Džeko još jednom dokazao svu ljubav prema domovini: Uz ime i prezime samo jedna stvar stoji

Znate li da u Dubrovniku ima konoba ili ka(v)fana, kako hoćete, u kojoj možete jesti tikvenicu. A znate li da u istoj možete izravno naručiti omiljenu pjesmu Halida Bešlića. Nije džuboks, al ispunjava želje. I nije to sve. Može vam se posrećiti da razgovarate s Ivicom Osimom.

Vlasnik nije ni Bosanac ni Albanac, već domaći “čovik”.

Tikvenica na stolu

U “Taverni” je sve moguće, ako vam se posreći… Ako baš tu večer za dva spojena stola sjede dva vrhunska stručnjaka. Jedan je nogometni, drugi košarkaški. Em stručnjaci, em ljudi. Ljudeskare! I stasom i karakterom.

U novinara i trenera koferi su uvjek spremni. Tako sam i ja u ponedjeljak slučajno završio u Dubrovniku.

Tradicionalno Vahid Halilhodžić jednom u godini zamoli kolegu Emira Delića da pozove sportsku raju u neki od sarajevskih restorana.

“Zovi Halida Bešlića i Ivicu Osima. Ivicu i Halida i još koga hoćeš” rekao bi Vaha i naglasio kad tačno dolazi.

On bi iz Jablanice stigao u pratnji mlađeg brata Ene. Halid bi zapjevao “na suho”, evocirale bi se uspomene iz sedamdesetih i osamdesetih, pjevali bi, smijali se, Vahid bi uvjek pustio suzu.

Kada je okupljanje u Mostaru Vaha je domaćin u “Romanci” ili kraj Starog mosta. U Jablanici smo na pečenju… Gdje bi drugo.

U nedjelju je Vaha s porodicom, na godišnjicu smrti najstarijeg brata Salema posjetio njegov grob. I onda okupljanje zakazao u Dubrovniku.

Druženje je bilo u dva dijela. U “Taverni” i u kafiću kod Edina Džeke. Taj fino uređen lokal tamo svi nazivaju “Džekin kafić”.

Negdje do ponoći sjedili smo s Vahom i Jasminom Repešom. To je onaj drugi vrhunski stručnjak s početka priče. Košarkaška veličina. Naš je iz Čapljine. I Hrvati ga smatraju svojim. Tako je kad si uspješan. Kako god Jasmin je jedan od najboljih košarkaških trenera u ovom dijelu Evrope.

Cijeli život sam u nogometu, pa mi za promjenu dobro dođe neko iz drugog sporta. Repeša je idealan. Kolega Delić je forsirao košarkaške teme, a Repeša ga vraćao na Vahu, na Velež…

Jasmin je kratko bio košarkaški selektor BiH. U nekoliko smo sekundi “prošli” i taj period i nastavili o bubamari. Nema koga se nismo dotakli tu večer. Kako se na stolu mijenjaju tanjuri s delicijama, losos, tikvenica, vino, espresso, tako i fudbalske poslastice. Neko se sjeti nenadmašnog Ćire Blaževića, Željko priča o Baki Sliškoviću, podsjećamo na Papeta, pa na “Princa s Neretve”…

Osim i Halid na vezi

I onda tajac. Ivica Osim na vezi. Direktno iz Graca. Ljubazna gospođa Asima prekršila je liječničku naredbu da “Švabo,” izbjegava duže razgovore. A Ivica se uželio raje. Mobitel ide od jednog do drugog. Kolega Delić daje Vahi, a njemu suze u očima.

Nakon Vahe, razgovara Repeša, pa opet novinari. I tako dobrih pola sata s Osimom. A on priča kako je sa Željom dolazio na čuveni GOŠK-ov turnir. Prisjećamo se majstora Marija Bonića, Milana Petrovića, sjajnog lijevog beka Hajduka, pa Dilberovića, Matića i drugih “goškovih” asova. Nezaobilazan je i Pero Vičan, čuveni sportski radnik iz Dubrovnika.

Vaha i Repeša dječački sretni što su pričali s Osimom…

Vaha je pričao o Džeki. Divio se golgeterskom umijeću bh.kapetana,a rijetkost je da se Vahid nekome nakloni.
Negdje pred fajront Vaha zove dragog mu prijatelja Halida Bešlića.

– Ja Halida volim, jer se ne zna jel bolji čovjek il pjevač-priča društvu Vaha.

O njegovom podvigu s marokanskom reprezentacijom najmanje se pričalo. U deset utakmica bh.stručnjak je ostvario devet pobjeda i jednom remizirao. U najužem je krugu da Maroko bude reprezentacija koja je najviše napredovala u godini. Zahvaljujući bh.stručnjaku. Koji je svojevremeno kao trener Raya Cazablance potukao sve rekorde. Odvede li i Maroko na mundijal, Halilhodžić ulazi u nogometnu povijest kao jedini trener koji je s četiri reprezentacije izborio plasman na svjetsko prvenstvo. Najprije je to uradio s Obalom Slonovače, pa s Alžirom, Japanom i sada igra “baraž” s Marokom.

I zbog toga je glavna medijska zvijezda u Maroku, ali i u Francuskoj. U BiH su glavne zvijezde bh.političari. I to je jedina prepreka ispred Vahida da se vrati kući i najbolje godine i bogato znanje stavi na raspolaganje Bosni i Hercegovini. I dok je tako, naš nogomet nema neku budućnost.

Dobro je da imamo Osima i Vahu. I Repešu.

Ujutro opet kafa “kod Džeke”. Vaha priča kako mu godi klima na Lapadu, u elitnom kvartu u ulici “Žrtava s Dakse”. Premda je tek odnedavno stanovnik Dubrovnika, svi ga susjedi znaju. Čak i nekoliko ulica dalje. Uvjerili smo se nakon što je navigacija zakazala, pa smo pitali slučajne prolaznike.

“Vahid vam je tu niz ulicu pravo. Doći ćete pred lijepu bijelu zgradu. “Orangie”. Tu je Vahid. I Džekin je kafić tu- otkrivaju i upućuju nas ljubazni Vahini sugrađani.

Kad smo mu to pomenuli on se ugodno iznenadio.

– Ma, ja sam ti došao ovdje radi mira. Vidite kako je sve mirno. Nisam znao da su me “provalili”. Divni su ljudi. Komšije su mi Džeko, tu je i Ervin Zukanović, a niže dole je Spaha (Emir Spahić, op.a.). Ima nas sve više ovdje- kaže Vaha dok nas ispraća. Mi smo krenuli za Sarajevo, a Vaha za Pariz, pa za Cazablancu. Repeša ostaje neko vrijeme u Dubrovniku.
A bh.nogomet? Kad će biti bolje. Onda kada se “dubrovački” susjedi Vaha, Džeko, Spaha, Zuka Ibro.., vrate kući i preuzmu odgovarajuće pozicije.

(Sportske.ba)