Umjetnik iz BiH dobitnik nagrade za najboljeg u Evropi: Prepoznajem publiku po gradovima svijeta

Kroz sevdah uspio da se jos jednom postavi na mapu međunarodnih muzičkih dešavanja. Bosanskohercegovački umjetnik Damir Imamović dobio je nagradu za najboljeg umjetnika Evrope ove godine.

Tako je odlučio britanski magazin Songlines koji mu je 12. decembra uručio nagradu “The Best of Europe”.

Ovaj bosanskohercegovački muzičar bio je nominovan u dvije kategorije za najboljeg umjetnika Evrope i za najboljeg umjetnika.

Muzička nagrada britanskog magazina Songlines ustanovljena je 2009. godine. Od 2016. godine dodjeljuje se po kontinentima sa kojih umjetnici dolaze.

Imamovićev posljednji album „Singer of Tales“ objavljen je 2020.godine.

Transglobal muzička lista ga je proglasila dobitnikom nagrade za evropski album godine, dobio je i kvartalnu nagradu za najbolji album tradicionalne muzike njemačkog Udruženja muzičkih kritičara, te uvršten u deset najboljih albuma u Velikoj Britaniji u 2020. godini.

Imamović u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže kako je cijela priča oko nagrade za njega bila prilično emotivna.

Imamović: Kako je moj posljednji album izašao u vrijeme pandemije, i svi smo bili u povišenim emotivnim stanjima i prepadnuti, zbunjeni, tako da je i meni bila kao neka vrsta izlaza iz svega toga kada su nagrade za posljednji album počele da pristižu. U to vrijeme morao sam člana porodice voditi po doktorima, u vrijeme pandemije. Baš jedna užasna situacija i nažalost, otac je preminuo u novembru prošle godine. Tek ova posljednja nagrada je došla kada se situacija malo smirila i kada smo se mogli radovati tome svemu.

RSE: Vaš posljednji album, sedmi po redu, „Singer of Tales” ostvario je međunarodni uspjeh. Koliko je to, ali i posljednja nagrada, uticalo na Vas?

Imamović: Album je izašao u vrijeme prvog lockdowna. Mi smo sve spremili i već je bio distribuiran. U tom momentu je bilo teže ne izdati ga. Nažalost, morali smo otkazati cijelu turneju. Nadam se da će sve to da se pretvori u koncerte i nastupe, kada pandemija prođe.

A za sam osjećaj iskren da budem, ne znam šta da Vam kažem. Malo mi je nezgodno govoriti o tome. Zaista se radi o veoma važnoj nagradi, jer se radi o nagradi u svjetskoj muzici, možda ponajvažnijoj, jer je dodjeljuje jedan ugledni britanski magazin, jedini koji je ostao da radi i koji formira scenu svjetske muzike. Drago mi je da je kroz moj rad i sevdah još jednom stavljen na mapu međunarodnih muzičkih dešavanja.

Imidž sevdaha prenosimo mi mlađi

RSE: Koliko je sevdah prepoznat na međunarodnoj sceni?

Imamović: Mislim da jeste sve više i ove nagrade su dokaz tome, ali i bezbrojni nastupi nas koji se bavimo sevdahom na međunarodnoj sceni, pogotovo posljednjih 10 ili 15 godina. Naravno, ima tu još dosta da se uradi, taj neki imidž sevdaha prenosimo mi mlađi. I ja se još uvijek ubrajam u njih, mada sam sve manje u toj kategoriji.

Mislim da je uglavnom prepušten individualnom naporu samih izvođača koji ga sviraju i prezentiraju, i kod kuće i na međunarodnom planu.

RSE: Koliko je tradicionalna muzika važna za identitet nekog naroda?

Imamović: Važna je zbog mnogo razloga. Pogotovo Bosna i Hercegovina je u specifičnoj situaciji da veliki dio našeg stanovništva, Bosanaca i Hercegovaca, živi van BiH i, nažalost, zbog političke situacije i svih drugih okolnosti ljudi i danas nastoje da odu vani.

Prvi val je bio onaj izbjeglički, devedesetih godina u ratu, međutim, i danas ljudi itekako odlaze i siguran sam da je sevdah i uopšte naša kultura vrlo važan dio identiteta svih tih ljudi.

Često se šalim da je moja najvjernija publika koja me pratila kada sam počinjao, 2005. i 2006. godine. Ja te ljude danas viđam na koncertima u Berlinu, Kopenhagenu, Štokholmu, Amsterdamu. To je sigurno veliki dio priče da su oni vezani u kulturnom smislu za BiH, još uvijek. Naravno i nama koji živimo u BiH to je veliki dio priče.

Nažalost, živimo u društvu koje je poprilično uništilo svoje institucije vrednovanja tako da nemamo u BiH i regionu neke slične nagrade, ni druge institucije koje bi vrednovale rad nas u kulturnom polju. Interesantno je da bosanskohercegovački kulturnjaci, uglavnom, na međunarodnom planu zbog vlastitih napora jako fino prolaze.

Nova generacija mora napraviti svoj izričaj

RSE: I sevdah se mijenja kao muzički žanr. Koliko i na koji način?

Imamović: Meni lično je vrlo bitno šta se ranije dešavalo u sevdahu. Ono što radim vidim kao istorijski vrlo povezano, sa prošlošću te muzike i sa nekim važnim ljudima koji su tu muziku stvarali, pjevali, dali joj neki interesantan umjetnički i drugi izričaj.

Normalno da se mijenja. Ono što mi znamo kao tradicionalno sa radija 50-tih ili 60-tih je nekada bilo novo. Bila je inovacija, bila je promjena u odnosu na ono što je bilo prije. Mislim da to nije vezano za sevdah.

U svakoj tradicionalnoj muzici na svijetu vi to imate, da nova generacija mora da napravi neki svoj izričaj. Znamo mnoge ljude koji su se posvetili imitiranju onoga što su radili umjetnici prije nas, to nije posebno interesantno. Zašto bi neko slušao nešto što je bilo prije, suština je da stvari idu dalje, da se traži moderni izraz za naše današnje potrebe i nazore na svijet. Drago mi je da to ljudi sve više i više prepoznaju.

Ljudi ne znaju šta je kod mene autorsko, a šta tradicionalno

RSE: O sevdalinkama kažu da su već napisane. Ipak, Vi pišete nove.

Imamović: Ja od 2007. godine radim autorske kompozicije, kasnije tekstove. Interesantno je da ljudi ponekad ne znaju u mom repertoaru šta je autorsko, a šta tradicionalno.

Moguće je pisati nove stvari i uvijek su se pisale nove stvari unutar sevdaha. E, sad, šta će od toga ostati da bude ljudima važno, to ne može niko znati.