Evropski zakoni za bosansku rakiju

Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH (jedan od dva entiteta u Bosni i Hercegovini(BiH)) sačinilo je Prednacrt zakona o jakim pićima prema kojem svako ko proizvede više od 50 litara “jakog alkoholnog pića” godišnje (ili 20 litara čistog alkohola), bilo za prodaju ili za vlastite potrebe, morat će se upisati u registar proizvođača.

Oni koji se odluče proizvoditi radi prodaje, morat će dodatno ispunjavati posebne uvjete koji se, između ostalog, odnose na objekat, prostoriju, opremu, uređaje i stručni kadar.

Marijan Šimić, koji živi u Gradačcu, općini na sjeveru BiH je poljoprivrednik. Ima oko 150 stabala šljive za koju, kako ističe, nikad nije tretirao pesticidima.

Za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je znao ispeći i do 600 litara rakije. Kazan za destilaciju je naslijedio.

Marijan živi u kraju poznatom po rakiji, a u Gradačcu postoji i privredni sajam koji nosi ime po šljivi. Na najavu Vlade Federacije BiH (FBiH) da će se u ovom entitetu zakonski urediti proizvodnja rakije i drugih “žestokih pića” koje sadrže najmanje 15 posto alkohola kaže „ da od toga nema ništa“.

„Ali eto, neka naš zemljak Fadil (Novalić, premijer entiteta Federacija BiH) to uradi kako on misli da je najbolje. Smatram da će to biti samo odluka na papiru, kao i ostalih 99 posto koje ova država donosi. To je van svake pameti“, kaže Marijan.

Uvođenje reda

Prednacrt zakona je u javnoj raspravi.

Predviđene su i novčane kazne. One se, ovisno o prekršaju, kreću do 9.000 maraka (oko 4.500 eura). Sve dok ne prodaje, naprimjer rakiju, neće morati platiti porez. Iz zakona bi bila izuzeta vina i piva.

Trenutno u entitetu Federacija BiH postoji samo Pravilnik o jakim alkoholnim pićima i alkoholnim pićima.

Muzafera Kalabušić iz Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, predsjednica radne grupe za izradu navedenog zakona, kazala je za Radio Slobodna Evropa da je razlog za donošenje zakona „činjenica da trenutno ne postoji propis koji regulira ovu oblast“.

“Zbog toga ne postoje ni podaci o proizvodnji alkoholnih pića u Federaciji BiH, te se ona nalazi u ‘sivoj zoni'. Prema procjenama, više od 60 posto proizvodnje i prometa jakih alkoholnih pića tržišno je nekontrolisano”, kazala je Kalabušić za RSE.

Ona ističe kako se ovim zakonom osim proizvodnje uređuju i registracija, kvaliteta, zaštita geografskih oznaka, deklariranje i promet jakih alkoholnih pića, nadležnosti u provođenju ovog zakona, kao i druga pitanja od značaja za jaka alkoholna pića.

Marijan, pak, kaže kako, ukoliko zakon bude usvojen, će rakiju peći u drugom bh.entitetu.

“Blizu sam entitetske granice (između Federacije BiH i Republike Srpske – RS). Ja ću svoj kazan držati 500 metara od kuće u RS-u. U Federaciji ću da uberem šljivu i da je pokiselim. Onda ću je prevesti tamo u RS i ispeći”, kazao je za RSE ovaj poljoprivrednik.

Republika Srpska ima Zakon o jakim alkoholnim pićima

Republika Srpska je krajem 2015. donijela Zakon o jakim alkoholnim pićima kojim je regulirana ova oblast. Nekoliko puta je dopunjen.

Prema ovom zakonu, svako za vlastite potrebe može proizvesti alkohola koliko god želi. Ne smatra se proizvođačem i nije dužan upisivati se u registar.

Nadležni inspektor u tom entitetu može mu oduzeti alkoholno piće i kazniti ga od 500 do 1.500 maraka (od oko 250 do nekih 750 eura) “ako izlaže, uslužuje i prodaje jaka alkoholna pića i destilat poljoprivrednog porijekla proizveden za vlastite potrebe”.

Muzafera Kalabušić iz Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH je istaknula kako važeći zakon u RS-u i onaj koji se predlaže u Federaciji BiH “nisu doslovno isti, ali su glavne odredbe skoro identične”.

“Razlika je možda jedino u tome što smo predložili da proizvođači koji proizvode za vlastite potrebe više od 50 litara godišnje trebaju upisati u registar proizvođača jakih alkoholnih pića. Registar će uspostaviti ovo ministarstvo nakon donošenja zakona i podzakonskih akata”, navela je Kalabušić za RSE.

