HRT: Poduzetnik iz Amerike zatražio pravdu na sudu u Hrvatskoj

– U najboljim trenucima svog života imao sam oko 7 milijuna eura, sad je pod ovrhom. To je pod menadžmentom stečajne upraviteljice koja vrši drugu dražbu na nekretnini. Nekretnina je procijenjna na 700 tisuća eura, a prva dražba nije prošla, tvrdi Milan Mlakar.

Rođeni Zagrepčanin, 35 godina živio je i radio u Americi. Bio je, dodaje – financijski savjetnik, zamjenik predsjednika najvećeg lanca dućana na svijetu, oko sebe je, kaže – okupio puno poslovnih ljudi i radio puno toga vezano za nekretnine. Godine 2004. stečeni kapital odlučio je investirati u Hrvatskoj. Osnovao je svoju kompaniju koja se u početku bavila gradnjom stanova u Zagrebu. Posao je rastao i cvjetao, stanovi su se dobro prodavali.

Mjenjačnica koja je postala ‘odlučujući faktor'

– Osnovna djelatnost bila je graditeljstvo. Međutim, od samog početka radilo se o velikoj količini živog novca na žiro računima i odlučili smo da taj novac oplodimo. Otvorili smo mjenjačnicu u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Uveli smo neke novine i u jednom trenutku smo bili odlučujući faktor pri odlučivanju kursnih vrijednosti eura i ostalih valuta u Hrvatskoj, tvrdi Milan.

Da su važan faktor, saznali su i “oni” drugi ljubitelji novca. Dana 26. siječnja 2008. tijekom vikenda mjenjačnica je opljačkana.

Vikend pljačka, precizno izvedena 

Milan kaže kako je osobno došao na posao tog ponedjeljka i otvorio mjenjačnicu u 9 sati. Nikakve promjene nisu se mogle uočiti ispred mjenjačnice i u prostoru u kojemu primaju klijente, ali u drugoj prostoriji sve je bilo, puno dima, a nestali su i video rekorderi kamere, tvrdi. Pljačka je dodaje – izvedena iz podrumskih prostorija i trebalo je točno znati gdje treba probušiti rupu u zidu da bi se došlo do sefa.

– Imali smo jedan sef iz 1936. godine, pravi bankarski sef i bio je razvaljen. Po procjeni stručnjaka da se razvali sef trebalo je 6-8 sati, kaže Milan Mlakar a na pitanje ‘Koliko je bilo novaca?' odgovara – preko 3 milijuna kuna. Mjenjačnicu na uglu Vlaške i Vončinine ulice osiguravala je poznata zaštitarska kuća, ali pljačku koja je trajala satima njezini djelatnici nisu ni registrirali.

Odgovornost zaštitarske tvrka koja je čuvala objekt? 

Vlasnik mjenjačnice smatra da je onaj tko je organizirao pljačku morao vrlo dobro poznavati cijelu situaciju i građevinsku izvedbu, jer su znali i koje žice prema zaštitarskoj kući moraju prerezati. Tako oni više nisu mogli kontrolirati što se u mjenjačnici događa. Dodaje kako u zaštitarskoj tvrki koja je čuvala mjenjačnicu nisu “imali pojma ni o čemu”.

Policija nije pronašla počinitelje. Zaštitarska tvrtka koja je štitila objekt nije željela preuzeti nikakvu odgovornost. Zbog toga je Milan Mlakar sudskim putem odlučio utvrditi odgovornost zaštitarske kuće. U spomenutom slučaju u svojstvu sudskog vještaka, na sudu je svjedočio vrhunski stručnjak za alrmne sustave ugledni doktor znanosti Ivan Husar, koji je do mirovine predavao na Elektrotehničkom fakultetu. Na sudu je tada tvrdio ono što tvrdi i danas.

