SINANOVA KĆERKA ĐULKICA SAKIĆ BOLUJE OD RAKA: Trudnoćom se spašavam

Sin rahmetli Sinana Sakića, Rašid Sakić uhapšen je u Sarajevu. Tim povodom pozvali smo Sinanovu kćerku a Rašidovu sestru Đulkicu Sakić, koja sa porodicom živi u švajcarskom gradu Baselu i zamolili je za komentar.

-Ja baš i ne volim kada kažu da sam njegova sestra. Imamo zajedničkog oca i to je sve. Oduvijek je bio problematičan, bavio se kriminalom, zapalio nam kuću, prijetio meni, mami i mojoj djeci. Ovim njegovim hapšenjem samo se potvrdila moja dugogodišnja priča, da mu je mjesto iza rešetaka. A, i sada je pitanje da li će i koliko ostati iza njih. Obzirom da je ovo njegovo prvo hapšenje u Sarajevu, a ako ga ne isporuče Srbiji čiji je državljanin i koja je raspisala potjernicu za njim, onda će opet brzo biti na slobodi. Od njegovih zadnjih prijatnji da će nauditi meni i mojoj djeci ja nisam nikako išla u Srbiju i BiH, mamu nisam već dužu period vidjela. I stan koji mu je mama prepisala je prokockao, prodao, tako da opet nema ništa. Čula sam i da je postao otac prije par mjeseci, ali da je ženu i djete potjerao od sebe. Ma, vjerujte, sve je to strašno. Ja se nadam da nikada više ništa o njemu u životu neću čuti, ali kažem da se samo nadam – ispričala nam je Đulkica.

Na našu molbu i da nam kaže nešto više o navodnoj opakoj bolesti od koje je oboljela, Đulkica nam je otvoreno rekla:

-Da, tačno je. Ljekari u Baselu su mi konstatovali rani oblik raka maternice, ali su me i savjetovali, da bi najbolje bilo da ostanem u drugom stanju, jer bi me trudnoća mogla spasiti od daljnjeg razvijana raka, hemoterapija, zračenja. Bio je to stvarno šok za mene, ali kada sam se sabrala, shvatila sam da je ipak to dobar izlaz iz te situacije. I moj suprug Aljo se sa tim složio, i trebala bi da se porodim u septembru. Mami, prvo nisam htjela ništa da govorim, a onda sam joj rekla da sam trudna, ali i razlog zbog koje sam se odlučila na trudnoću. Ja imam već tri kćerke, a i četvrta će isto biti. Nisam se nadala da ću u svojoj skoro četrdestoj godini opet imati bebu, ali sad sam zaista presretna zbog toga, i bolest se povukla.

Piše: Bato ŠIŠIĆ