“Prijetnje secesijom i nacionalistički sukobi šokiraju Bosnu, a EU nudi ograničen odgovor”, naslov je najnovijeg teksta briselskog “Politica”, posvećenog uzavreloj političkoj situaciji u našoj zemlji.
Lider bosanskih Srba Milorad Dodik ponovo snažno jaše na secesionističkoj retorici. Nacionalistički nemiri upravo su se proširili širom zemlje. I, još jednom, EU je izrazila ogorčenje – ali je odustala od konkretnog odgovora, navodi autorica teksta Una Hajdari.
Obrazac je to, dalje piše, koji se odigrava posljednjih godina dok se Bosna suočava s rastućim prijetnjama mirovnim sporazumima iz 1995. koji su okončali razorni rat i uspostavili sporazum o podjeli vlasti između tri glavne bosanske etničke grupe: Bošnjaka, Srba i Hrvata.
Te prijetnje su se ubrzale u posljednjih nekoliko mjeseci. Dodik – član tročlanog predsjedničkog tijela koje upravlja Bosnom – još jednom podstiče nacionalističko raspoloženje, poduzimajući niz poteza u cilju osiguravanja većih prava za većinsko srpski entitet u BiH – RS. To je kampanja pokušaja secesije koja se mnogima dopala.
Ranije ovog mjeseca, bosanski Srbi izašli su na ulice kako bi proslavili dan RS, zabranjeni praznik kojim se obilježava stvaranje odvojene srpske paradržave 1992., činu koji je prethodio etničkom čišćenju koje je ubrzo zahvatilo zemlju tokom rata u BiH.
Dok je Dodik proveo dan mašući masama koje mu se dive, nacionalistički nemiri izbili su u desetak gradova širom RS-a. Pristalice su pjevale nacionalističke i islamofobične pjesme. Nosili su srpsku trobojnu zastavu uz transparente posvećene Ratku Mladiću, generalu bosanskih Srba osuđenom za genocid. Ostatak zemlje bio je uplašen.
EU je izrazila vlastitu zabrinutost, oštro osudivši današnju retoriku i zaprijetivši da će razmotriti sankcije ili revidirati svoju regionalnu pomoć ako se situacija pogorša. Ipak, ako su historija i trenutna politička dinamika bloka vodilja, neće iz Brisela doći ništa vrijedno pomena. Članice EU čak nisu jedinstvene u suprotstavljanju Dodikovoj politici, dok on uživa podršku Mađarske.
I, kažu regionalni eksperti, blok ima tendenciju da skoči padobranom tokom krize, da bi se brzo povukao nakon prihvatanja manjih ustupaka lokalnih lidera.
– Veliki problem je što međunarodni posmatrači u BiH imaju vrlo kratak raspon pažnje – kaže Florian Bieber, profesor politike jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Grazu.
“Kada je kriza, oni to vide kao priliku da se nešto uradi. A da bi se to obavilo što je brže moguće, zaobilaze sve institucije i razgovaraju s etničkim liderima izvan institucionalnog okvira”.
Nije ovo prvi put da Dodik preduzima korake ka povlačenju RS-a iz Bosne. On je 2016. počeo glasno podržavati referendum o nezavisnosti entiteta, iako je ta praksa bila nezakonita prema mirovnom sporazumu iz 1995., poznatom kao Daytonski sporazum.
Specijalni predstavnik EU u Bosni u to vrijeme Lars-Gunnar Wigemark otišao je u Banjaluku, administrativni centar entiteta, kako bi razgovarao s liderima bosanskih Srba u, kako je to viđeno, pokušaju da se situacija ublaži.
Mnogi su očekivali da će Wigemark izvršiti pritisak na Dodika da odustane. Ipak, ambasador EU se pojavio rekavši da je upravo imao “otvorene i korisne razgovore” s Dodikom o bosanskoj aplikaciji za članstvo u EU. Također je otvorio svježe renovirani dio gradske tvrđave Kastel koji finansira EU, uz poetiku o tome da Banjaluka postaje turističko središte.
