Nije Hrvatska dočekana s cvijećem

Teških, ali časnih i dirljivih trenutaka kroz posebne priče reportera, prisjetili su se i gosti specijalne emisije HRT-a te svjedoci i sudionici događaja: Mate Granić, potpredsjednik Vlade 1991. – 1992., u Šibeniku Franjo Gregurić, predsjednik Vlade 1991. – 1992., Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera, Stojko Vranković, hrvatski košarkaški reprezentativac 1992. U Washingtonu Miomir Žužul, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika RH 1992. – 1993. i zamjenik ministra vanjskih poslova 1992. – 1993., Božo Kovačević, saborski zastupnik 1992. – 1995. i Gordan Grlić Radman, aktualni ministar vanjskih i europskih poslova.

Taj dan kao i obično mi smo bili na svojim mjestima u Vladi. Rat je bio u punom tijeku. Međunarodno priznanje bilo je jako važno. Kad nas je priznao Vatikan to je bilo veliko zadovoljstvo, ali nije bilo vremena za opuštanje, istaknuo je Gregurić.

– Zamolio sam tadašnjeg predsjednika Milana Ramljaka, on je u emotivnom govoru iznio svu onu želju koju je hrvatski narod imao i rekao nama ništa nije poklonjeno. Stoljećima smo se borili za svoj jezik. To je postignuto krvlju naših branitelja i veliku zahvalu imamo i za iseljene Hrvate koji su se također uključili svojim djelovanje gdje žive i rade, rekao je Gregurić.

Glavni problem za Hrvatsku je bila povoljna predodžba o Jugoslaviji rekao je Božo Kovačević. 

– Ne samo Hrvatskoj, nego i Sloveniji je bio problem uvjeriti svjetske lidere da je Jugoslavija zapravo zemlja u raspadu. To je bilo vrlo vrlo nepovoljno primljeno. Ali općenito mogu reći da je HSLS imala prva pristup međunarodnim političkim organizacijama, rekao je. 

Čestitku je uputio premijer Andrej Plenković:

Što je bilo ključno za priznanje Hrvatske, objašnjava bivša zastupnica u Europskom parlamentu Doris Pack (CDU), te među ostalim navodi kako je to bilo ponašanje Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih jedinica.

Ministar Gordan Grlić Radman kaže da je bio u Uredu za izbjeglice i u Stožeru saniteta, te naglasio da je HDZ pokrenuo cijeli niz razgovora sa svim važnjim dužnosnicima, kako u Njemačkoj, tako i u drugim zemljama.  

Privilegija je imati priliku govoriti o ovako svečanoj situaciji, istaknuo je Miomir Žužul. Istaknuo je ulogu pokojnog kardinala Franje Kuharića i pape Ivana Pavla II. Nije Hrvatska dočekana s cvijećem, složio se sa izjavom Bože Kovačevića. 

– Ono što se zaboravlja je da Jugoslavija ima razvijenu diplomaciju kojoj je cilj bio spriječiti priznanje Slovenije i Hrvatske i to nije išlo lako. U zadnji čas su Francuska i neke druge krenule s promišljanjem ići s priznanjem ili ne, navodi. 

Nažalost interpretiran sam kod predsjednika Franje Tuđmana kao antipolitički talent, rekao je Miroslav Ćiro Blažević.

– Imao sam savršen uvid i razumio sam to, ali nisam imao mogućnosti da participiram u dijalogu. Kao sportaš mogu reći da je ovo bio jedan drugi duh i svaki Hrvat je imao svijest da je ovo najvažnije, jer 300, 400, koliko godina čekamo da imamo svoju Domovinu i logično da je to proslavljeno s najvećim emocijama.