Naglasila je da “niti jednom nije rečeno da trebaju biti registrovani kao akcizni obveznici, niti je ovim prednacrtom ograničena proizvodnja fizičkim licima”.

Akcize, odnosno posebni porezi, nameću se kao trošarine na određena dobra ili usluge, a najčešće upravo na alkoholna pića, te na duhan, naftu i naftne prerađevine. Ne ubiru se izravno od potrošača ili kupca kao, recimo, porez na dodanu vrijednost (PDV), nego preko proizvođača, prodavača i drugih posrednika.

U BiH se akcize naplaćuju na nivou države preko Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a kasnije se raspoređuju entitetima i Brčko distriktu BiH.

Uvođenje kontrole kvalitete

Poljoprivrednik Marijan Šimić navodi da je na području Gradačca posađeno oko šest miliona stabala šljive, te da „narod neće samo pekmez peći”.

Dodaje i da bi trebalo “uvesti kontrolu kvalitete”.

To podržava i agronom Nasir Skenderović, također iz Gradačca. I on rakiju peče “za vlastite potrebe”, te smatra da bi oni koji proizvode rakiju za prodaju trebali platiti i porez.

“Zabraniti nekome da peče više od 20 litara rakije mislim da je nemoguće. Mislim da mali proizvođači koji proizvode manje od tone rakije godišnje ne bi trebali plaćati porez. Na višak, odnosno, sve preko tone treba platiti porez ”, kazao je Skenderović za RSE.

Iz Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH su kazali kako je pogrešno povezivati jaka alkoholna pića i vino, te naglasili kako je proizvodnja vina jedna od zakonski najuređenijih oblasti.

Zakonom o vinu je prije desetak godina uređena proizvodnja, prerada, kvaliteta i promet grožđa vinskih sorti, kao i vina i drugih proizvoda od grožđa, te vina koji se koriste u proizvodnji vina. Zakonom o vinu u Federaciji BiH određeno je i označavanje vina s geografskim porijeklom, razvrstavanje vina i norme kvalitete i brojna pitanja.

Neisplatan posao

Senad Avdičević iz Gradačca je zaradio penziju, a rakiju peče, kako je naglasio, za sebe, rodbinu i prijatelje. I on smatra “da imamo i prečih stvari”, te da je “iluzorno razmišljati o jednom takvom zakonu za kojeg sumnjam da ćemo doživjeti da se primjeni u BiH”.

“Vlast nam uvozi porez i na smrt. Ne isplati se više ni umirati. Međutim, ja ovaj pokušaj uopšte ne shvatam ozbiljno”, kazao je Avdičević za RSE, dodajući kako jeste za to “da se uvede sistem kontrole i kvalitete, jer se svašta prodaje i podvaljuje”.

“Imam stotinjak stabala šljive i, ovisno o godini, mogu ubrati oko dvije tone šljive. Od toga mogu ispeći 200 litara rakije. Sadašnja cijena je oko 10 maraka (pet eura) po litri. Znači, 2.000 maraka (oko 1.000 eura) je moja dobit. Moram platiti po 100 maraka (oko 50 eura) dnevnice za dva orezivanja godišnje. Gnojivo je poskupjelo 400 posto i sad neću dati 200 maraka (oko 100 eura), već 600 maraka (oko 300 eura) za gnojidbu. Onda imam prskanje protiv kojekakvih nametnika i štetočina. Ostane mi do 200 maraka (oko 100 eura), s tim što ne računam svoj rad, branje i ostalo. Ne možeš pokriti ni osnovne troškove”, navodi Avdičević.

Iz Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH su kazali da su se pri pisanju prednacrta zakona vodili i propisima iz Hrvatske, odnosno Evropske unije(EU).

Hrvatska je svoje zakonodavstvo uskladila sa zakonodavstvom EU, a proizvodnja alkohola je u toj zemlji regulirana Zakonom o trošarinama (akcizama).

Svi proizvođači rakije moraju se registrirati. Vlasnici kotlova za pečenje plaćaju paušal od oko 25 eura godišnje na kotlove od stotinu i više litara.

Svako domaćinstvo može proizvesti 50 litara alkoholnog pića, naprimjer rakije, ili 20 litara čistog alkohola za vlastite potrebe. Taj alkohol se ne smije prodavati.

Za sve veće količine plaća se porez koji iznosi oko šest eura po litri. Proizvođači i vlasnici kotlova moraju na kraju godine otići do najbliže carine, te prijaviti pečenje rakije, kao i količine koje su proizveli.

Sve kontrolira tržišna inspekcija zadužena da obilazi sela i proizvođače.