autori ste mnogih velikih hitova narodne muzike, posebno u saradnji sa Hankom Paldum, Cecom, a tu je i Zuzi Zu, Nada Obrić…?

-Prije nego što se pojavio taj rock&roll, mi smo svi slušali muziku sa glavnih radiostanica, a tu je preovladavala izvorna narodna muzika, pa je to bio moj prvi susret sa muzikom. Volio sam kafanu, volio da pijem i živim život, a to se samo moglo uz narodnu muziku, pa je to sve i dovelo do toga da stvaram i narodnjake. Ja sam paralelno sa „Vatrenim poljupcem“, samostalno snimio i jedan narodnjački album “Hej jaro, jarane“ koji je bio apsolutni hit u tadašnjoj Jugoslaviji. Tada sam krenuo i da tezagrim sa tim narodnjacima, ali bilo je nemoguće izdržati. Ja krenem da pjevam tu pjesmu, onda se njih dvadeset popenje na binu da pjevaju sa mnom, pa dođu policajci da naprave red, a onda i oni ostanu na bini i pjevaju. Shvatio sam da nije za mene takvo tezgarenje.

Svojevremno ste Hanki Paldum uradili dva vanvremenska hita, „Ja te volim“ i „Voljela sam voljela“. Zbog čega ste te iste pjesme kasnije dali Ceci Ražnatović?

-Ja to nisam njoj dobrovoljno dao, ustvari nisam ni znao da je snimila. A, snimila ih je dok je u BiH buktao rat. S obzirom da sam u ratu bio dobar „kradljivac“ električne energije, pa sam imao i struju i mogao da gledam TV. Tada sam vidio Cecu na nekoj televiziji kako pjeva te dvije pjesme. Kasnije kada sam došao u Beograd, njen pokojni muž Arkan me baš ispoštovao zbog tih pjesama.

Koju biste autorsku pjesmu posebno izdvojili?

-Ja sam Semiru Ceriću Koketu radio njegov prvi album, a na kojem je bila pjesma „Sjećaš li se Sanja“. Nakon izlaska ploče ta pjesma je postala veliki lokalni hit. Ja sam onda Koketa nagovarao da dođe sa mnom u Beograd, pa da to podignemo na jugoslovenski nivo. A, da je to uradio bio bi jugoslovenska zvijezda. Kada je tu pjesmu čuo pokojni Toma Zdravković, odlijepio je na tu pjesmu. Taman je izašao iz bolnice, uzeo dva litra vina u jednom restoranu i samo se ta pjesma puštala. Mene su zvali da dođem, a on onako brutalno pijan, plače i kaže da je ovo najbolja pjesmu koju je ikad u životu čuo i želi da je snimi. Ja mu kažem, pa snimi, ali ne pij više. Snimio ju je, razvalio Jugoslaviju sa njom, a da je Koke otišao u Beograd, Toma je ne bi nikada snimio.

I za Zuzi Zu ste uradili kompletan album?

-A, da, da, moja dobra Zu. Njoj sam uradio kompletan album i to bez ijednog dinara, a ona je to zaslužila. Međutim, moram da kažem da sam kasnije te pjesme sa tog album rasparčao, dao ih drugim pjevačicama poput Nade Obrić, pa Suzane Jovanović supruge Saše Popovića… tako da mogu da kažem da sam taj album Zuzi Zu kasnije baš dobro unovčio ha,ha,ha.

David je polizao sve

Da li je Đorđe David izdao rock&roll?

-Ma, on je prije svega pljuvao po Grandu svojevremeno, po narodnjacima, a onda je napravio neku grupu na engleskom, ali niko nije znao ni za njega ni za grupu. Onda je vidio kako se dolazi do popularnosti, pa je polizao to što je popljuvao, ali svako ima svoje.

Zbog čega svojevremeno niste ostali u „Bijelom dugmetu“?

-Goran je to obavezno htio. Ja sam uskočio kao zamjena na bubnjevima pokojnom Ipetu Ivandiću, jer je on tada bio otišao u vojsku. Kada se on vratio ja sam otišao, prihvatio se gitare i startao sa „Vatrenim poljupcem“.

Da li imate kontakta sa Vašom unučadi, djecom Vaše prerano preminule kćerke?

-Imam, kako da ne. Kada god odem u Sarajevo ja ih posjetim, smješteni su u Dječijem domu, jako fini, dobri učenici i vjerujem da će postati pošteni ljudi.

Zbog čega ih niste uzeli kod sebe?

-To ide malo teže, jer je njihov otac još živ, pa je pravno sve to jedna velika zavrzlama.

Saša Popović nije htio da me pomene

Isak Šabanović je u Zvezdama Granda oživio nekada veliki hit „Vatrenog poljupca“ „Stipu Gatibo“ kada je vokalni solista u toj grupi bio Mladen Vojičić Tifa. Da li ste ga slušali?

-Taj mali Isak je tu pjesmu ustvari otpjevao kao Tifa i imalo je velikog odjeka u javnosti. Isak ima veoma sličnu boju glasa kao Tifa, dobar je pjevač, ima taj nerv pjevački. On je ustvari oživio tu pjesmu, približio je novim generacija. A, oni koji su tu pjesmu najavljivali u „Zvezdama Granda“, govorili su kako je to Tifina pjesma, a niko nije rekao da je to pjesma „Vatrenog poljupca“, da sam ja autor i da se nalazi na albumu „Vatrenog poljupca“ „Sto posto rock&roll“. Tu je najviše kriv Saša Popović, koji nije htio mene da pomene. Na znam zašto? Ali, Milić sve oprašta.

Bregović je srozao ime koje je stvorio

Imaš li kontakata sa Tifom, Bregovićem?

-Ne, nemam zaista. Znam da je Tifa prije ove pandemije išao na turneju sa Goranom Bregovićem kao „Bijelo dugme“, a to je ustvari Bregovićeva najveća prevara. To je nazvao kao koncerti „Bijelog dugmeta“, a ustvari išao je sa njegovim vašarskim orkestrom. Srozao je ime koje je stvorio, a koje je veliko, izdao je rock&roll na najbrutalniji način.

Razgovarao: Bato ŠIŠIĆ