Business portret:Ray Dalio – Business Magazine

Raymond Thomas Dalio je američki milijarder,filantrop i osnivač najvećeg svjetskog hedge fonda Bridgewater Associates koji upravlja s približno 150 milijardi dolara za svoje investitore i upošljava oko 1.500 zaposlenika.Dalio je među menadžerima hedge fondova o kojima se najviše govori na svijetu. Njegove su metode ponekad bile kritizirane, ali češće su oponašane i poticane na nove pristupe ulaganju i poslovanju. Način na koji vodi svoju kompaniju uticao je na način na koji se vode kompanije, čak i izvan industrije finansijskih usluga.Na popisu objavljenih svjetskih milijardera, Forbes je Dalia svrstao u 46. najbogatiju osobu na svijetu, sa bogatstvom vrijednim 18 milijardi američkih dolara.

Prva investicija s 12 godina

Ray Dalio rođen je 1.augusta 1949.godine u Queens-u,New York. Majka mu je bila domaćica, otac jazz muzičar koji je svirao klarinet i saksofon u noćnim klubovima. Nije uživao u školi, jer ga nije zanimalo šta ga uče. Bilo mu je teško sjetiti se činjenica i slijediti upute, ali bio je znatiželjan da to sam otkrije. Već sam osam godina počeo je zarađivati raznošenjem novina, košenjem travnjaka i čišćenjem snijega s prilaza svojih susjeda. Dalio je za investiranje čuo kad je imao 12 godina radeći kao caddy u golf klubu. Bio je to ekskluzivni golf klub s mnogo članova koji su radili na Wall Streetu.Čuo bi kako svi razgovaraju o berzi , te je skupljao informacije i savjete.Ušteđevinom od 300 dolara kupio je dionice North East Airlinesa. Odabrao je ovu kompaniju jer je to bila jedina za koju je čuo, a cijena je bila manja od pet dolara po dionici. Imao je sreće jer je uspio utrostručiti svoj novac. Međutim, ova ga je pobjeda navukla-smatrao je da je trgovanje na berzi jednostavan način zarade.

Pročitao je godišnje izvještaje glavnih kompanija i u razgovor angažirao starije ulagače. Metodom pokušaja i pogrešaka naučio je principe koje je nastavio primjenjivati u svojoj investicijskoj karijeri. Dalio je nastavio ulagati u dionice tokom srednje škole i uspio je prikupiti hiljade dolara, značajan iznos za tinejdžera krajem 1960.-ih.

S obzirom na loš uspjeh u srednjoj školi, Dalio je imao  poteškoća s pronalaskom fakulteta. Na kraju se upisao na CW Post College, kampus Univerziteta Long Island u obližnjem Brookevilleu, gdje je ostvario izvanredene rezultate, jer ga je to što je učio na fakultetu zanimalo.Iako je nastavio kupovati i prodavati dionice,Dalio se također zainteresirao za robne terminske pogodnosti. Niski zahtjevi za maržom privukli su ga u ovaj sektor, gdje je vidio priliku da ostvari minimalnu zaradu uz minimalno ulaganje.Nakon diplomiranja upisuje master studije na Harward Business School.

U međuvremenu zaposlio se na njujorškoj berzi gdje je proveo vrijeme učeći o valutnom tržištu i uzročno-posljedičnim vezama koje dovode do kretanja cijena, uključujući kako su ljudi reagirali na različita izdanja vijesti. Nakon berze radio je u nekoliko kompanija kao što su Merrill Lynch,Dominick & Dominick i Shearson Hayden Stone, gdje je bio zadužen za poslove hedžiranja s terminskim ugovorima, ali je dobio otkaz nakon godinu dana zbog udaranja šefa u lice.

S još nekoliko prijatelja s Harwarda, u dvosobnom stanu Dalio je 1975. godine osnovao kompaniju za upravljanje investicijama Bridgewater Associates. Ime Bridgewater nastalo je jer je u početku pokušao prodati robu iz SAD-a drugim zemljama, stoga su oni “premostili vode”. Međutim, fokusirali su se na to da bude konsultantska kompanija.U početku je Bridgewater Associates savjetovao nekoliko korporativnih klijenata o riziku promjene valute i kamatnih stopa, no kako su ti klijenti imali koristi od njegovih savjeta, šira publika investitora tražila je njegov uvid. Klijenti bi ga zvali za savjet i tražili njegova makro zapažanja. To je trajalo previše vremena, pa je umjesto toga odlučio sve zapisati. Kaže da je ovo bio dobar proces, jer bi ga prisilio da svakodnevno razmišlja o svemu. To čini i sada, a milioni ljudi to i dalje čitaju svaki dan.

