Četverogodišnji dječak porijeklom iz BiH nastradao u kampu Al-Hol u Siriji

Dječaka Ibrahima Babića u kampu Al-Hol u Siriji, zatvorenom šatorskom naselju u kojem su smještene porodice osumnjičenih militanata takozvane Islamske države, krajem novembra udarila je cisterna s gorivom, nakon čega je preminuo.

Za Radio Slobodna Evropa (RSE) informaciju o smrti dječaka potvrdili su iz centra za informiranje Rojava, nezavisne organizacije sa sjedištem u sjeveroistočnoj Siriji, koja ima uvid u situaciju u kampovima.

Četverogodišnji Ibrahim s majkom, porijeklom iz Indonezije, u Al-Holu je boravio otkako je 2019. “Islamska država” teritorijalno poražena.

Dječakov otac Edvin Babić iz Sarajeva jedan je od uhapšenih u martu 2019. godine, u Baguzu, posljednjem uporištu militantne grupe.

Tada su osumnjičeni militanti i njihove porodice uhapšeni ili su se sami predali snagama Kurda i međunarodne koalicije za borbu protiv “Islamske države”. Muškarci su odvedeni u zatvore, a žene i djeca u nekoliko kampova, od kojih je najveći Al-Hol u pokrajini Hasaka.

U Al-Holu trenutno živi oko 60.000 osoba iz skoro 60 zemalja svijeta. Osim porodica osumnjičenih militanata, u kampu žive i izbjeglice i raseljene osobe. Među njima su i državljanke BiH s djecom.

Radio Slobodna Evropa ima podatke o oko stotinu osoba, od čega je najveći broj djece. Procjene su da je iz BiH u Siriju i Irak otišlo oko 360 osoba. Nije poznato koliko djece, čiji su roditelji bh. državljani, je rođeno u ovim zemljama.

Smrti djece u Al-Holu

U prvih devet mjeseci 2021. godine, u prenapučenom, neuvjetnom kampu umrlo je više od 60 djece.

Prema informacijama međunarodne organizacije za zaštitu djece Save the Children, ovi brojevi upućuju da je svake sedmice umrlo dvoje djece od različitih uzroka.

Organizacija je, također, objavila da samo 40 posto djece ima bilo kakav vid obrazovanja, a godine traumatskih iskustava utjecale su na njihovo mentalno zdravlje.

Save the Chlidren je pozvao vlade zemalja da djeca budu repatrirana i “da ne dočekaju još jednu zimu u kampovima”.

Apel je uputila i organizacija Amnesty International, krajem novembra. Zatraženo je od vlada zemalja da repatriraju 27.000 djece držane u teškim uvjetima na sjeveroistoku Sirije.

“Deseci hiljada djece iz Sirije, Iraka i više od 60 drugih zemalja prepušteni su jadu, traumi i smrti jednostavno zato što njihove vlade odbijaju preuzeti svoje odgovornosti i vratiti tu djecu u sigurno i sigurno okruženje”, rekla je Diana Semaan, istraživačica Amnesty Internationala za Siriju.

“Spremne smo odgovarati pred sudom u BiH”

U drugom kampu Al-Roj na sjeveru Sirije živi oko 2.500 žena i djeca.

U njemu je i nekoliko državljanki BiH s djecom.

Jedna od njih u tajnosti je poslala glasovne poruke za RSE. Poručuje da je spremna odgovarati pred Sudom BiH, ako je to potrebno.

“Mi nemamo nikakav problem, samo da nas izvedu odavde”, kaže ova žena.

“Uvjeti ovdje su nehumani i krajnje neuvjetni za nas i našu djecu. Bolesni smo od uvjeta u kojima živimo. Živimo u šatoru, to je nehumano”, kaže ona.

Dodaje da ih kurdske snage često provjeravaju i kažnjavaju, posebno ako im pronađu telefon.

“Djeca su traumirana, bolesna, opada mi kosa, izloženi su stresu i traumama. Apelujem na vlast u BiH da se smiluju, ako ne nama, onda našoj djeci”, poručila je u glasovnoj poruci žena čije ime je poznato RSE, ali zbog njezine sigurnosti neće biti objavljeno.

Druga Bosanka iz kampa Al-Hol, gdje živi s petero djece, za RSE je u pisanoj poruci kazala da su se prestale nadati.

“Nemamo baš izbora, saburamo”, napisala je kratko.

U kampu Roj je i Bosanka s dvoje djece.

“Kao osoba koja je došla Siriju, prihvatam da mi se sudi u BiH, ali ova kazna koju ovdje imamo kod Kurda, nemoguća je”, poručila je.

“Da se djeca ne pate više”, kaže.

“Jako smo bolesni svi, moje dijete ima rijetku bolest. Molim vas da pokrenete bilo šta da nas izbavite odavde”, poručila je bh. vlastima u glasovnoj poruci.

U Roju je od 2017. godine i Adela Dolamić. Kaže da se stalno nadaju vijestima da će biti vraćene u svoju zemlju. S njom su, osim njeno troje djece, i siročad čija je majka iz Francuske umrla.

