“Poziv člana obitelji, susjeda, kolegice može učiniti razliku između života i smrti”

Prof. dr. sc. Marina Ajduković iz Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu rekla je u večerašnjoj HTV-ovoj emisiji Otvoreno kako svatko od nas može imati građansku dužnost i savjesnost da prijavi nasilje i reagira kada čuje da se događa nešto što može ugroziti život ili sigurnost bilo koga.

– Ova situacija u Splitu je pokazala kako su građani, kupci, odmah priskočili u pomoć žrtvi. To je po meni bilo zaista na jedan primjeren način pokazano kako su ljudi hrabri, ne okreću glavu, rekla je Ajduković, govoreći o videu s mjesta zločina koji je emitiran na HRT-u, a za koji je urednik i voditelji Damir Smrtić napomenuo kako se postupilo po profesionalnim kodeksima.

– Štitio se identitet svih, i žrtve, i maloljetnog djeteta, i svi oni koji su bili u tom videu su, kako mi to kažemo, bili zamagljeni, odnosno blurani, rekao je Smrtić.

Anita Matijević, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji u Upravi kriminalističke policije, rekla je kako prijave i dalje najčešće dobivaju od samih žrtava, ali da se, kako vrijeme prolazi, građane osnažuje da sve češće prijavljuju nasilje.

– I građani to doista i čine, dodala je, a istaknula je i da građani sve češće koriste i online mehanizam “Red button”.

Matijević je rekla i da žrtve, osobito ako su duži niz godina u nasilničkom odnosu i obiteljskim odnosima narušene dinamike, nemaju uvijek potpuno realnu sliku vlastite ugroze.

– Tako da nekada upravo poziv člana obitelji, susjeda, kolegice s posla, može učiniti tu razliku između života i smrti, rekla je.

Dr. sc. Maja Mamula, psihologinja i koordinatorica Ženske sobe, rekla je da postoje brojni okidači za tako teške zločine. Poručila je da trebamo biti realni i probati se suočiti sa svim razlozima za otpor prema prijavi nasilja.

– Mi jesmo patrijarhalno društvo, muškarci i žene nemaju istu moć unutar ovog društva. Iz tog proizlazi da postoji čitav niz predrasuda prema ženama, pogotovo prema ženama koje su preživjele nasilje, rekla je Mamula, dodavši da se značajnom dijelu žena koje i prijave nasilje ne vjeruje – ili uopće, ili u njihovu procjenu razine opasnosti.

Osim nepovjerenja prema žrtvama, problem je i da se ni ne prepoznaju svi oblici nasilja, rekla je također Mamula. Smatra da policija doista sustavno i godinama ulaže u edukaciju i da se promjene vide, ali da cijeli sustav nije još na toj razini.

Psihologinja i psihoterapeutkinja Maja Vučić rekla je da normalna, psihički zdrava osoba ne može počiniti takav zločin, već da su to uvijek ljudi koji imaju poremećaj ličnosti ove ili one vrste.

– Netko tko raste u takvoj obitelji s osobom koja ima poremećaj ličnosti i ostaje u braku s takvom osobom dugi niz godina, ne može ni ona na kraju biti zdrava, jer da uopće preživi to, i ona mora razviti neki od oblika poremećaja ličnosti. Kad dijete odrasta u takvoj obitelji dugi niz godina, a ja danas imam takve klijente koji imaju 20 i koju godinu, još uvijek su članovi takve obitelji gdje odrastaju u nasilju, oni ne prepoznaju da je to nasilje, rekla je Vučić.

– I nakon odrastanja u takvoj obitelji tih silnih godina, ni to dijete više ne može biti psihički zdravo, i ono je razvilo neki od oblika poremećaja ličnosti, dodala je.

Ajduković je rekla da se stvari mijenjaju na bolje, ali ne dovoljno brzo. Da bi žena prijavila nasilje, treba imati jasno povjerenje da će je sustav zaštititi, rekla je.

– Imam dojam da mi još to nismo omogućili, dodala je.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

– Žene se opravdano boje. Neprijavljivanje je odraz straha, rekla je također Ajduković.

Policiji lakše kad žrtva odmah prijavi nasilje

Matijević je napomenula da je policiji uvijek puno lakše kad žrtva odmah prijavi nasilje jer je vjerojatnost za prikupljanje dokaza, adekvatno procesuiranje počinitelja i pokretanje mjera opreza puno veća.

Upitana o inicijativi da se pojam femicid uvrsti u Kazneni zakon, Tijana Kokić, predsjednica Obiteljskog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, rekla je da već postoji kazneno djelo teškog ubojstva s kaznom od 40 godina.

– Ne znam bi li sada, da je to femicid, bila zapriječena neka teža kazna i bi li se tu nešto drugačije odvilo u okviru kaznenog progona, kaznenog postupka i na kraju osuđujuće presude. Ne znam koliko bi to samo djelo po sebi doprinijelo, rekla je Kokić.

– Ali bi li ono imalo neke druge konotacije koje bi slale određenu poruku upravo za zaštitu žena, kao nekakvu edukacijsku funkciju, preventivnu, možda da, dodala je.

Kokić je rekla i da zagovara obiteljske sudove jer misli da će samo oni riješiti ovaj problem.

Matijević je istaknula neke rizične faktore u slučaju koji doista treba alarmirati policiju – suicidalnost počinitelja, ljubomora, dugotrajni narušeni odnosi, zlouporaba alkohola, problemi mentalnog zdravlja, osobito kada se govori o roditeljskim odnosima…

– Recimo, 50 posto žena ubijeno je od strane svojih partnera ili bivših partnera, ali kada govorimo o ravnoj lozi, onda nam je 65 posto žena ubijeno od strane svojih sinova, pri čemu je najčešće pozadina upravo problem mentalnog zdravlja počinitelja, rekla je Matijević.