Dalio je počeo upravljati finansijskom izloženošću kpmpanija kupovinom i prodajom finansijskih instrumenata u njihovo ime, a dva najveća klijenta bili su McDonald’s i Lane Processing, koji je bio jedan od najvećih proizvođača piletine u zemlji.

Velika greška

Između 1979. i 1981.godine ekonomija nije izgledalo dobro, a tržišta su bila vrlo nestabilna. U martu 1981.godine Dalio je napisao kontroverzno opažanje koje predviđa lošu depresiju i bio je uvjeren u to. Dalio se držao svojih uvjerenja i činilo se da će biti tačan u svojim predviđanjima, što je i javno objavljeno

Međutim, krajem 1982. godine Dalio je izgubio gotovo sve zbog ovog predviđanja.

“Tržište dionica započelo je veliko vođenje i tokom sljedećih 18 godina američka je ekonomija uživala najveće neinflacijsko razdoblje rasta u svojoj historiji”, kazao je Dalio.

Bilo je to ponižavajuće iskustvo za Dalio. Međutim, kako kaže bila je to jedna od najboljih stvari koja mu se dogodila jer ga je naučila puno toga.Taj ga je gubitak natjerao da otpusti sve svoje zaposlenike, jer više nije mogao priuštiti da ih plaća.Posudio je novac od svog oca te je morao donijeti odluku hoće li odustati i naći posao ili nastaviti. Odlučio je nastaviti. Bridgewater je postupno počeo rasti. Do 1983. godine kompanija je imala šest zaposlenika, krajem 1980-ih 24, a do 1995. godine sastojalo se od 42  zaposlenika koji su upravljali s 4,1 milijardu dolara.

Pored McDonald’sa  i Lane Processinga, 1985. godine Bridgewater je potpisao penzioni fond za zaposlenike Svjetske banke kao jednog od svojih klijenata, a Kodakov penzioni sistem uslijedio je 1989. godine.

Kako je popis klijenata Bridgewatera rastao, tako je rastao i obim njegovih ulaganja. Dalio primjenjuje pristup ulaganja koji se naziva „globalna makro“, ulažući širom svijeta na temelju širokih sistemskih faktora. Pažljivo je proučio historiju tržišta, pronašavši prethodne primjere pojava za koje su njegovi konkurenti vjerovali da su bez presedana. Izgradio je Bridgewater predviđajući promjene kursa valuta, cijena roba, inflacije i rasta BDP-a u svjetskim ekonomijama.

Bridgewater je 1991. godine otvorio hedge fond poznat kao Pure Alpha. Naziv se odnosi na razliku između ukupnih prosječnih prinosa na određenom tržištu, označenim kao “beta”, i onih koji premašuju tržišni povrat, nazvanih “alfa”.  Bridgewater bila je jedna od prvih kompnija koja je jasno identificirala i temeljila strategiju na razlici između dvije klase povrata. Pure Alpha postao je vodeći fond Bridgewatera, zarađujući prosječni godišnji prinos od 18 posto.

Tokom godina, Dalio je primijenio spoznaje stečene proučavanjem meditacije na razumijevanje psiholoških faktora koji utiču na tržišne odluke i upravljanje kompanijom. Utvrdio je da je najveća prepreka racionalnom donošenju odluka bila “ego barijera”, želja da se dokaže da su u pravu, a drugi da griješe, čak i uslijed suprotnih dokaza. Pod Daliovim vodstvom Bridgewater je usvojio stil upravljanja koji opisuje kao “radikalnu transparentnost”. Kritika kolega i analiza njihovih pogrešaka potiču se i vrednuju sve dok doprinose procesu učenja. Tajnost, ogovaranje i kritike iza leđa su zabranjene. Svi se sastanci snimaju videozapisima, a snimke su dostupne cijeloj organizaciji. Dalio je svoju filozofiju poslovnog upravljanja izložio 2005. godine u eseju od više od 100 stranica, pod nazivom Načela (The Principles). Naglasak Bridgewatera na transparentnosti odnosi se i na odnose s investitorima. Klijenti dobivaju dnevni bilten, mjesečna ažuriranja, tromjesečni pregled i česta savjetovanja konferencijskim pozivima.

