Nameće nam se pretjerana euforija zajedništva i sreće

– Nameće nam se pretjerana euforija zajedništva i sreće, što je lijepo i poželjno, ali nije to kao u američkim filmovima. Mnogi ljudi nisu okruženi drugim ljudima i obitelji, nemaju toliko da si mogu priuštiti taj sjaj ili su usamljeni i bolesni. Sve to pridonosi stanjima sniženog raspoloženja i tjeskobe. Neki se s tim nose, a neki idu u kompenzacijske mehanizme – puno troše i pribjegavaju drugim nezdravim ponašanjima, rekla je psihijatrica Katarina Marušić sa Klinike za psihijatriju Vrapče gostujući u emisiji Studio 4. 

Istaknula je kako svi imamo način na koji funkcioniramo i izražavamo osjećaje i želje, te da je dobro zadržati taj kontinuitet jer on odražava i naše psihološko zdravlje.

– Ako postoje periodi kada mislimo da trebamo biti drugačiji to kod dovoljno zdravih pojedinaca neće doći do izražaja, ali doći će do izražaja kod onih koji imaju specifične karakteristike ličnosti koje ne dolaze do izražaja u redovnom životu, ali dolazi do izražaja kad su pod pritiskom, rekla je.

Istaknula je i da unazad dvije godine, otkako je epidemije, živimo drugačije nego prije i da ne postoji kontinuitet sigurnosti na koji smo navikli.

– Morali smo se ponašanjem prilagodili novonastaloj situaciji, međutim, ta ponašajna prilagodba nije u skladbu s emocionalnom prilagodbom, za koju je potrebno vremena, koje si mi ne dajemo i mislimo da ako smo to iskompenzirali nekim drugim radostima, npr. kupnjom, da ćemo se i iznutra osjećati dobro, ali nećemo, naglasila je Marušić.

– Ljudi funkcioniraju po principu ugode – da ono što nam treba da to imamo i dobijemo brzo. Ova situacija na nas je stavila pritisak da smo se morali pogurati u psihološko zreliju poziciju, a to je princip realiteta, ali pitanje je kako smo nosili tu frustraciju, rekla je.  

Osvrnula se i na utjecaj pandemije i potresa na djecu.

– Djeca su pandemiju i potres posebno osjetila. Morali su preći na školu od kuće, maske i dezinficijensi bili su nešto neobično. Doma su imali roditelje koji su radili od doma ili su se bojali  da će izgubiti posao… Roditelji nisu kontinuirali tu anksioznost i njima je bila potreban pomoć, i ta anksioznost djece se prelijevala, a nije se imala gdje preliti, rekla je Marušić dodavši kako su u zadnjih godinu dana imali smo 1800 prijema, a cijela bolnica više od 6000 prijema odraslih, ali i adolescenata na koje je ovo sve utjecalo.

Nakon blagdana slijedi siječanj i poznati pojam siječanjska depresija.

– Siječanjska depresija nije prava depresija. Radi se o doživljaju gubitka. Bitno je da već sad planiramo taj gubitak i da isplaniramo čime bi to mogli kompenzirati, a da će pozitivno djelovati na nas, rekla je psihijatrica Marušić.