Dok je Dodik na kraju povukao pitanje nezavisnosti, prošao je poseban referendum o zvaničnom stvaranju dana RS-a – događaja koji je upravo proslavio. Nevjerovatnih 99,8 posto ljudi glasalo je za.
Bieber smatra da incident odražava tipičnu dinamiku između međunarodnih grupa i bosanskih moćnika: lokalni politički lideri obećavaju tek toliko da EU skinu s leđa, a zatim sabotiraju sporazum “kada EU trepne ili pogleda negdje drugdje”.
– To je konstantan fenomen da piromani djeluju kao vatrogasci – govori Bieber.
Izgovor koji se često čuje u Briselu je da je bosanski sistem previše komplikovan, politička scena previše zamršena, a politički lideri – od kojih je većina uspostavila političke karijere nakon što su bili uključeni u rat – previše ukorijenjeni.
– Ovo nije strana zemlja koja se odjednom pojavila na radaru. Bilo je mnogo prilika da se shvati šta se dešava i to je isti politički sistem već 26 godina, i u velikoj mjeri isti političari – istakao je Bieber.
Sada se Dodik ponovo busa u prsa i vuče poteze koji bi mogli razoriti Daytonski sporazum.
U decembru regionalni parlament RS-a glasao je za odredbe kojima bi se entitet mogao isključiti iz nacionalnih institucija kao što su poreska uprava, pravosuđe i oružane snage. Mjere će stupiti na snagu u roku od šest mjeseci, koliko treba za izradu nacrta novih zakona i eventualnu promjenu entitetskog ustava.
Ako Dodik uspije u potpunosti izvući bosanske Srbe iz institucija na državnom nivou, cijeli sistem bi se raspao.
– U posljednjih nekoliko mjeseci Dodikovo ponašanje je od političke retorike prešlo u konkretne akcije. Zbog toga je situacija sada na ivici ozbiljne eskalacije – rekao je Ćamil Duraković, nekadašnji načelnik Srebrenice, gdje je vojska bosanskih Srba 1995. poklala hiljade Bošnjaka samo zato što su muslimanske vjere.
Glavna osoba u državi koja ima zadatak da riješi krizu nije Bosanac.
Poslijeratni razvoj zemlje prati visoki predstavnik – sličan guverneru – koji djeluje kao mirovni izaslanik i ima moć da smijeni političare i donese zakone kojima se zaobilaze institucije zemlje. I ova uloga je bila dio mirovnog sporazuma.
Christian Schmidt, bivši njemački političar desnog centra, postao je visoki predstavnik u avgustu i suočio se s krizom od prvog dana na poslu.
– Nije se očekivalo da će ovo biti mirno vrijeme – rekao je Schmidt za Politico.
Insistira da je njegov glavni cilj povećati interes Evrope za rješavanje problema zemlje.
– Međunarodnoj zajednici treba još jednom malo više brinuti o zapadnom Balkanu, a posebno o Bosni i Hercegovini. Mora biti više posvećenosti i političkih ulaganja da se ova kriza završi i da se ne dozvoli opasnost od rata, kao prije 30 godina – ističe Schmidt.
Trenutna kriza seže do sredine prošle godine, kada je Schmidtov prethodnik, austrijski političar Valentin Inzko, iskoristio svoja ovlaštenja visokog predstavnika da donese Zakon o zabrani poricanja genocida. Zakon je uključivao i kaznu za one koji veličaju ratne zločince.
Taj potez uslijedio je nakon što su se bosanske institucije više od dvije decenije borile da donesu takav zakon.
Srpski lideri, uključujući Dodika, više puta su poricali da se u Srebrenici desio genocid, uprkos tome što je takvim proglašavan u nekoliko presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, i slavili su ratne zločince koji su ga počinili.