Dalio je predvidio svjetsku ekonomsku krizu 2008.godine te je Bridgewater  izvršio velika ulaganja u američke obaveznice,zlato i japanski jen. Predvidio je da će procvat  hipotekarnih kredita u SAD-u prestati 2007. godine i sastao se s ministrom finansija u Washingtonu da ga upozori da velikim bankama koje su duboko ulagale u vrijednosne papire pod hipotekom prijeti opasnost nesolventnost. U proljeće 2008.godine Bridgewater se povukao iz nekoliko velikih banaka, uključujući Lehman Brothers i Bear Stearns. Sedmicu kasnije, Bear Stearns nije uspio i panika je obuzela međunarodna finansijska tržišta.

U krizi koja je uslijedila većina investicijskih fondova zabilježila je velike gubitke, dok je Bridgewater-ov fond Pure Alpha zabilježio dobit od 9,5 posto. U 2010. godini fond Bridgewater Pure Alpha porastao je za 45 posto, odnosno 15 milijardi dolara, više od kombinirane dobiti Googlea, Amazona, Yahooa i eBaya zajedno.

Nakon krize, Bridgewater je otvorio nova sredstva, uključujući All Weather i Pure Alpha Major Markets, osnovane 2011.godine. Fond All-Weather naplaćuje niže naknade i nastoji se poravnati s tržišnim povratom, dok Pure Alpha naplaćuje dva posto naknade i 20 posto bilo kakvog povrata s tržišta, uobičajena struktura naknada za hedge fond. Pure Alpha Major Markets izvorno je kapitaliziran s 42,5 milijardi dolara od postojećih klijenata.Iste godine Bridgewater je zabilježio prinose od otprilike 23 posto, dok je prosječni hedge fond gubio četiri ili više posto. Procjenjivalo se da je Dalio te godine zaradio 3,9 milijardi dolara. U julu 2011. godine Dalio službeno se odrekao pozicije izvršnog direktora Bridgewater Associatesa i preuzeo titulu Mentor, ali je dalje glavni izvršni direktor za ulaganja.

Do 2013. godine Bridgewater Associates narastao je na 1.400 zaposlenih, upravljajući približno 150 milijardi dolara za svoje investitore. Iako se većina hedge fondova udovoljava pojedincima s visokom neto vrijednošću, kao i institucionalnim klijentima, klijentska baza Bridgewatera gotovo se u potpunosti sastoji od institucionalnih investitora, uključujući strane vlade i središnje banke, penzione fondove, univerzitetske zadužbine i dobrotvorne fondacije. Otprilike trećina njih su javni penzioni fondovi, poput Penzionog fonda državnih službenika u Kaliforniji (CalPERS) i Penzioni fond zaposlenih u državnoj školi u Pennsylvaniji; drugu trećinu čine korporativni penzioni fondovi poput Nabisca, McDonald’sa i General Motorsa, a možda četvrtina su vladini državni fondovi poput Singapura.

Kako su nastali McNuggetsi

McDonald’s se krajem 1970-ih obratio Daliu kako bi mu rekao o novom proizvodu nazvanom Chicken McNugget. Nerado su ih počeli proizvoditi zbog nestabilne cijene piletine. Prodavači piletine nisu željeli prodavati po fiksnoj cijeni, jer su se bojali da će im troškovi rasti i da neće napraviti dovoljno veliku maržu.

Dalio je razmislio o uzročno-posljedičnim posljedicama i shvatio da se na piletinu može gledati kao na „mašinu“ koji se sastoji od pilića i njegove hrane. To je značilo da je najveći trošak koji je proizvođač piletine morao uzeti u obzir cijena hrane za životinje. Dalio je Lane Processingu pokazao kako koristiti buduće projekcije za kukuruz i soju kako bi zaključali svoje troškove. Na taj bi način mogli ponuditi fiksne cijene i smanjiti rizik za McDonald’s.

Zahvaljujući ovom logičnom procesu razmišljanja, McDonald’s je uspio objaviti McNugget.