TEŠKI DANI ZA GOSPODINA LEGITIMNOG: Glasanje EPP-a razotkrilo razmjere debakla Hrvatske, prilika za probosanske stranke…

Golemi diplomatski debakl Hrvatske krenuo je usvajanjem zajedničke Deklaracije NATO samita, u koju su države najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu odbile spomenuti konstitutivne narode u BiH. Debakl je okončan tako što je Evropski parlament uvjerljivom većinom glasova odbacio sve amandmane koje su na tekst Prijedloga rezolucije o BiH dali zastupnici Hrvatske. Svi su se ticali termina “konstitutivnosti naroda” te presude u slučaju “Ljubić”.

O pravim razmjerama ovog poraza u Evropskom parlamentu, najbolje govori činjenica da je premijer Hrvatske Andrej Plenković uoči glasanja o rezoluciji tvrdio kako je od izvjestioca za BiH Paula Rangela doznao da Evropska pučka sranka (EPP) podržava prijedlog da se u rezoluciju ubaci referenca o konstitutivnim narodima. Ipak, rezultati glasanja govore da je protiv rezolucije glasalo samo pet zastupnika EPP-a, uključujući HDZ-ove zastupnike, pišu Vijesti.ba.

Pojedini opozicioni bh. političari, ubirući jeftine poene, zajedljivo će poručiti kako je vrijeme da se prestanemo radovati porazu hrvatske diplomatije u nedostatku svojih pobjeda. No, ta konstatacija apsolutno ne stoji. Poraz Hrvatske itekako je i važna pobjeda Bosne i Hercegovine.

Naime, uporedo s višegodišnjim lobiranjem Hrvatske za zaostale, pravaziđene, etničke prijedloge HDZ-a BiH trajala je i konstantna borba rijetkih političkih snaga, pojedinaca i rijetkih medija, koji su stvari nazivali pravim imenom i ukazivali da su zahtjevi HDZ-a u suprotnosti s evropskim i civilizacijskim standardima te da je na djelu nedopustiva diktatura političke manjine nad demokratskom većinom u BiH. Također, olako se zaboravlja da su probosanski zvaničnici na sve ove anomalije uporno i strpljivo upozoravali na svim važnim adresama od Bruxellesa, preko Berlina do Washingtona, dok su na domaćem terenu trpjeli udarce političkih protivnika.

Upravo na tom primjeru u vodu pada teza o “tri strane” koje drže građane kao taoce vlastitih interesa. Nakon što je politika Milorada Dodika već odavno prepoznata takvom, danas su najmoćnije zapadne demokratije upravo takvom označile i politiku lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji, služeći se principom konstitutivnosti, kroz domove naroda blokira cjelokupan parlamentarni život i normalno funkcionisanje institucija vlasti radi vlastitih interesa.

Probosanske stranke su prije ravno tri godine zauzele zajednički stav u odnosu na prijedloge HDZ-a. Tada su lideri SDA, SBB-a, SDP-a i DF-a dobili nedvosmislenu podršku međunarodne zajednice u usaglašenom stavu o nužnosti reduciranja ovlasti Doma naroda FBIH.

Na ovu činjenicu i neophodnost probosanskog konsenzusa važno je podsjetiti upravo danas, kada u EU i NATO-u postoji jasan konsenzus u odbijanju retrogradnih politika HDZ-a.

Sada su probosanske stranke u prilici da usaglase stavove i iskoriste ukazanu priliku.