Kako bi zaradila nešto novca, Adela je počela spremati hljeb i prodavati u kampu. Na taj način sebi i djeci osigurava osnovne namirnice za život.

Uvjeti u kampovima, posebice u Al-Holu, su strašni, ocijenio je Save the Children.

“Al-Hol je jako pretrpan i neprikladno mjesto za djecu. Usluge su ograničene i kritično preopterećene, a sklonište je neadekvatno. Razmjere nasilja, poteškoća, neimaštine i traume koje djeca koja žive u ovim kampovima svakodnevno doživljavaju ne mogu se ni opisati”, poručili su iz ove organizacije.

Iz centra za informiranje Rojava za RSE su potvrdili da su uvjeti u kampovima izuzetno teški.

“Osobe imaju svoje osnovne potrebe zadovoljene, ali Aneks, u kojem žive svi strani državljani, posebno je teško mjesto za nevladine organizacije za pružanje usluga sigurnosti. Na primjer, od septembra nijedna UNICEF-ova škola nije djelovala u ovom dijelu kampa”, kazali su.

Dodaju da je prisutno i nasilje između osoba u kampu, ali i protiv međunarodnih organizacija.

“Zaključno s oktobrom, 87 ljudi je ubijeno u Al-Holu ove godine”, napisali su iz ovog centra za informiranje.

Razdvajanje dječaka od majki

Sve Bosanke koje su se javile RSE iz sirijskih kampova kazale su da kurdske snage odvode starije dječake od majki i smještaju ih u zatvore.

“Djecu su neku već oduzeli. Oni kažu u škole, Allah zna šta se dešava tamo”, kaže jedna od Bosanki.

Druga žena je rekla da odvode dječake starije od deset godina.

“To je mnogo traumatično i za djecu i za majke. Odvode ih u zatvore. Žene također zbog posjedovanja telefona. To je ovdje zabranjeno, ali nama je to jedini način da se čujemo sa svojim porodicama, da pitamo ima li išta za povratak”, kazala je žena iz BiH.

Iz centra za informiranje Rojava na upit RSE od odvođenju dječaka od majki, kazali su:

“Riječ je o transferima koji se ponekad događaju između Al-Hola i Houri centra. Ovdje se radi o deradikalizaciji i rehabilitaciji za posebno rizične dječake koji su identificirani u kampu. Centar Houri za to provodi programe deradikalizacije populacije, iako naravno to nije savršen proces i dječaci su tamo zatočeni”.

Amnesty International u svom izvještaju piše da je kamp Al-Hol pod kontrolom Asayiša, policijskih snaga kurdske Autonomne uprave.

“Tokom protekle godine Asayiš su samovoljno zatvarali dječake od 12 godina iz dijela kampa za strance, odvajajući ih od njihovih majki i skrbnika, isključivo pod sumnjom u potencijalnu ‘radikalizaciju' dječaka u budućnosti i bez ikakvih dokaza o nedjelima. Asayiš premješta dječake u zatočeničke centre opisane kao ‘centre za rehabilitaciju' izvan kampa, koji nemaju adekvatan pristup hrani, vodi i zdravstvenoj skrbi i gdje su bolesti poput tuberkuloze i šuge raširene”, piše ova organizacija.

Djeca u dijelu za strance od dvije godine prisiljena su odvojiti se od svojih majki ili skrbnika kako bi otišla u bolnicu.

Oružane snage sigurnosti prate djecu u zdravstvene službe i odbijaju dopustiti majkama ili skrbnicima da se pridruže, napisali su iz Amnestyja.

“Prema Konvenciji o pravima djeteta, nijedno dijete ne smije biti proizvoljno lišeno slobode, a pritvor djeteta trebao bi biti krajnja mjera i to u najkraćem primjerenom vremenskom razdoblju”, poručuju.

“Autonomna uprava mora odmah osloboditi sve dječake koji su samovoljno pritvoreni i prekinuti praksu razdvajanja obitelji i spojiti što je prije moguće svako dijete koje ostane odvojeno od svojih roditelja ili skrbnika”, rekla je Diana Semaan, iz Amnestyja.

O ovome je pisao i Human Rights Watch u svome izvještaju o stanju u kampovima.

Oko 700 ili više dječaka u zatvorima drže se odvojeno od muškaraca. Oko 400 je Sirijaca, 200 Iračana, a ostatak dolazi iz nekoliko drugih zemalja, napisali su iz HRW-a.

Dječaci imaju pristup dvorištima na otvorenom, ali imaju mali pristup obrazovanju, rekreaciji i drugim osnovnim uslugama, prenijeli su riječi zamjenika dopredsjedavajućeg Autonomne uprave sjeveroistočne Sirije Čije Kurda.

Tri dobro informirana izvora, koja su govorila pod uvjetom da ostanu anonimna, rekla su da su mnogi dječaci u zatvorima odvedeni iz kampova u kojima su živjeli s majkama i braćom i sestrama kad su dosegnuli sredinu adolescencije, a da su neki bili u dobi od 12 godina.

