U ratu se borio za krišku hljeba, a danas ga žele Manchester United i Liverpool

Piše: Senad KRESO

Nije mi bila namjera upoređivati belgijski fudbal i Fudbalski savez Belgije sa našim fudbalom i našim Fudbalskim savezom. To je za sada apsolutno neprimjereno.

Neko će opravdano reći to je stabilna država sa odgovornim političarima i u ovom slučaju sportskim radnicima, a mi imamo nekulturne, primitivne, lažljive (ima još najmanje stotivu ružnih pridjeva za njih) političare a i sa njima nekulturne, primitivne, gramežljive… sportske radnike.

Kako neko reče, mala bara a puna aligatora. “Kopajući” po internetu a “opterećen” stanjem u našem reprezentativnom fudbalu, tražio sam neki tekst, studiju sa tematikom “Kako, na koji način što bezbolnije premostiti smjenu generacija i skratiti krizu u A timu fudbalskih reprezentacija”. I naletih na jedan poučan tekst:

“How a small nation became a Europeanfootball superpower”, od Don Riddella napisan u Junu 2021. godine. Navest ću, tačnije, parafrazirat ću samo nešto što može ili treba da bude nama (NFSBiH) vrlo interesantno i može i treba da bude dio našeg (NFSBiH) plana i programa za sljedećih četiri, ako ne i više godina.

Belgijska fudbalska reprezentacija je trenutno prva na rang listi FIFA-e. Šta se dešavalo prije, posljednjih 20 godina?

Belgija je 2000. godine bila jedan od domaćina Evropskog prvenstva. Takmičenje je završila sa potpunim neuspjehom. Nisu prošli grupnu fazu, a taj neočekivan debakl a pogotovo poraz od Turske u grupi primorao je visoke ličnosti belgijskog fudbalskog saveza da provedu temeljit pregled i analizu njihove cjelokupne fudbalske strategije.

Michael Sablon, također fudbalski trener, u to vrijeme je bio tehnički direktor reprezentacije. Poslije ispadanja bio je izuzetno ljut i rekao “Ovo nije bilo dobro za igrače, nije dobro za klubove, nije dobro za reprezentaciju. Ovo je bilo dno.”

Onda, ne čekajući, Sablon i njegova ekipa su krenuli u akciju. Počeli su raditi na identifikaciji nove vizije fudbala u svojoj zemlji. Angažovali su i stručno osoblje sa četiri univerziteta. Ništa nije prepušteno slučaju. Niti jedan detalj nije bio nevažan. Naprimjer, da li je devet sati u nedjelju ujutru zaista najbolje vrijeme za igru mladih kategorija?

Analizirali su podatke sa 1.500 utakmica mladih, uključili saradnju 70 trenera na svim nivoima. Tradicionalna, ali kruta, 4-4-2 formacija odbačena je u korist fleksibilnije i napadačke 4-3-3 formacije. To su igrale sve reprezentativne selekcije. Također, izvršen je određeni “pritisak” na klubove da prate promjene u reprezentativnim selekcijama. Bio je to ambiciozan plan koji je samo mogao biti od pomoći svakome, nikako prepreka.

Otprilike u to vrijeme, mladi igrači kao što su Romelu Lukaku, Eden Hazard i Kevin de Bruyne, imali su svega osam, devet, deset godina. Naravno, tada niko nije mogao znati šta će postati, ali plan i program se provodio. Belgija je mijenjala selektore, čak osam u zadnjih 20 godina. Najduži staž ima R. Martinez, šesta godina do sada.

Belgija je živi dokaz prednosti raznolikosti. U vrijeme svakolikih zbivanja na planeti Zemlji, kada su rasizam, ksenofobija i netolerancija u porastu, Belgija je pokazala mogućnost usklađenosti kulturnih i vjerskih razlika. U tako maloj zemlji, tri različita jezika mogu biti prepreka napretku, ali u Belgiji je to postala snaga.

Neki igrači imaju španske, kongoanske ili marokanske korijene. To pokazuje da nije važno ko je koje boje kože, koje je vjere. Dokle god se radi zajedno kako treba i sve to poduprijeto preciznim planom i programom, sve može biti uredu.

U 2000. godini, samo polovina belgijske reprezentacije igrala je klupski fudbal van belgijske domaće lige. Sada, 2021. godine, udio belgijskih igrača izvan belgijske lige je 92% i većina ih igra u najprestižnijim klubovima Evrope. Čak 12 ih je igralo u Ligi prvaka, a prije petnaest, dvadeset godina gotovo da nije bilo fudbalera koji je igrao izvan Belgije.

Kada su arhitekti nove vizije Belgije postavljali svoje planove, znali su da će morati doći i neka kratkoročna bol. Tu se misli na neki neuspjeh u kvalifikacijama koji će biti bolan, ali čak i planirano da se iz toga izvuku pouke za bolje sutra.

I na pitanje kako je Belgija postala tim broj jedan u svijetu po FIFA rang listi, treba se vratiti u 2000. godinu, kada je Belgija bila na dnu dna, kako reče tadašnji sportski direktor.

FIFA rang lista 2007. godine smjestila je Belgiju na 71. mjesto, a danas je Belgija u samom vrhu svjetskog fudbala. Zadatak sadašnjeg selektora Martineza je, kako je i sam rekao, “pažljivo mijenjati starije igrače, a mladim zvijezdama pružati šanse, jer oni pružaju nadu za budućnost”.

I još jedna zanimljivost koja nije nama nepoznata – Belgija je zemlja sa velikim udjelom holandske, francuske i njemačke kulture.