Husar: Napravljeno niz pogrešaka

– Tu je napravljeno niz pogrešaka, od samog alarmnog sustava gdje su ugrađeni neadekvatni detektori i svašta. Recimo primjerice da se zaštitar ograđuje od toga da ne zna da je postojao podrum, a u podrumu je postavio detektor. Tko ga je postavio? Pa nije ga postavila mjenjačnica. Detektor je istog tipa kakav je postavljen u mjenjačnici, kaže Husar. Dodaje kako je u alarmnoj problematici vrlo važno vrijeme, a u ovom slučaju su imali 24 sata.

“Pljačku je napravio netko tko je ‘znao' alarmni sustav”

– Komunikacija između zaštitarske kuće i mjenjačnice nije više postojala. Radi se to o savršeno izvedenoj pljački. To je morao napraviti netko tko je instalirao taj alarmni sustav i znao je gdje su spojene žice za komunikaciju prema centru. To ne može znati nitko s ulice, Ivan Husar.

S druge strane, u ovom se slučaju radi o ogromnoj svoti novca i ti su se novci morali negdje pojaviti. “Netko je morao ili se s nekim posvađati, ili početi trošiti. Postoje kriminalistički postupci kako se može ustanoviti tko je do toga došao. Osim toga vrlo uski krug je morao znati kako to izvesti – deaktivirati sustav”, naglašava Husar.

Sve je to rečeno na sudu više puta. Sve je upućivalo na to da oštećeni ne može izgubiti, da nastalu štetu tužena strana treba nadoknaditi. Ali ipak, to se nije dogodilo. Nakon 12 godina pravne borbe poduzetnik Milan Mlakar izgubio je slučaj. 

– Dobili smo prvostupanjsku presudu u našu korist. Trebalo se platiti sve s kamatama. Cijela stvar je trajala do 2013. godine. Nakon toga zaštitarska tvrtka se žalila, zajedno s osiguravateljem. Dobili su na Županijskom sudu preinaku presude. Naš zahtjev je odbijen. Žalili su se Vrhovnom sudu koji je uočio nedostatke i vratio je sve natrag Županijskom sudu s napucima što se treba ispraviti, tvrdi Milan. Dodaje da je Županijski sud vratio istu presudu koja je već donesena natrag te da su na Vrhovnome sudu “u nekom svom šlamperaju” potvrdili tu presudu i spor je izgubljen.

Osim izgubljenog novca u sefu u vrijednosti od tri milijuna kuna, s izgubljenim slučajem, sada su na naplatu došli i golemi sudski troškovi. Trebaju platiti i 825 tisuća kuna parničnih troškova druge strane. Milan kaže da te novce nisu imali u tom trenutku – i došlo je do ovrhe.

“Svatko u Hrvatskoj može imati zaštitarsku tvrtku” 

– Slučaj je završen. Zaštitarska kuća nema nikakvu odgovornost, čovjek je sam kriv sebi. Je li to baš tako trebalo biti? Je li moguće da zaštitarska kuća nije imala nikakvu odgovornost u ovom slučaju – to morate Sud pitati. Ja sam na sudu pričao o tim stvarima, međutim očito sud nije dovoljno shvatio. Ili je protustranka imala boljeg advokata, ili ono što sam ja pričao nisam dobro ispričao, tvrdi Ivan Husar.

– Nije problem samo ‘zašrafati' tri detektora i uključiti sirenu, to zna svaki električar napraviti. Ali to nije alarmni sustav. Kladim se da najmanje 95 posto zaštitarskih kuća u Hrvatskoj nije pročitala i nema nijednu normu iz tog područja. A tu je i MUP koji takvim firmama dozvoljava da rade, dodaje Husar.

Zaštitarsta tvrtka radi i štiti i dalje. Milan Mlakar blokiran i ovršen čeka rasprodaju cjelokupne imovine. Vijest o njegovu bankrotu stigla je i do Amerike. Bivši partneri pozvali su ga da potencijalnim američkim investitorima svjedoči o tome što mu se dogodilo u Hrvatskoj.

– Kako će oni to doživjeti, ne znam. Jednostavno ne vjerujem u sudstvo više, a to je osnova za investicije, zaključuje Milan. Mirovina mu iznosi 920 kna i od tih je novaca dužan na ime ovrha 244 kn.