Čia Kurd je rekao da su neki dječaci odvedeni iz kampova za obitelji “zbog počinjenja djela nasilja” ili zbog ideologije “Islamske države”, iako je Human Rights Watch dobio izvještaje od lokalnih grupa za potporu obitelji da su neki dječaci odvedeni jednostavno zato što su dostigli adolescenciju.

Bh. vlasti spremne, ali bez naznaka o terminu repatrijacije

Jedina deportacija bh. državljana iz Sirije desila se 19. decembra 2019. godine. Tada su sigurnosne agencije uz pomoć Vlade Sjedinjenih Američkih Država iz dva kampa i zatvora za muškarce vratili ukupno 25 osoba.

Na prijedlog Ministarstva sigurnosti BiH, Vijeće ministara formiralo je koordinaciono tim sastavljen od stručnjaka koji rade na planovima povratka, ali i rehabilitacije i resocijalizacije osoba iz Sirije.

Ovaj tim sastao se u novembru, nakon čega je jedan od članova za RSE kratko kazao da je usvojen poslovnik o radu.

“Osim policije učestvuju i predstavnici socijalne službe, zdravstva, školstva, pravde, civilnih poslova ljudskih prava. Cilj je izraditi protokole, planove za prihvat naših državljana. Sigurnosni aspekt i aspekt rehabilitacije i reintegracije će biti prisutan odnosno svatko uz svoje nadležnosti”, kazao je zvaničnik Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova.

Iz Ministarstva sigurnosti za RSE su kazali da su ispunjeni svi neophodni uvjeti u vidu kreiranja zakonodavnog i institucionalnog okvira, nakon što je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo Informaciju o državljanima BiH koji se nalaze u zonama sukoba Sirije i Iraka.

Odlukom je predviđeno da Koordinacijski tim pripremi proces repatrijacije, reintegracije, rehabilitacije i resocijalizacije državljana Bosne i Hercegovine iz zone sukoba Sirije i Iraka.

“Sam proces podrazumijeva, između ostalog, plan repatrijacije koji detaljno uređuje procedure za siguran, human i kontroliran povratak državljana BiH iz Sirije i Iraka, sigurnosne provjere, utvrđivanje identiteta i državljanstva osoba koje su predmet repatrijacije, pružanje diplomatsko-konzularne, pravne i humanitarne pomoći državljanima BiH”, poručuju iz Ministarstva sigurnosti.

Dodaju kako su u to uključeni i program reintegracije, rehabilitacije i resocijalizacije za sve kategorije državljana BiH koji sadrži kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere sigurnosti, mjere zdravstvene i socijalne zaštite, osiguranje pristupa obrazovanju, ekonomsku podršku i zapošljavanje.

Iz Ministarstva kažu da nemaju odgovore na pitanja o terminu povratka, ali i smrtnim slučajevima bh. državljana u kampovima, o čemu su u porukama porodicama izvijestili neke od žena.

Muškarci, državljani BiH, po povratku iz Sirije bivaju optuženi za krivična djela u vezi s terorizmom, dok žene dosad nisu bile procesuirane, izuzevši jedan slučaj optužene za finansiranje terorizma.

U BiH je pred Sudom BiH zbog vrbovanja i poticanja na terorizam, te organiziranja terorističkih grupa, za odlazak na strana ratišta, pokušaj odlaska na strana ratišta, boravak na stranom ratištu, financiranje terorističkih aktivnosti, obuku i bilo kakve aktivnosti u sklopu terorističkih organizacija, dosad osuđeno 46 osoba.

Trenutno 13 osoba izdržava kaznu zatvora za krivično djelo terorizma, a dvije osobe za krivično protuzakonitog formiranja i pridruživanja stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama.

Šta su uradile druge zemlje?

Pad “Islamske države” 2019. u Siriji stvorio je problem što s obiteljima stranih militanata. Vlade zapadnih zemalja dosad nisu imale sluha, osim nekoliko slučajeva, kad je riječ o apelima za povratak.

Prošlog mjeseca danska i njemačka vlada vratile su 37 djece i 11 žena iz dva logora. Međutim, petero druge djece ostavljeno je nakon što je danska vlada oduzela državljanstvo njihovim majkama. Procjenjuje se da je u logorima ostalo oko 100 žena i djece iz Njemačke.

Više od 1.225 djece vraćeno je u domovinu od 2017. – gotovo 56 posto u 2019. godini. Tokom 2020. i ove godine zabilježen je nagli pad repatrijacija zbog pandemije COVID-19, podaci su međunarodnih agencija.

Francuska je do sada vratila 35 djece, ali uglavnom odbija vratiti odrasle osobe.

Belgija je u maju kući dovela desetero djece i šest majki. Od 2017. vraćeno je 18 odraslih osoba i 43 maloljetnika.

Najviše državljana vratila je Rusija, najmanje 340 osoba, značajan broj državljana vratili su Uzbekistan, Kazahstan, Tadžikistan i Kirgistan.

Od oko 400 Kosovara koji su otišli u Siriju i Irak, vratilo je oko 240, najviše žena i djece.

Sjeverna Makedonija je u julu 2021. objavila povratak četvorice muškaraca, pet žena i 14 djece, čime se broj ljudi koje je vratila popeo na više od 100.