Duško Tomić: Moj branjenik je tražio žilet

Danas je održano ročište za određivanje pritvora za sedam osoba koje su juče uhapšene a osumnjičeni su zbog stravičnih zločina u Bijeljini tokom 1992. godine. Osumnjičeni su pripadnici policijskih struktura Republike Srpske, među kojima su i osumnjičeni za izravno počinjenje tih zločina. Riječ je o ubistvu 22 Bošnjaka, među kojima su bili žene i djeca. Tužilaštvo BiH traži pritvor za svih sedam uhapšenih, a u nastavku vam donosimo detalje iz sudnice i to one koje je iznijela odbrana osumnjičenih.

Duško Tomić, koji je 30 godina istraživao detalje zločina, tragao s bošnjačkim porodicama za istinom, ubicama i pravdom, danas brani jednog od osumnjičenih – Stevu Bokarića.

Do sinoć sam, kaže Tomić, trebao biti s tužiocem, ali iz kombijama ga, nakon što je uhapšen, nazvao Bokarić i molio da mu pomogne da se dođe do istine.

“Protiv sam pritvora u potpunosti, moj branjenik me sinoć molio da izrazim u njegovo ime saučešće porodici, jer je njegova kćerka išla u školu sa Selmom Sarajlić, kaže da su danima plakali kad su saznali da su ubijeni, a ni danas ne može da vjeruje da ga neko za takav zločin optužuje”, kaže nam.

Najmanja je karika on bio u Državnoj bezbjednosti. Bio u Zenici, istjeran, pa došao u Bijeljinu. I odmah nakon zločina otjeran iz DB-a jer je rekao da je počinjen strašan zločin. Njegovi nadređeni su se tada pobrinuli da umjesto njih on bude ovdje. O ovom zločinu znaju mnogo i ljudi iz pravosuđa, poput Ozrenke Nešković i Biljane Simeunović, one su radile u Bijeljini, navodi Tomić.

Bokarić je dan nakon došao na posao i pitao svog šefa Dragu Vukovića, šta je ovo, šta se dešava, ovaj mu je rekao, šuti, ništa nisi vidio.

Meni je Stevo, kaže branitelj Tomić, sinoć rekao, sve su mi ovo namjestili, molio me da mu dam žilet, da sve završi, ima osmero unučadi, i ne može da podnese da oni slušaju da im je djed ratni zločinac. Čovjek 30 godina nosi ovu muku, i nije nigdje pobjegao, kaže Tomić. Zato sam prihvatio da ga branim, jer mu vjerujem, navodi, te kaže kako je njegov klijent jedini koji je Tužilaštvu dao izjavu, ostali osumnjičeni su se branili šutnjom.

Istraga se vodi najmanje pet godina

Dejan Bogdanović, branilac Živana Miljanovića, kaže kako se ova istraga vodi najmanje pet godina. Zašto tužitelju baš sada treba dodatno vremena, i zašto da sada osumnjičeni budu u pritvoru, ostalo je nejasno.

Tužilaštvo, kaže Bogdanović, bazira slučaj na rečenici Steve Bokarića da “niko ne smije ostati”, ali to nije dokaz da je riječ o naredbi za likvidaciju. Podsjetio je da se pred Sudom BiH vodi predmet “Janja” koji se između ostalog tiče raseljavanja stanovništva. Branitelj se pita, može li se uopšte takva rečenica smatrati naredbom onoga što se kasnije desilo na Drini? Realno ne može, tvrdi.

Shodno onome što je, kaže Bogdanović čuo od tužitelja, elemenata krivičnog djela prema njegovom branjeniku, Miljanoviću, apsolutno nema. Pogotovo u kontekstu planiranja, naređivanja, pa i izvršavanja. Žika Miljanović je kaže njegov branitelj, bio tek pomoćnik komandira stanice i po hijerarhiji ne bi mogao naređivati komandatnu, a tužilac kaže da ništa ne bi moglo bez Žike.

Nema osnova za pritvor, kaže Bogdanović, jer svi osumnjičeni odavno znaju da istraga o ovom zločinu postoji. Njegov branjenik godinama, iako zna za istragu, nije poduzeo bilo kakve sumnjive korake. Živi u Bijeljini. Tužilac sam sebe ruši s tezama, navodi odbrana. Jer ako osumnjičeni sve znaju, i ako su u tome učestvovali, zašto nisu pobjegli do sada.

Što se tiče osnovane sumnje, odbrana osumnjičenih uglavnom nije ulazila u detalje s obzirom na to da im je veći broj dokaza nedostupan. 26 izjava svjedoka, koje su zbog zaštite ljudi predate samo Sudu BiH u zatvorenoj koverti. A odbrana je demantirala Tužilaštvo da su pojedini osumnjičeni hodali po Bijeljini i utjecali na potencijalne svjedoke.

Većina branitelja predložila je blaže mjere za osumnjičene, poput nenapuštanja mjesta boravka. Pogotovo se ističe slučaj Gorana Sarića, koji je već dva puta bio na optuženičkoj klupi Suda BiH, i odazvivao se na svako ročište godinama.